Preskoči na glavni sadržaj Preskoči na pretragu

Definisanje radnog mjesta i opis zadataka zaposlenih radnika

Definisanje radnog mjesta i opis zadataka zaposlenih radnika

Definisanje radnog mjesta i opis zadataka zaposlenih radnika

Definisanje radnog mjesta i opis zadataka zaposlenih radnika

 

Autor članka: Ljiljana Ćehajić, dipl.pravnik

Siže: U ovom tekstu predstavljamo način na koji je propisana organizacija i sistematizacija radnih mjesta u organima državne službe, kao primjer koji može poslužiti drugim poslodavcima za utvrđivanje vlastite organizacije i sistematizacije radnih mjesta, s ciljem postizanja kvalitetne, ako ne i optimalne, organizacije obavljanja poslova iz nadležnosti poslodavca i pravilnog rasporeda poslova na radnike. Nepostojanje jasne podjele zadataka i odgovornosti unutar pojedinog sektora rada ili u okviru kompanije sigurno vodi ka sudskim sporovima, trošenju energije za organizaciju svakodnevnog rada, ali i nezadovoljstvu zaposlenih, smanjenoj motivaciji, ili čak padu produktivnosti.

Ključne riječi: pravilnik o radu, organizacija, sistematizacija radnih mjesta, naziv radnog mjesta, opis poslova i zadataka, uslovi za obavljanje poslova i zadataka, stepen odgovornosti (posebna ovlaštenja i odgovornost ), položaj radnog mjesta u strukturi kompanije (grupa poslova/koeficijent složenosti poslova), broj izvršilaca.


 

UVOD

Sistematizacija poslova i zadataka koje obavljaju radnici u pravnom licu sastavni je dio pravilnika o radu.[1]

„Sistematizacija radnih mjesta je dugoročno promišljanje o organizaciji i poslovanju društva (strateške politike), kako bi se ostvarili dugoročni (strateški) ciljevi, uz sustavnu primjenu različitih upravljačkih metoda, tehnika, programa“.[2]

Sistematizacija je popis i opis poslova koje zaposleni obavljaju na radnim mjestima, u skladu sa nadležnostima pravnog lica, odnosno poslovima za čije je obavljanje pravno lice registrovano i poslova koji se obavljaju uz registrovane poslove u svrhu njihove realizacije, kao što su pravni, računovodstveni, poslovi zaštite na radu, evidencije, zaštita ličnih podataka i drugi poslovi propisani zakonom. Svakom radnom mjestu koje ima određeni naziv odgovara i određeni popis i opis poslova. Iz popisa i opisa poslova proističe i broj radnika potrebnih za njihovo obavljanje.

Organizacija poslova pravnog lica i sistematizacija utvrđuje se pravilnikom o radu u pravnim licima koja zapošljavaju preko 30 zaposlenih radnika, a koji prema Zakonu o radu imaju obvezu donošenja pravilnika o radu. Međutim, ona je neophodna i      pravnim licima koja zapošljavaju manji broj radnika, jer bi, u nedostatku organizacije i sistematizacije poslovanje bilo haotično, ne bi se znalo ko šta radi i ko je za šta odgovoran u obavljanju poslova, odnosno koja struktura radnika je neophodna za njihovo obavljanje.

Nova ili dopunjena sistematizacija neophodna je i poslodavcima koji bilježe nagli rast, te im se broj zaposlenih povećao, pa imaju potrebu za preciznim definiranjem i delegiranjem zadataka, kao i poslodavcima koji se registruju za nove djelatnosti ili su promijenili djelatnost u cjelosti ili djelimično.

Također, svakom poslodavcu kod kojeg postoji niz nesporazuma i nedostatak komunikacije među zaposlenima ili nemaju kvalitetnu podlogu za uspostavu sistema motivacije i nagrađivanja kroz ostvareni radni učinak, također je potrebna kvalitetna sistematizacija radnih mjesta, jer će se uspostavljanjem odnosa u obavljanju poslova spriječiti nesuglasice i otkloniti nesporazumi oko nadležnosti i odgovornosti.

Poslodavac koji nema potrebu za obavljanjem određenih poslova ili su ti poslovi u takvom obimu da ih može obavljati jedan umjesto više radnika, pa ukida ta radna mjesta, a uvodi nova sa izmijenjenim opisom poslova, također to mora provesti izmjenom sistematizacije.

Kvalitetno pripremljena sistematizacija radnih mjesta, uz precizne opise poslova i uz dopunjene kompetencije, može služiti kao osnova za potporu drugim organizacijskim procesima:

  • kvalitetnom odabiru radnika,
  • educiranju radnika,
  • procjeni radnog učinka,
  • razvoju karijere,
  • utvrđivanju kršenja radne obaveze,
  • radnim sporovima.

U praksi se dešava da radnik odbija radni zadatak uz obrazloženje da to nije njegov posao, da u opisu posla budu, u većem ili manjem obimu, poslovi koji ne odgovaraju stručnoj spremi i kompetenciji radnika, da bude nejasno o kakvom se poslu radi, kao i da u opisu posla radnika bude rečenica: “obavlja i druge poslove po nalogu poslodavca“, što implicira poslove koji nisu u vezi sa njegovim ključnim radnim zadacima i kompetencijama.

Zbog toga je neophodno da poslodavac izvrši detaljnu analizu sistematizovanih radnih mjesta da bi provjerio, unaprijedio i kvalitetno opisao radna mjesta svojih radnika.

Kako se utvrđuje organizacija i sistematizacija poslova u organima državne službe detaljno je propisano zakonima i provedbenim propisima koji se odnose na državnu službu i državne službenike i namještenike, uglavnom slično i u federalnim i kantonalnim propisima.

Međutim, kad su u pitanju ostali poslodavci, ova pitanja nisu regulisana i poslodavci sami utvrđuju svoju organizaciju poslova i sistematizaciju radnih mjesta, u skladu sa svojim potrebama i viziji uspješnog poslovanja.


 

ORGANIZACIJA OBAVLJANJA POSLOVA

U ovom tekstu prvo ćemo predočiti način organizovanja poslova, odnosno organizacione jedinice koje se obrazuju u organima državne službe, koje mogu poslužiti kao primjer ili putokaz poslodavcima za utvrđivanje vlastite unutarnje organizacije.

