Samo pretplatnici mogu pristupiti kompletnom izdanju časopisa.
Prijava za pretplatnike.
Pročitajte kako postati pretplatnik ovdje.
Časopis Pravo i finansije – Oktobar 2023.
Uređenje rada maloljetnika u zakonodavnom sustavu Federacije Bosne i Hercegovine
Sedmični odmor nije samo nedjelja
Uvjeti rada umirovljenika u Republici Hrvatskoj prema općim i posebnim propisima
Cijena i način plaćanja, mjesto i rok isporuke robe/pružanje usluga/izvođenja radova
Vrednovanje nematerijalne imovine
Kontrola indirektnih poreza (PDV-a)
Značaj učešća organizacije u stvaranju konkurentske prednosti
Javne nabavke – str. 128. – 142.
Radni odnosi u Republici Srpskoj – str. 143. – 158.
Radni Odnosi u Federaciji BiH – str. 159. – 175.
Računovodstvo i finansije FBiH – str. 176. – 192.
Adis Poljić
Predmet ovog rada, koji je drugi dio teme sastavljanje tužbe u vezi sa raspravnim načelom, je procesna građa i vrijednost predmeta spora. U ovom radu je ukazano na konkretne primjere iz sudske prakse u kojima je došlo do povrede raspravnog načela. Nije rijetka pojava da stranke ne iznosu sve pravno relevantne činjenice i ne predlože dokaze za dokazivanje pravno relevantnih činjenica, u kojem slučaju jedini zakonit ishod može da bude neuspjeh u parnici. U pojedinim slučajevima sudovi umjesto da sankcionišu ovaj propust stranaka na njihovu štetu, oni pribjegavaju primjeni istražnog načela čime se omogućava strankama, najčešće tužiocu, da iznesu nove činjenice i predlože nove dokaze. Tužilac se ne bi trebao pouzdati u nezakonito postupanje suda koje je usmjereno na utvrđivanje činjenica koje nisu iznesene i nalaganje ili poticanje od strane suda da iznese činjenice i predloži dokaze. Također, dužnost je tužioca da navede vrijednost predmeta spora koji je obavezan element tužbe i bez kojeg je tužba neuredna cijeneći pravila parničnog postupka za pojedine sporove. Na osnovu istraživanja u radu dolazi se do zaključka da se dužnost iznošenja činjenica u tužbi na kojima se zasniva tužbeni zahtjev odnosi samo na onaj obim činjenica koji omogućava raspravljanje o tužbenom zahtjevu i njegovu konkretizaciju, dok se u pogledu navođenja dokaza ne može uspostaviti bilo kakav pravni standard i bitno je da tužilac navede jedan ili više dokaza.
str. 14 – 26.
Ljiljana Ćehajić
Autorica u tekstu obrađuje veći broj prijedloga i dopuna različitih instituta iz Zakona o radu u FBiH. Nakon dužeg perioda primjene zakona o radu iskristalizirali su se naječešća pitanja i problemi koji su nedorečeni koje bi pobliže trebalo urediti Zakonom o radu i naglasiti da se neka od tih pitanja urede podzakonskim aktom poslodavca.
Također, neka pitanja trebaju biti precizirana kako ne bi ostavljali prostor za zloupotrebu od strane poslodavca. Npr. zaključivanje ugovora o radu, ovaj pravni institut omogućava, u pravilu, zaključivanje ugovore o radu na određeno vrijeme bez obzira što je to sistematizovano radno mjesto, čime se radnici na teritoriji BiH dovode u neravnopravan položaj. Radnicima nije garantovana sigurnost na poslu ili se, nakon prekida od 60 dana, opet angažuju ista lica, što čini očiglednim potrebu poslodavca za tim radnim mjestom, uz izbjegavanje da radni odnos preraste na neodređeno vrijeme. Također, prijedlog izmjena različitih radnih instituta prate i izmjene i dopune kaznenih odredbi.
str. 27 – 36.
Bernard Iljazović
U Federaciji Bosne i Hercegovine maloljetne osobe – maloljetnici imaju posebnu pravnu zaštitu zajamčenu relevantnim zakonskim propisima i međunarodnim aktima. Naime, maloljetnim osobama dopušta se rad, ali pod strogo propisanim uvjetima kojih se treba pridržavati, i to posebice radi njihove zaštite u radnom – pravnom odnosu. Što se tiče međunarodnih akata, Bosna i Hercegovina ratificirala je ukupno 83 Konvencije Međunarodne organizacije rada, uključujući i Konvencije koje se odnose na zaštitu maloljetnika, od kojih se posebno ističu Konvencija br. 138 o minimalnim godinama iz 1973. godine i Konvencija br. 182. o najgorim oblicima dječjeg rada iz 1999. godine. U Bosni i Hercegovini je važeći dualistički metod uvođenja konvencija Međunarodne organizacije rada, s tim da ratificirana konvencija ima supremaciju nad domaćim propisima. Prema dualističkom metodu, ratificirana međunarodna konvencija ne uključuje se automatski u unutrašnji pravni poredak, nego je obaveza države da poslije ratifikacije konvencije izvrši izmjene u nacionalnom zakonodavstvu (donošenjem novih propisa ili izmjenom i dopunom postojećih) i na taj način osigura primjenu konvencije.
str. 37 – 44.
