Zakon o javnim nabavkama u članu 67. propisao je da ugovorni organ primjenjuje preferencijalni tretman domaćeg u skladu sa podzakonskim aktom koji donosi Vijeće ministara BiH. Vijeće ministara BiH donijelo je Odluku o obaveznoj primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg. U istoj odluci propisan je način primjene preferencijalnog tretmana, ali je u članu 1. stav 5. Odluke propisano da svako korištenje preferencijalnog tretmana domaćeg mora biti navedeno u tenderskoj dokumentaciji, kao i dokazi kojima ponuđači dokazuju da podliježu primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg. Iz navedene odredbe proizlazi da ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji utvrđuje koje dokaze ponuđači trebaju dostaviti da bi dokazali da ostvaruju pravo na primjenu preferencijalnog tretmana domaćeg. Ovaj ugovorni organ postupa u skladu sa naprijed navedenim propisom, te kao dokaz kojim ponuđači dokazuju pravo na primjenu preferencijalnog tretmana domaćeg kod nabavke robe propiše uvjerenje / potvrdu Vanjskotrgovinske komore BiH da roba koju nudi ima porijeklo iz BiH. Da li je ugovorni organ u dužan u tenderskoj dokumentaciji propisati da se, alternativno uvjerenju / potvrdi Vanjskotrgovinske komore BiH, prihvataju i potvrde entitetskih / regionalnih privrednih komora, zatim odgovarajući proizvodni certifikati za ponuđenu robu ili može i dalje tražiti samo uvjerenje / potvrdu Vanjskotrgovinske komore BiH da roba koju ponuđači nude ima porijeklo iz BiH?
Samo pretplatnici mogu pristupiti sadržaju Portala.
Pročitajte kako postati pretplatnik ovdje.