 

Organizacione jedinice u organima državne službe

Na svim nivoima vlasti doneseni su posebni propisi koji se odnose na unutrašnju organizaciju organa uprave, upravnih organizacija i stručni službi, a koja se utvrđuje pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji tih organa.

Također, na svim nivoima vlasti propisani su poslovi osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe koje obavljaju državni službenici (VSS) i uvjetima za vršenje tih poslova, kao i dopunski poslovi osnovne djelatnosti i poslovi pomoćne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe koje obavljaju namještenici i uvjetima za vršenje tih poslova.

Unutrašnja organizacija organa države službe obuhvata:[3]

  1. osnovne organizacione jedinice,
  2. osnovne organizacione jedinice koje u svom sastavu imaju unutrašnje organizacione jedinice,
  3. samostalne izvršioce, odnosno organizacione jedinice van sjedišta organa, ako se predviđaju ti izvršioci, odnosno, organizacione jedinice,
  4. upravu ili upravnu organizaciju, ako se u sastavu ministarstava, po zakonu, nalazi ta uprava ili upravna organizacija.

Vrsta i broj organizacionih jedinica utvrđuje se prema vrsti, srodnosti, obimu i stepenu složenosti, međusobnoj povezanosti poslova i zadataka i efikasnom izvršavanju poslova i zadataka iz nadležnosti organa i službi.

Osnovna organizaciona jedinica u ministarstvu i samostalnoj upravi može biti sektor i inspektorat, a u samostalnoj upravnoj organizaciji sektor.

Osnovna organizaciona jedinica obrazuje se za vršenje poslova i zadataka iz jedne ili više oblasti, kada je potrebno obezbijediti neposrednu saradnju i objediniti rad dvije ili više unutrašnjih organizacionih jedinica. Može se obrazovati sa ili bez organizacionih jedinica, ako se na taj način obezbjeđuje racionalnije obavljanje poslova i ako postoje posebni razlozi i potrebe da se obezbijedi viši stepen samostalnosti u rukovođenju određenim poslovima, a obim poslova zahtijeva najmanje četiri državna službenika.

Osnovnom organizacionom jedinicom-sektorom rukovodi pomoćnik rukovodioca organa, a inspektoratom, kao osnovnom organizacionom jedinicom, rukovodi glavni inspektor, kao rukovodeći državni službenici.

Osnovne organizacione jedinice u stručnim službama su: odjeljenje, odsjek i služba, a stručne službe ne mogu imati unutrašnje organizacione jedinice.

Osnovnom organizacionom jedinicom u stručnim službama rukovodi šef.

Rukovodioc osnovne organizacione jedinice za svoj rad i rad osnovne organizacione jedinice kojom rukovodi odgovoran je rukovodiocu organa.

Unutrašnje organizacione jedinice su:

  1. odjeljenje – u ministarstvu i samostalnoj upravi;
  2. služba – u samostalnoj upravnoj organizaciji;

Unutrašnja organizaciona jedinica ne može imati manje od tri državna službenika

Unutrašnjom organizacionom jedinicom – odjeljenjem i službom rukovodi šef, s tim što namještenik može biti šef te organizacione jedinice samo ako u toj organizacionoj jedinici ne postoje radna mjesta državnih službenika.

Unutrašnjom organizacionom jedinicom – odjeljenjem u inspektoratu kao osnovnoj organizacionoj jedinici, i inspektoratom, kao unutrašnjom organizacionoj jedinici u okviru sektora, rukovodi glavni inspektor.

Nadležnost organizacionih jedinica utvrđuje se za svaku jedinicu pojedinačno i prema redoslijedu kako su te jedinice navedene u dijelu Pravilnika u kojem je utvrđena unutrašnja organizacija organa.

Rukovodilac unutrašnje organizacione jedinice za svoj rad i rad jedinice kojom rukovodi, neposredno odgovara rukovodiocu osnovne organizacione jedinice, u čijem se sastavu nalazi unutrašnja organizaciona jedinica i rukovodiocu organa.

Samostalni izvršioci obavljaju određene poslove izvan organizacione jedinice, koji su neposredno organizaciono vezani za rukovodioca organa, a to su: državni službenik-sekretar organa, administrativno-tehnički poslovi, poslovi informatike i drugi poslovi. Nadležnost samostalnog izvršioca utvrđuje se na osnovu poslova koji se ne mogu svrstati niti u osnovne niti unutrašnje organizacione jedinice i koji su vezani za rukovodioca organa.

 

Organizacija poslova kod poslodavca

Organizacija poslova je izuzetno značajna za uspješno poslovanje, jer predstavlja grupisanje poslova prema njihovoj srodnosti u određene oblike organizacije kao što su osnovne organizacione jedinice i unutrašnje organizacione jedinice, organizacione jedinice izvan sjedišta poslodavca, poslovi koji se obavljaju izvan organizacionih jedinica i neposredno su vezani za upravu i drugi načini na koji se organizuju poslovi poslodavca.

Optimalna organizacija podrazumijeva i organizovanje drugih poslova koji se, u skladu s posebnim zakonima obavljaju kod poslodavca, kao što su poslovi zaštite na radu, zaštite ličnih podataka, zaštite imovine poslodavca, pravni i računovodstveni poslovi i drugi, a vezani su za obavljanje djelatnosti poslodavca.

U pravilniku o radu moraju se jasno definisati poslovi koji se obavljaju u okviru svake organizacione jedinice, odnosno izvan nje.

Definisanje organizacionih dijelova kod poslodavca značajno je i sa stanovišta utvrđivanja odgovornosti za svaki dio djelatnosti koje obavlja poslodavac, praćenje napretka u poslovanju pojedinih dijelova, unapređivanje poslovanja u pojedinim dijelovima i otklanjanje uočenih nedostataka.

Priliko utvrđivanja organizacije poslodavca treba krenuti od njegove registrovanje djelatnosti iz Klasifikacijom djelatnosti BiH 2010 („Službeni glasnik BiH“, broj 47/10), nastojeći da ti poslovi budu organizovani na način da se isti ili slični poslovi grupišu prema srodnosti i povezanosti u njihovom obavljanju.

