PITANJE: Radi se o instituciji koja je budžetski korisnik, a čiji zaposleni nisu državni službenici, znači ne primjenjuje se Zakon o državnoj službi, već Zakon o radu FBiH. S obzirom da je Agenciju osnovala Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, samim time Vlada daje saglasnost za donošenje kao i sve eventualne izmjene i dopune Pravilnika o plaćama i drugim primanjima zaposlenika, Statut i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Ostale neophodne akte donosi Agencija u skladu sa važećim propisima. Našim Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima zaposlenih, regulisana je naknada za prijevoz na posao i sa posla. Ispod navedeno je definisano Pravilnikom: „Zaposleniku kome nije organiziran prijevoz na posao i sa posla, a čije je mjesto stanovanja od mjesta rada udaljeno najmanje 2 km pripada naknada za troškove prijevoza u visini mjesečne karte gradskog, prigradskog i međugradskog saobraćaja. U međugradski prijevoz spadaju mjesta koja su udaljena od mjesta rada do 70 km. Pravo iz ovog člana ostvaruje se na osnovu pismenog zahtjeva zaposlenika u kojem se navodi adresa stvarnog stanovanja te da svakodnevno putuje od tog mjesta do mjesta rada. Uz zahtjev se prilaže pismeni dokaz firme čiji se prijevoz koristi za dolazak na posao i povratak s posla (dnevna ili mjesečna karta).” Trenutno, imamo situaciju, da imamo dva zaposlena radnika sa mjestom prebivališta u Mostaru. Kolege svaki vikend vozare kući, a naknadu za odvojen život od porodice i troškove smještaja ne mogu ostvariti, s obzirom da je to propisano samo za državne službenike. Pitanje glasi: Da li se radnicama na određeni način, može priznati naknada koja se odnosi na međugradski prevoz, s obzirom da stoji udaljenost do 70 km, a do Mostara je kao što znamo preko ovog iznosa. Radi se u interesu Agencije, jer zaposlenice su neophodne kao takve.