PITANJE: Lice je ispunilo uslove iz člana 94. Zakona o radu za prestanak radnog odnosa i odlazak u penziju. Sa poslodavcem je dogovoreno da navedeno lice i nakon ispunjavanja uvjeta za penziju nastavi raditi zbog potreba poslodavca za takvim kadrom. U sadašnjim uvjetima, širenja COVID – 19 i proglašenja pandemije, te s obzirom na umanjenje obima poslova, za sada za oko 60 %, što dovodi u pitanje organizaciju rada, isplatu plaća, plaćanje doprinosa, PDV-a, ispunjavanje obaveza prema dobavljačima i dr. obaveza u uvjetima nelikvidnosti, poslodavac je odlučio da otkaže ugovor o radu radniku, koji i onako ispunjava uvjete za odlazak u starosnu penziju. Obzirom da radnik ima više od 65 godina ima zabranu kretanja, a samim tim i dolazak na posao. Radnik je poslodavca obavijestio da u koliko mu otkaže ugovor o radu da će ostati bez zdravstvene zaštite. Naime, radnik tvrdi da sve dok ne dobije rješenje o penziji od nadležnog fonda PIO da nema zdravstvenu zaštitu. Radnik ima zdravstvenih problema te izostanak zdravstvene zaštite imao bi nesagledive posljedice po njegovo zdravstveno stanje. Poznato je da rješenje o penziji, nadležni fond PIO donosi nakon 3 – 4 mjeseca, bez obzira na činjenicu da je sva predana dokumentacija ispravna. Imajući u vidu sve naprijed iznijeto postavljaju se pitanja: 1. Da li lice koje je podnijelo zahtjev za odlazak u penziju do donošenja rješenja nadležnog fonda PIO nema zdravstvenu zaštitu ? 2. Da li je moguće da lice koje je steklo uvjete za penzionisanje u smislu člana 94. tačka c) i d) Zakona o radu u F BiH može ostati bez zdravstvene zaštite do donošenja rješenja od strane fonda PIO ? 3. Ako je odgovor potvrdan, kako lice kome je potrebna neprekidna zdravstvena zaštita ovaj problem može prevazići?