PITANJE: Vezano je za korištenje dopusta. Zakonom o radu, u članku 54. stav (3), propisano je: „Poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih, odnosno tradicijskih potreba, sa tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo.“ Ukoliko je županijskom odlukom proglašen određeni dan kao neradni blagdan da li se to pretpostavlja da to spada u ta dva dana plaćenog odsustva koja djelatnici imaju pravo koristiti za zadovoljenje vjerskih potreba ili pored toga imaju pravo na dva dana plaćenog i dva dana neplaćenog odsustva. U konkretnom slučaju, blagdani Uskrsa i Božića proglašavaju se neradnim danima odlukom Vlade Županije Posavske za sve djelatnike bilo koje vjeroispovijesti. Blagdan Bajrama je u našoj Županiji radni dan, ali pripadnici bošnjačke vjeroispovjesti koriste po jedan dan za svaki Bajram kao plaćeno odsustvo. Do sada je bilo tumačenje da je vjernicima katoličke vjeroispovijesti blagdan Uskrsa i Božića kao plaćeni odsustvo za zadovoljenje vjerskih potreba iako su oba blagdana aktom Vlade proglašeni kao neradni dani za sve radnike u našoj županiji, a da radnici bošnjačke vjeroispovijesti imaju pravo na dva dana plaćenog i dva dana neplaćenog odsustva za upražanjavnje vjerskih potreba jer ne slave Uskrs i Božić iako ne rade na te dane. Sa time u vezi da li djelatnici katoličke vjeroispovijesti imaju pravo na dva dana plaćenog odsustva radi zadovoljavanja njihovih vjerskih, odnosno tradicijskih potreba mimo Uskrsa i Božića, koji se proglašavaju neradnim blagdanima na županijskom nivou ili su upravo Uskrs i Božić dani tog plaćenog odsustva?