Imamo problem sa konkretnim slučajem, a vezano je za kriterij za dodjelu ugovora, u ovom slučaju je u pitanju ekonomski najpovoljnija ponuda. Naime, ugovorni organ je u tenderskoj dokumentaciji definisao kao kriterije za dodjelu ugovora: Cijena 80% i rok isporuke 20%. Definisana je i metodologija ocjene kriterija, odnosno obrazloženje bodovanja po formulama, ali nigdje nije bilo navedeno koja se mjerna jedinica uzima kao rok isporuke (sat, dan, itd.). U nacrtu ugovora (prilogu tenderskoj dokumentaciji) u članu 4. rok isporuke, navedena je klauzula o plaćanju penala za kašnjenja u isporuci gdje je navedeno da će se kazna naplaćivati „za svaki dan kašnjenja“ što je impliciralo da se rokovi isporuke računaju u danima. Rukovodeći se ovim, mi smo u našoj ponudi definisali kao rok isporuke jedan dan (za što smatramo da je minimalni realan rok isporuke u predmetnom postupku). Dalje, ugovorni organ je u svojoj odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača izabrao ponuđača čija je cijena ponude bila veća od naše (mi smo imali najnižu cijenu ponude), ali su ponudili rok plaćanja od osam sati (koji je takođe i nerealan). U pregledu bodovanja ponuda u formulama za bodovanje naša ponuda je ocjenjivana sa rokom isporuke od 24 sata (mada smo mi u našoj ponudi naveli rok isporuke u danima, odnosno jedan dan). Da li imamo osnova za žalbu na odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuđača u smislu netransparentnog i nedovoljno jasnog definisanja potkriterija za dodjelu ugovora? U konkretnom slučaju, za rok isporuke nije definisana mjerna jedinica što je otvorilo put da ponuđači na nejednak način shvate ovaj potkriterij. U samom modelu standardne tenderske dokumentacije stoji da „ugovorni organ je dužan za kriterij ekonomski najpovoljnija ponuda definisati metodologiju vrednovanja, na način da svaki potencijalni ponuđač na isti način shvati kako će njegova ponuda biti vrednovana“. Ako imamo osnova za pokretanje žalbenog postupka, na koje podzakonske i zakonske akte se trebamo referirati u konkretnom slučaju kako bi žalbeni navodi bili osnovani?