 

PRIMJER

Poslodavac je registrovan za:

Područje A POLJOPRIVREDA, ŠUMARSTVO I RIBOLOV

01.4. Uzgoj životinja

01.47. Uzgoj peradi

Područje C PRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA

  1. Proizvodnja prehrambenih proizvoda

10.1. Prerada i konzerviranje mesa i proizvodnja mesnih proizvoda

10.11. Prerada i konzerviranje mesa

10.12. Prerada i konzerviranje mesa peradi

10.13. Proizvodnja proizvoda od mesa i mesa peradi

 

  1. Trgovina na veliko, osim trgovine motornim vozilima i motociklima

46.3. Trgovina na hranom, pićima i duhanskim proizvodima

46.34. Trgovina na veliko pilićima

Ovaj poslodavac bi trebao imati posebno organizovane:

  • Jedinicu za uzgoj peradi;
  • Jedinicu za preradu mesa;
  • Jedinicu za konzerviranje mesa;

Uz to mu treba:

  • Jedinica za nabavku hrane za perad;
  • Jedinica za održavanje objekata u kojima uzgaja perad, vrši prerada mesa i konzerviranje mesa (čišćenje, hranjenje, održavanje grijanja/hlađenja itd.);
  • Jedinica za kontrolu zdravlja peradi, kvaliteta pilećeg mesa i prerađevina od mesa;
  • Jedinica za opšte, pravne i kadrovske poslove;
  • Jedinica za distribuciju mesa peradi i prerađevina od peradi na veliko;
  • Jedinica za vozni park.

Poslodavac sam određuje koje su mu osnovne a koje unutrašnje organizacione jedinice, odnosno koji se poslovi obavljaju izvan organizacionih jedinica.

Svaka od navedenih organizacionih jedinica u Pravilniku o radu treba da sadrži opis poslova koji se u toj jedinici obavljaju i koji se sistematizacijom raspoređuju na izvršioce. Iz obima opisanih poslova i njihovog značaja proisteći će optimalan broj radnika koji ga mogu obaviti.


Najnoviji seminari

Seminar - (Privatno) – Pravna pitanja izgradnje kapaciteta i proizvodnje energije iz obnovljivih izvora (solarni paneli, vjetro turbine) - Maj 2024

Seminar – (Privatno) – Pravna pitanja izgradnje kapaciteta i proizvodnje energije – Maj 2024

1) Uvod, općenito o pravnom okviru koji regulira proizvodnju energije iz obnovljivih izvora

2) Izgradnja objekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora v. zaštita okoliša

3) Stvarno-pravni status uređaja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; djelovanje načela superficies solo cedit, da li se radi o pokretnim ili nepokretnim stvarima?

4) Uređaji za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora kao objekt založnog prava (hipoteka ili zaloga na pokretnim stvarima) odnosno drugih prava osiguranja (posebna vlasnička prava odnosno leasing, zadržanje prava vlasništva)

5) Mogućnosti koje nude Okvirni zakon o zalozima BiH i entitetski zakoni o stvarnim pravima

6) Pravo građenja i pravo služnosti – klasični instituti u funkciji izgradnje uređaja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora

7) Rješenje uporednog prava koja bi bila primjenjiva u BiH

8) Sudska praksa vezana za obnovljive izvore energije i zaštitu okoliša.


Predavač:

Prof. dr. Meliha Povlakić


Seminar

22. 05. – Sarajevo

Pročitaj više

 

SISTEMATIZACIJA POSLOVA

Preduslov izrade sistematizacije poslova jeste definisanje i opis svih poslova koji se obavljaju kod poslodavca, u skladu sa registrovanom djelatnošću poslodavca, odnosno Klasifikacijom djelatnosti BiH 2010 („Službeni glasnik BiH“, broj 47/10) i Odlukom o klasifikaciji zanimanja u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 60/14) te da ti poslovi budu organizovani u odgovarajuće organizacione jedinice.

U daljem tekstu predočit ćemo način organizovanja poslova, odnosno organizacione jedinice koje se obrazuju u organima državne službe, koje mogu poslužiti kao primjer ili putokaz poslodavcima za utvrđivanje vlastite unutarnje organizacije

 

Sistematizacija radnih mjesta u državnoj službi

U sistematizaciji se utvrđuju radna mjesta državnih službenika i namještenika, prema redoslijedu u organizacionim jedinicama koje su utvrđene u poglavlju pravilnika u kojem je utvrđena unutrašnja organizacija, s tim da se prvo utvrđuje radno mjesto rukovodioca organizacione jedinice, a zatim radna mjesta državnih službenika i namještenika te organizacione jedinice.

Radna mjesta državnih službenika utvrđuju se tako što se polazi od više ka nižoj kategoriji radnog mjesta (pozicije radnih mjesta), a radna mjesta namještenika utvrđuju se iza radnih mjesta državnih službenika, po redoslijedu kategorija radnih mjesta namještenika.

Svako radno mjesto državnog službenika i namještenika obuhvata sljedeće elemente:

  • naziv radnog mjesta,
  • opis poslova,
  • uvjete za vršenje poslova,
  • vrstu djelatnosti, naziv grupe poslova,
  • složenost poslova,
  • status izvršioca,
  • pozicija radnog mjesta i
  • broj izvršilaca.

