PITANJE: U proceduri javne nabavke za program/projekat: “Rekonstrukcija mosta na rijeci, dostavljene su dvije ponude, jedna je bila u okviru procijenjene vrijednosti JN a druga je bila iznad te vrijednosti ali je u tehničkom smislu ispravna (dostavljena su sva tražena dokumenta) pa je zbog toga ponuđač mogao da učestvuje u e-aukciji. Nakon završene e-aukcije stanje se nije promijenilo pa je ponuđač sa ponudom u okviru procijenjene vrijednosti JN izabran kao najpovoljniji ponuđač odnosno donesena je Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača. U skladu sa članom 72. stav (1) ZJN UO je sačekao rok od 15 dana od dana dostavljanja Odluke o izboru i nakon toga dostavio prijedlog ugovora izabranom ponuđaču. Izabrani ponuđač je odbio potpisati ugovor obrazlažući to naglim porastom cijena sirovina i repromaterijala te nemogućnošću da se isti nabavi po cijenama koje bi mu omogućile bilo kakvu zaradu, naglašavajući da bi investicija u takav projekat bila siguran gubitak od cca 200.000,00 KM. Obzirom da je druga ponuda bila iznad procijenjene vrijednosti JN i da je ponuđač na lični zahtjev povukao garanciju za ozbiljnost ponude UO nije ni dostavljao prijedlog ugovora tom ponuđaču. Suočen sa novonastalom situacijom UO je bio prisiljen donijeti Odluku o otkazivanju postupka JN. UO je u TD zahtijevao da se dostavi garancija za ozbiljnost ponude u iznosu od 1% procijenjene vrijednosti JN što su ponuđači i učinili. Obzirom da je ponuđač odustao od potpisivanja ugovora i da je dostavio dopis u kojem je detaljno obrazložio razloge odustajanja a koji su opšte poznati da li OU može snositi bilo kakvu odgovornost zbog odustajanja od aktiviranja garancije za ozbiljnost ponude, odnosno imali obavezu aktiviranja garancije bez obzira na okolnosti na tržištu?