PITANJE: Radniku ove ustanove je 30. 4. 2019. godine rješenjem utvrđeno pravo na godišnji odmor za 2019. godinu, a shodno Pravilniku o radu ove ustanove, koji je u momentu donošenja predmetnog rješenja bio na snazi. Po osnovu navedenog rješenja, radnik je ostvario pravo na godišnji odmor za 2019. u trajanju od 30 radnih dana – zakonski osnov – 20 radnih dana, po osnovu složenosti poslova visoke stručne spreme – četiri radna dana, po osnovu staža osiguranja za svake tri godine jedan dan – šest radnih dana. Dana 3. 9. 2019. godine isti radnik podnosi ovoj ustanovi zahtjev za ispravku predmetnog rješenja o pravu na godišnji odmor za 2019. godinu, pozivajući se pri tome na odredbe gore navedenog pravilnika o radu koji je u to vrijeme bio na snazi i kojem je određeno da „radniku invalidu sa najmanje 60% invaliditeta i hroničnom bolesniku, na osnovu ljekarskog nalaza, pripada pravo na uvećani godišnji odmor od tri radna dana“, te u prilogu zahtjeva dostavlja i medicinsku dokumentaciju kojom dokazuje postojanje hroničnog oboljenja, te zahtijeva uvećanje godišnjeg odmora za tri dodatna radna dana. Naime, neposredno nakon donošenja rješenja o pravu na godišnji odmor za 2019. godinu radnicima ove ustanove, Vlada USK daje saglasnost na prijedlog novog pravilnika o radu ove ustanove koji se i danas primjenjuje, gdje u novim odredbama ostaje na snazi samo dio prethodne odredbe u smislu da radniku po osnovu invaliditeta priznaje se pravo na uvećani godišnji odmor za dva radna dana, dok je dio odredbe koji se odnosi na hronična oboljenja izbrisan. Dakle, rješenje kojim je radniku određeno pravo na godišnji odmor za 2019. godinu donijeto je na osnovu pravilnika o radu koji je u to vrijeme bio na snazi i kojim je bilo određeno da se radniku može uvećati trajanje godišnjeg odmora za tri dodatna radna dana po osnovu hroničnog oboljenja, a koja saznanja o postojanju navedene bolesti spomenutog radnika ova ustanova u momentu donošenja rješenja nije imala, nadalje radnik podnosi zahtjev za ispravku rješenja o pravu na godišnji odmor za 2019. godinu u septembru mjesecu 2019. godine i tek tad podnosi medicinsku dokumentaciju kojom dokazuje postojanje hroničnog oboljenja kada je već na snazi novi pravilnik o radu kojim nije predviđeno uvećanje godišnjeg odmora po osnovu hroničnih oboljenja. Također, imenovani radnik je rješenje o pravu na godišnji odmor za 2019. godinu uredno zaprimio, ali nije izjavio žalbu na navedeno rješenje, te je isto postalo pravosnažno, isto tako da još napomenem da sam uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdila da je radniku hronična bolest dijagnostikovana još u 2018. godini. Da li je moguće u ovom momentu radniku izmijeniti rješenje po osnovu starog pravilnika o radu ili je potrebno istog odbiti sa navedenim zahtjevom?