Elementi radnog mjesta utvrđuju se na sljedeći način:

a) naziv radnog mjesta za državne službenike određuje se prema nazivima koji su utvrđeni u Zakonu o državnoj službi[4] i poslovima koji su utvrđeni u opisu radnog mjesta (stručni savjetnik, viši stručni saradnik, stručni saradnik, inspektor), a za radna mjesta namještenika prema nazivima koji su utvrđeni u uredbi o poslovima namještenika i poslovima koji su utvrđeni u opisu radnog mjesta namještenika (viši samostalni referent, viši referent, referent),[5]

b) opis poslova utvrđuje se tako da se obuhvate sve vrste poslova koji se obavljaju na radnom mjestu, a utvrđuje se na osnovu poslova iz nadležnosti organizacione jedinice za koju je utvrđeno radno mjesto,

c) uvjeti za vršenje poslova utvrđuju se:

  • za radna mjesta državnih službenika, prema uvjetima koji su utvrđeni u uredbi o poslovima državnih službenika,
  • za radna mjesta namještenika, prema uvjetima koji su utvrđeni u uredbi o poslovima namještenika,

d) vrsta djelatnosti određuje se tako što se za državne službenike navodi da su to poslovi osnovne djelatnosti, a za namještenike da su to dopunski poslovi osnovne djelatnosti ili poslovi pomoćne djelatnosti,

e) naziv grupe poslova i složenost poslova utvrđuje se:

  • za radna mjesta državnih službenika, prema grupama i složenosti koji su utvrđeni u uredbi o poslovima državnih službenika ( npr. osnovna djelatnost, grupa upravno rješavanje, najsloženiji poslovi),
  • za radna mjesta namještenika, prema grupama i složenosti koji su utvrđeni u uredbi o poslovima namještenika (npr. poslovi pomoćne djelatnosti, grupa operativno tehnički, složeni).

f) status izvršioca utvrđuje se tako što se za radna mjesta državnih službenika određuje da je to rukovodeći državni službenik ili državni službenik, a za sva radna mjesta namještenika da su to namještenici,

g) pozicija radnog mjesta određuje se prema nazivu radnog mjesta (rukovodeći i ostali državni službenici i namještenici),

h) broj izvršilaca utvrđuje se arapskim brojem i slovima.

Grupe i složenost poslova

Državni službenici obavljaju poslove osnovne djelatnosti, koji su zakonom i drugim propisima stavljeni u nadležnost organa državne službe.

Poslovi osnovne djelatnosti dijele se u sljedeće grupe:

    1. upravno rješavanje,
    2. upravno – nadzorni poslovi,
    3. normativno – pravni poslovi,
    4. studijsko – analitički poslovi,
    5. stručno – operativni poslovi,
    6. informaciono – dokumentacioni poslovi

Za svaku grupu poslova detaljno je propisano koji su to poslovi, te izvršena podjela na poslove prema njihovoj složenosti i utvrđeni uslovi za njihovo obavljanje:

    1. najsloženiji poslovi, vrše ih državni službenici – stručni savjetnici.

Obavljaju najsloženije poslove iz nadležnosti organizacione jedinice u kojoj se nalazi to radno mjesto i za čije je vršenje potreban visok stepen stručnosti, odgovornosti i nezavisnosti, odnosno samostalnosti u obavljanju poslova određene oblasti rada i puna lična odgovornost tog državnog službenika.

Uslovi za obavljanje poslova su:

      1. visoka stručna sprema (diploma visokog obrazovanja ili druge obrazovne ili akademske kvalifikacije najmanje VII stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog, drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja).
      2. stručni ispit – položen ispit općeg znanja i stručni ispit iz člana 38. Zakona o državnoj službi, položen javni ispit po Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine kao i stručni ispit za rad u organima uprave položen u skladu sa ranijim važećim propisima na teritoriji Bosne i Hercegovine.
      3. radni staž-3 godine
      4. po potrebi odgovarajući oblik stručnog osposobljavanja i
      5. drugi uslovi propisani zakonom i drugim propisima, odnosno uslovi utvrđeni u pravilniku o unutrašnjoj organizaciji organa državne službe.
    1. složeniji poslovi – vrše ih državni službenici – viši stručni saradnici, složeniji poslovi iz jedne ili više povezanih oblasti za čije je obavljanje potreban veći stepen stručnosti, osposobljenosti i odgovornosti – 2 godine radnog staža
    2. složeni – vrše ih državni službenici – stručni saradnici, poslovi određenog stepena složenosti, a koji ne spadaju u poslove predviđene u tač. a) i b).

(VII stepen, lica sa završenim prvim ciklusom Bolonjskog sistema studiranja koji se vrednuje sa 180 ECTS bodova), 1 godina radnog staža

Također su detaljno regulisana ovlaštenja rukovodilaca organa i službi i sekretara organa, koji pored uslova koje treba da ispunjavaju državni službenici treba da imaju i radni staž:

    • na radno mjesto rukovodioca stručne službe – najmanje sedam godina radnog staža,
    • na radno mjesto sekretara organa državne službe – najmanje šest godina radnog staža,
    • na radno mjesto pomoćnika rukovodioca organa državne službe i glavnog inspektora- najmanje pet godina radnog staža,
    • na radno mjesto šefa unutrašnje organizacione jedinice – najmanje četiri godine radnog staža.

Grupe i složenost poslova i uslovi za obavljanje poslova namještenika regulisani su federalnom ili kantonalnim uredbama u nekim kantonima.[6]

Poslovi koje obavljaju namještenici su:

  1. dopunski poslovi osnovne djelatnosti,
    1. stručno-operativni,
    2. informaciono-dokumentacioni,
    3. računovodstveno-materijalni,
    4. administrativno-tehnički poslovi
  2. poslovi pomoćne djelatnosti.
    1. operativno-tehnički, i
    2. pomoćni poslovi.

Za svaku grupu poslova detaljno je propisano koji su to poslovi, te izvršena podjela na poslove prema njihovoj složenosti i utvrđeni uslovi za njihovo obavljanje:

Dopunski poslovi su po složenosti razvrstani na:

    • složene,
    • manje složene,
    • djelimično složene
    • jednostavne

U grupu pomoćnih poslova spadaju sljedeći poslovi:

  1. pakovanje i otpremanje službene pošte i kurirski poslovi,
  2. održavanje čistoće,
  3. drugi pomoćni poslovi (utovar i istovar robe i opreme i slično).

Kategorije (vrste) radnih mjesta namještenika su :

1) za namještenike više školske spreme:

    • šef unutrašnje organizacione jedinice,
    • viši samostalni referent,
    • samostalni referent,

2) za namještenike srednje školske spreme:

    • šef unutrašnje organizacione jedinice,
    • viši referent, odnosno VKV radnik,
    • referent, odnosno KV radnik,

3) za namještenike sa osnovnom školom:

    • pomoćni radnik, odnosno NK radnik.

U odnosu na školsku spremu i radni staž namještenik mora imati sljedeće uslove:

1) na složenim poslovima i manje složenim poslovima – završenu višu školu, odnosno VI/1 stepen stručne spreme odgovarajućeg smjera i radni staž poslije završene više škole u trajanju, i to:

    • za višeg samostalnog referenta – najmanje godinu dana radnog staža,
    • za samostalnog referenta – najmanje devet mjeseci radnog staža,

2) na djelimično složenim i jednostavnim poslovima – završenu srednju školu odgovarajućeg smjera i radni staž u trajanju, i to:

    • za višeg referenta i VKV radnika – najmanje deset mjeseci radnog staža,
    • za referenta i KV radnika – prema potrebi, radni staž do šest mjeseci.

3) na pomoćnim poslovima – završenu osnovnu školu.

Na radnom mjestu šefa unutrašnje organizacione jedinice za koje je potrebna viša školska sprema, namještenik mora imati najmanje tri godine radnog staža nakon sticanja više školske spreme.

Na radnom mjestu šefa unutrašnje organizacione jedinice za koje je potrebna srednja školska sprema, namještenik mora imati najmanje dvije godine radnog staža nakon sticanja srednje školske spreme.

U radni staž uračunava se i radni staž ostvaren na poslovima višeg nivoa školske odnosno stručne spreme u odnosu na nivo i vrstu školske odnosno stručne spreme koja se traži pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u organu državne službe.

Pod stručnim ispitom podrazumijeva se ispit položen pred komisijom (kantonalna i federalna) propisanom Zakonom o namještenicima[7], koji polažu i volonteri nakon obavljenog volonterskog staža.

 

PRIMJER
    1. Šef Sektora za pravne i kadrovske poslove
      • organizira i koordinira rad u Sektoru i između unutrašnjih organizacionih jedinica (službi),
      • pruža stručnu pomoć i obavlja konsultacije sa radnicima u obavljanju njihovih poslova,
      • vrši nadzor nad radom radnika u Sektoru,
      • organizuje edukaciju radnika Sektora ,
      • prati i analizira i predlaže poslodavcu donošenje i usklađivanje internih akata pravnog lica zakonom i drugim propisima,
      • učestvuje u izradi ugovora poslodavca sa stanovišta usklađenosti sa propisima,
      • priprema materijale za sjednice organa upravljanja i prisustvuje sjednicama,
      • aktivno učestvuje u poboljšanju sistema kvaliteta i sigurnosti ,
      • učestvuje u predlaganju popunjavanja radnih mjesta u Sektoru i odabiru radnika Sektora prilikom prijema u radni odnos,
      • za svoj rad i rad radnika Sektora odgovoran je direktoru.

 

Uslovi za obavljanje poslova

VSS, Pravni fakultet, odnosno bacalaureat sa 240 ECTS bodova po Bolonjskom sistemu studiranja , radno iskustvo/radni staž o najmanje pet (5) godina u struci i poznavanje rada na računaru (odrediti nivo).

Uslovi za obavljanje poslova odnose se na vrstu i stepen školske/stručne spreme, radni staž/radno iskustvo, posebne uslove kao što su položen stručni ispit, posebna znanja (strani jezik, rad na računaru, vozačka dozvola i sl.).

Greška koju prave poslodavci je da se, kod utvrđivanja uslova po Bolonjskom sistemu studiranja, neselektivno određuju svi stepeni koji se mogu steći, umjesto oni koji su im potrebni, a u slučaju da zaposle lice sa višim stepenom obrazovanja od potrebnog, ne mogu mu odrediti i višu plaću. Zbog toga se treba opredijeliti za određeni stepen visokog obrazovanja koji odgovara poslovima koji se obavljaju na određenom radnom mjestu.

Stepen odgovornosti – radno mjesto je radno mjesto s posebnim odgovornostima.

Položaj radnog mjesta u strukturi pravnog lica – rukovodeći poslovi, najsloženiji.

Broj izvršilaca – 1 (jedan).


 

 

 

Sistematizacija radnih mjesta kod poslodavca

 

Poslovi koji se obavljaju u okviru organizacione jedinice poslodavca sistematizacijom se raspodjeljuju na radna mjesta u okviru te organizacione jedinice.

Svako radno mjesto treba imati:

  • naziv,
  • opis poslova (glavni zadaci koji se obavljaju na tom radnom mjestu, svrha i ciljevi koje treba postići),
  • uslovi za obavljanje poslova (stručna sprema, radno iskustvo/radni staž, posebni uslovi, opis minimalnih znanja, vještina i sposobnosti),
  • stepen odgovornosti (posebna ovlaštenja i odgovornost),
  • položaj radnog mjesta u strukturi kompanije (grupa poslova/koeficijent složenosti poslova),
  • broj izvršilaca,
  • poslovi rezervisani za invalidna lica, i
  • drugi poslovi.

Predstavićemo sistematizaciju na primjeru koji smo dali za organizaciju pravnog lica za uzgoj peradi, proizvodnju mesa i prerađevina od mesa, a koristeći se Odlukom o standardnoj klasifikaciji zanimanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Prema standardnoj klasifikaciji:

  • Zanimanje je skup poslova i radnih zadataka (radnih mjesta) koji su svojim sadržajem i vrstom organizaciono i tehnološki toliko srodni i međusobno povezani da ih obavlja jedan izvršilac koji posjeduje odgovarajuća znanja, sposobnosti i vještine. U statistici zanimanje podrazumijeva posao (radno mjesto) koje obavlja osoba radi stjecanja sredstava za život.
  • Posao (radno mjesto) definiše se kao skup radnih zadataka koje izvršava jedna osoba.
  • Naziv zanimanja ima ključnu riječ koja određuje zanimanje (inženjer) i jednu ili više kvalifikatorskih oznaka koje ga tačnije određuju (agronom peradarstva) Složenost zanimanja – Za utvrđivanje složenosti, treba analizirati poslove i radne zadatke koje pripadaju zanimanju. Primjenjuju se dva značenja pojma složenosti: stepen složenosti i specijalizacija za složenost. Stepen složenosti uloga je obima i složenosti sadržanih zadataka (gdje složenost zadataka ima prednost pred obimom, a može se izraziti na razne načine, od kojih je jedan, na primjer, stepen obrazovanja za zanimanje za koja se čovjek osposobljava: srednje obrazovanje; visoko obrazovanje; jednostavna zanimanja za koja je dovoljno priučavanje na poslu itd.).

Specijalizacija za složenost pokazuje vrstu primijenjenog znanja (o alatima i opremi, materijalima kojima ili na kojima se radi i vrsti proizvedenih dobara i usluga). Specijalizacija za složenost može se utvrditi znanjima potrebnim za obavljanje posla, na primjer u mašinstvu, poljoprivredi itd.

U statistici se složenost iskazuje kao posebno obilježje (stepen školske spreme i stepen stručnog obrazovanja) jer se najčešće uzimaju zbirni podaci skupina zanimanja ili viših nivoa klasifikacije.

Kriteriji za razvrstavanje zanimanja najčešće su: vrsta posla, predmet rada, složenost zanimanja ili poslova i radnih zadataka; alati, mašine i uređaji koji se upotrebljavaju; tehnološki nivo poslova; struka i drugi.

Zbog međunarodnog karaktera klasifikacije određena su četiri široka stepena složenosti, odnosno nivoa obrazovanja, nužna za obavljanje poslova i zadataka. Stepeni se stiču obrazovanjem, ali i priučavanjem za posao i iskustvom. Svi su oblici osposobljavanja za posao ravnopravni. Stepeni složenosti određeni su u skladu sa obrazovnim kategorijama i nivoima Međunarodne standardne klasifikacije obrazovanja (ISCED).[8]

U Tabeli 1. Klasifikacije zanimanja u Federaciji Bosne i Hercegovine propisani su nivoi znanja, koji po pravilu garantuju (obezbjeđuju) obavljanje poslova i zadataka većine zanimanja u pojedinim rodovima zanimanja.

ROD STEPEN ZNANJA PROGRAMI OBRAZOVANJA, KOJI U PRAVILU OBEZBJEĐUJU OSPOSOBLJENOST ZA OBAVLJANJE VEĆINE ZANIMANJA U POJEDINIM RODOVIMA ZANIMANJA
1. Funkcioner i članovi zakonodavnih tijela, funkcioneri državnih tijela, direktori nije opredijeljen nivo znanja
2. Stručnjaci i naučnici 4 programi do i postdiplomskog univerzitetskog obrazovanja
3. Tehničari i druga stručna zanimanja 3 programi srednjeg i postsrednjeg obrazovanja izuzev univerzitetski
4. Uredski i šalterski službenici 2 programi srednjeg obrazovanja*
5 Uslužna i trgovačka zanimanja 2 programi srednjeg obrazovanja*
6 Poljoprivredni, lovno-uzgojni, šumski i ribarski radnici 2 programi srednjeg obrazovanja*
7 Zanimanja za neindustrijski način rada u proizvodnji 2 programi srednjeg obrazovanja*
8 Rukovaoci mašinama, vozilima i sastavljači proizvoda 2 programi srednjeg obrazovanja*
9 Jednostavna zanimanja 1 ispunjena osnovnoškolska obaveza
10 Vojna zanimanja nije opredijeljen nivo zanimanja

 

NAPOMENA: Ovdje se uključuju stručni, tehnički, praktični i opšti programi srednjeg obrazovanja.

Klasifikacija sadrži i opise zanimanja, po rodu zanimanja.

    1. OPISI ZANIMANJA 5.1. Rod zanimanja

Rod zanimanja je najviši nivo razvrstavanja zanimanja, koji je označen jednocifrenom šifrom. U klasifikaciji postoje 10 rodova zanimanja, a brojčana oznaka šifre je od 0-9.

  1. Prvi rod (funkcioneri i članovi zakonodavnih tijela, funkcioneri državnih tijela, udruženja i organizacija) obuhvaća zanimanja čiji glavni poslovi zahtijevaju visoki stepen stručnog znanja i iskustva na području prirodnih, tehničkih, biotehničkih, društvenih i humanističkih nauka u biomedicini i zdravstvu te umjetnosti. Oni određuju, kreiraju i vode politiku države, politiku udruženja i organizacija te savjetuju o njima; oblikuju zakone, propise i pravila, obavljaju sudsku vlast na nivou države, obavljaju slične poslove u ime udruženja i organizacija te upravljaju preduzećima i ustanovama ili njihovim unutrašnjim organizacionim jedinicama.
  2. Drugi rod (Stručnjaci i naučnici) uključuje zanimanja čija glavnina poslova i zadataka zahtijeva visoki stepen stručnog znanja na području prirodnih, tehničkih, biotehničkih, društvenih i humanističkih nauka, u biomedicini i zdravstvu te umjetnosti. Tu su obuhvaćena i zanimanja naučnika koji povećavaju količinu znanja, primjenjuju naučna ili umjetnička saznanja i teorije, obrazuju na sistematičan način ili rade na povezanosti tih triju aktivnosti.
  3. Treći rod (Tehničari i druga stručna zanimanja) sadrži poslove i zadatke koji zahtijevaju znanja na jednom ili više područja tehničkih, prirodnih, biotehničkih, društvenih i humanističkih nauka, u biomedicini i zdravstvu. Glavni su poslovi i zadaci: obavljanje tehničkih i srodnih poslova povezanih s primjenom koncepcija i operativnih metoda iz navedenih područja; poučavanje djece na predškolskom i osnovnoškolskom stepenu, obavljanje različitih tehničkih usluga, financijskih i administrativnih poslova, društveni rad, nastupanje na umjetničkim i sportskim priredbama, obavljanje nekih vjerskih poslova. Tu su zanimanja poslovođa i predradnika.
  4. Četvrti rod (Uredski i šalterski službenici) uključuje zanimanja koja uglavnom bilježe, organizuju, pohranjuju, računaju, pronalaze i daju informacije. Glavni su poslovi i zadaci: stenografija, daktilografija, upisivanje brojčanih podataka u računar ili obrada teksta; knjiženje podataka, izrada kalkulacija; obavljanje sekretarskih poslova; bilježenje, računanje, obračunavanje, knjiženje, statističko iskazivanje finansijskih i drugih brojčanih podataka; koordiniranje putničkog i teretnog saobraćaja; obavljanje službeničkih dužnosti u bibliotekama, arhivima, muzejima; poslovi povezani sa poštanskim uslugama; rukovanje novcem; prodaja karata za putovanja; rukovanje kućnim telefonskim centralama.
  5. Peti rod (Uslužna i trgovačka zanimanja) obuhvaća poslove kojima se pružaju lične usluge na putovanjima, u vođenju domaćinstva, dostavi hrane, ličnoj njezi te usluge u zaštiti od požara i nedopuštenih radnji. Poziraju kao modeli za umjetničku fotografiju, sliku i za reklamni film. Prodaju robu u trgovinama na veliko i malo ili na tržnicama.
  6. Poljoprivredni, lovno-uzgojni, šumski i ribarski radnici obrađuju polja, voćnjake, vinograde i ubiraju sa njih plodove, skupljaju divlje plodove i bilje; uzgajaju, čuvaju i love životinje, izrađuju stočarske proizvode; uzgajaju, zaštićuju i iskorištavaju šume, uzgajaju i love ribe te uzgajaju i skupljaju ostale oblike živog svijeta u vodi radi osiguravanja prehrane i dohotka za sebe i svoje domaćinstvo.
  7. Zanimanja za neindustrijski način rada primjenjuju znanja i vještine u zanatstvu, i industriji gdje se proizvodi pojedinačno, u rudarstvu i građevinarstvu; zatim tamo gdje se: oblikuju metali, podižu metalne konstrukcije, održava oprema, podešavaju mašinski alati, izrađuju, podešavaju, održavaju i popravljaju mašine, oprema i alat; obavljaju poslovi štampanja, proizvode i prerađuju prehrambeni proizvodi, tekstil, drveni, metalni i drugi proizvodi, uključujući i proizvode ručne izrade. Rad se obavlja ručnim i drugim alatima koji se upotrebljavaju kako bi se smanjio fizički napor i skratilo vrijeme potrebno za poslove te poboljšao kvalitet proizvoda. Ti poslovi zahtijevaju poznavanje organizacije rada, materijala i alata koji se pritom upotrebljava te poznavanje prirode i namjene gotovog proizvoda.
  8. Rukovaoci mašinama, vozilima i sastavljači proizvoda rukuju industrijskim, poljoprivrednim, građevinskim i ostalim mašinama i opremom; upravljaju vozovima, motornim vozilima i plovilima; sastavljaju proizvode iz sastavnih dijelova prema tačno određenim postupcima (Nisu monteri koji se nalaze u 7. rodu). Taj rad zahtijeva iskustvo i poznavanje industrijskih, poljoprivrednih i ostalih mašina i opreme kao i sposobnost savladavanja brzine rada mašina i prilagođavanja tehnološkim inovacijama. U ovom rodu nalazi se većina zanimanja industrijskih radnika, ali i radnika u ostalim djelatnostima koji rukuju mašinama, vozilima ili sastavljaju proizvode. Zaposleni s ovim zanimanjima najčešće mijenjaju zanimanje zbog promjena koje sobom nosi tehnološki razvoj.
  9. Jednostavna zanimanja obuhvaćaju obavljanje jednostavnih i rutinskih poslova, koji uglavnom zahtijevaju upotrebu ručnog alata i fizički napor. Većina poslova uključuje čišćenje, pranje, peglanje i rad manuelnih radnika u rudarstvu, poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, građevinarstvu, transportu, industriji i drugdje. Osposobljavanje za ta zanimanja obavlja se priučavanjem na radu. 10. Vojna zanimanja imaju ona lica koja trenutno služe u oružanim snagama, uključujući i pomoćne službe, dobrovoljno ili po obavezi, te ona kojima nije dopušteno prihvatiti građansko zaposlenje. Uključeni su redovni pripadnici kopnenih, pomorskih, vazduhoplovnih i drugih vojnih formacija kao i vojni obveznici regrutovani za vojnu obuku ili drugu službu na propisano razdoblje. Isključeni su: građanska lica u državnim ustanovama vezanim uz poslove odbrane i policije (osim vojne policije); carinici i članovi pograničnih ili drugih naoružanih građanskih službi; osobe koje su pozvane na kratko vrijeme na vojnu obuku ili doškolovanje i članovi vojne rezerve koji trenutno nisu u aktivnoj službi.

Također, Klasifikacija zanimanja sadrži opise poslova.

Dat ćemo primjer jednog zanimanja iz klasifikacije zanimanja, a poslodavci će sami trebati naći i ostala zanimanja i opise poslova za ta zanimanja u ovoj klasifikaciji zanimanja.

 

PRIMJER

Poslodavcu je potreban stručnjak, agronom peradarstva.

ROD 2 su Stručnjaci i naučnici, sa 4 stepenom znanja, programi do i postdiplomskog univerzitetskog obrazovanja

2213 AGRONOMI, INŽINJERI ŠUMARSTVA I SRODNI STRUČNJACI

2213.10 Agronom peradarstva

Opis poslova

STRUČNJACI I NAUČNICI Stručnjaci i naučnici povećavaju postojeća znanja, primjenjuju naučne i umjetničke spoznaje i teorije, te o njima poučavaju na sistematičan način ili su uključeni u bilo koju kombinaciju tih triju aktivnosti. Zanimanja ovoga roda su uglavnom sedmog, osmog i devetog stepena stručnog obrazovanja

    1. AGRONOMI, INŽINJERI ŠUMARSTVA I SRODNI STRUČNJACI Agronomi i inžinjeri šumarstva provode istraživanja, unapređuju i razvijaju saznanja, teorije i operativne metode te primjenjuju ta saznanja u biljnoj i stočarskoj proizvodnji. Ti poslovi uključuju:
    2. c) istraživanje stočarstva i razvijanje novih te unapređivanje postojećih uzgojnih metoda;
    3. f) istraživanje i razvoj novih i unapređivanje postojećih metoda za zaštitu bilja i životinja;
    4. i) srodne poslove;
    5. j) nadzor ostalih saradnika.

Sistematizacija ovih poslova izgledala bi ovako:

Radno mjesto: Glavni agronom peradarstva u jedinici za uzgoj peradi

Opis posla: Izvesti iz opisa posla u Klasifikaciji zanimanja – provode istraživanja, unapređuju i razvijaju saznanja, teorije i operativne metode te primjenjuju ta saznanja u uzgoju peradi, istraživanje peradarstva i razvijanje novih te unapređivanje postojećih uzgojnih metoda; pruža stručnu pomoć i savjetuje ostale saradnike i radnike u jedinici i vrši nadzor nad njihovim radom.

Uslovi: VSS – završen fakultet za agronomiju ili bacalearuat sa 240 ECTS bodova po Bolonjskom sistemu studiranja, oblast agronomije, smjer peradarstvo, 5 godina radnog staža na poslovima peradarstva, znanje engleskog jezika i rada na računaru za potrebe struke.

Složenost poslova: najsloženiji

Stepen odgovornosti: vrši nadzor na ostalim saradnicima u jedinici, odgovoran rukovodiocu jedinice i rukovodiocu poslodavca

Broj izvršilaca-1(jedan)


 

NAJČEŠĆI PROBLEMI IZ PRAKSE

Najčešći problemi koji se pojavljuju u praksi, kad je u pitanju organizacija poslodavca i sistematizacija, se odnose na:

  • nije utvrđen djelokrug poslova organizacionih jedinica, ako postoje, odnosno djelokrug poslodavca, koji predstavlja razradu poslova iz registrovanje djelatnosti,
  • opis poslova radnika jedne organizacione jedinice nije dovoljno odvojen i miješa se sa poslovima koji pripadaju drugoj organizacionoj jedinici,
  • kod različitih sistematizovanih poslova pojavljuju se isti opisi poslova, pa nije jasno ko ih treba raditi,
  • sistematizacija nije usklađena sa vrstom posla, opis posla je preopširan , nisu jasno propisane glavne nadležnosti u odnosu na sporedne, koje se vrše radi realizacije glavnih nadležnosti , nije naglašena važnost najznačajnijih poslova u odnosu na manje značajne niti utvrđena stepen odgovornosti i kome se izvršioci odgovorni,
  • opis poslova nije odgovarajući zahtjevima radnog mjesta, broj izvršilaca je nedovoljan ili veći od potrebnog,
  • nisu pravilno propisani ili su propisani neodgovarajući uslovi za obavljanje određenih poslova u pogledu vrste i stepena stručne spreme, radnog staža ili radnog iskustva, posebnih zahtjeva u pogledu posebnih znanja i vještina, položenog stručnog ispita propisanog zakonom. Kod utvrđivanja uslova po Bolonjskom sistemu studiranja , neselektivno se određuju svi stepeni koji se mogu steći , umjesto onih koji su im potrebni, a u slučaju da zaposle lice sa višim stepenom obrazovanja od potrebnog, ne mogu mu odrediti i višu placu. Zbog toga se treba opredijeliti za određeni stepen visokog obrazovanja koji odgovara poslovima koji se obavljaju na određenom radnom mjestu
  • nisu sistematizovani poslovi koji se moraju obavljati kod svakog poslodavca po osnovu posebnih zakona (evidencije i obrada ličnih podataka-administrator i izvršioci, zaštita na radu – radnik za zaštitu na radu i sl.),
  • nije predviđeno povećanje broja radnika u slučaju preraspodjele radnog vremena ili sezonskih poslova u odnosu na periode kad se ne radi u preraspodijeljenom radnom vremenu,
  • nije predviđeno neophodno „jezgro“ poslova koji zahtijevaju rad na neodređeno vrijeme, zbog značaja poslova iz registrovane djelatnosti, potrebnih kompetencija i iskustva u njihovom obavljanju,
  • u slučaju većeg broja radnika s promijenjenom radnom sposobnošću i izvjesnosti da će se njihov broj povećavati, treba predvidjeti moguće poslove za te radnike, na način da se iz opisa poslova drugih radnih mjesta izdvoje poslovi koje mogu obavljati ti radnici, a na osnovu analize strukture radnika i odgovarajućih poslova, pa i pod uslovom dopuna sistematizacije kad za to postoji potreba.

 

ZAKLJUČAK

Organizacija i sistematizacija radnih mjesta je zahtjevan zadatak koji se postavlja pred poslodavca i koji pretpostavlja multidisciplinarnost u oblikovanju, konsultacije sa stručnim licima iz oblasti za koju je poslodavac registrovan, ali i stručnim licima iz reda radnika, koji, bez obzira na stručnu spremu, rade na poslovima različite stručne spreme i specijalnosti i koji mogu doprinijeti da se poslovi adekvatno opišu i vrednuju, kako oni iz registrovane djelatnosti, tako i oni koju se obavljaju uz tu djelatnost, a koji su propisani različitim propisima (zakoni, uredbe, pravilnici iz registrovane djelatnosti i drugih djelatnosti koje se uz nju obavljaju.


[1] Član 118. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br., 26/16 i 89/18)

[2] http://www.consultor-ri.hr/kd/sistematizacija-radnih-mjesta.html

[3] Uredbe o načelima za utvrđivanje unutrašnje organizacije (federalna, kantonalne)

[4] Zakoni o državnoj službi u organima vlasti Federacije BiH ili kantona i uredbe o poslovima osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe (federalne i kantonalne).

[5] Uredba o dopunskim poslovima osnovne djelatnosti i poslovima pomoćne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe koje obavljaju namještenici (“Službene novine FederacijeBiH”, br. 69/05, 29/06 i 65/20).

Neki kantoni donijeli su svoje zakone o naještenicima i svoje uredbe.

[6] Uredba o dopunskim poslovima osnovne djelatnosti i poslovima pomoćne djelatnosti iz nadlenosti organa dravne slube koje obavljaju namještenici (“Službene novine Federacije BiH”, br. 69/05, 29/06 65/20) ili kantonalne uredbe

[7] Zakon o namještenicima u organima državne službe u Federaciji BiH“, br. 49/05, 103/21) ili kantonalni zakoni o namještenicima

[8] Odluka o standardnoj klasifikaciji zanimanja u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Fedracije BiH“, broj 40/04)


 

Pogledajte i ostale Novosti.