Azra Bublin
U posljednje vrijeme aktualiziran je institut – SEDMIČNI ODMOR. Ide se sa zahtjevom da se ovaj odmor obavezno koristi u nedjelju. Međutim u raspravama, koje se vode o ovom odmoru, zapaža se nepoznavanje odnosno nedovoljno poznavanje odredaba ovog instituta. Naime, proizilazi kao da radnik uopšte ne koristi sedmični odmor, ako ga ne koristi u nedjelju, nego drugog radnog dana. Zbog ovih dilema, autorica želi da šire pojasni odredbe instituta o sedmičnom odmoru, kao i druge nepravilnosti i teškoće koje se javljaju u njihovoj primjeni.
str. 45 – 49.
Alan Vajda
Navedenim stručnim člankom se daje prikaz bitnih pitanja za rad umirovljenika/penzionera što je jedne strane zbog manjka radne snage vrlo aktualno pitanje, dok s druge strane umirovljenici trebaju voditi brigu da im se zbog rada uz mirovinu ne bude obustavljena isplata iste. Naime, umirovljenici mogu raditi temeljem Zakona o radu, kao i temeljem Zakona o obveznim odnosima, odnosno Zakona o trgovačkim društvima.
str. 50 – 62.
Ervin Kreševljaković
Kod ugovora o javnoj nabavci robe, usluga i/ili radova, osim predmeta ugovora, osnovnim (bitnim) elementima ugovora smatraju se i cijena (vrijednost) ugovora i način odnosno rok plaćanja po ugovoru te na kraju mjesto i rok isporuke robe/pružanja usluge/izvođenja radova.
Kada je u pitanju cijena, u kontekstu javnih nabavki, najvažnije teme kojima ćemo se baviti u ovom članku su identične cijene ponuda i način rješavanja tog problema, (ne)promjenjivost cijena tokom trajanja ugovora, te možda ključna stvar a to je pitanje jedinične cijene te odnosa između jedinične i ukupne cijene ponude tj. ugovora.
Osim cijene (vrijednosti) ugovora gotovo podjednako bitno je i pitanje izbora momenta izvršenja same nabavke a ta problematika se ogleda u preciznom definisanju mjesta i roka isporuke robe/pružanja usluge i/ili izvođenja radova.
str. 63 – 76.
Ahmed Aljukić
Postoje brojni razlozi zašto se vlasnik ili vlasnici društva ili uprava društva odlučuje za korištenje usluge procjene vrijednosti. Nekad se radi o pripremi društva za dokapitalizaciju zbog potrebe pribavljanja kapitala, zatim se može raditi o izdvajanju dijela poslovanja koje se želi prodati ili društvo jednostavno želi izaći na berzu, gdje je potrebno napraviti procjenu vrijednosti, te izračunati vrijednost kapitala. Možda jedan od vlasnika ne želi više biti dijelom vlasničke strukture, te želi isplatu ili se jednostavno radi o prodaji 100% vlasničkih udjela nekoj od zainteresiranih strana.
Nebitno o kojim razlozima se radi i koju potrebu društvo ima, procjena pokušava dati odgovor na pitanje koliko nešto vrijedi. To nešto može biti dio udjela u vlasništvu jednog od suvlasnika, a može biti i cjelokupna vrijednost društva u koju spada i njegova nematerijalna imovina. U ovom članku navesti ćemo zakonski okvir ovlaštenih procjenitelja koji vrše evaluaciju nematerijalne imovine. Također navest ćemo da li se priznaje ili ne interno dobijena nematerijalna imovina, kao pristupe i metode prilikom procjene nematerijalne imovine.
str. 77 – 86.
Jozo Piljić
Troškovi nastaju usljed ciljne upotrebe i trošenja dobara u proizvodnom procesu. Zbog toga se vrsta dobra i karakter potrošnje smatraju osnovnim kriterijem raščlanjavanja vrsta troškova. Za konkretno poduzeće treba izabrati one kriterije, koji predstavljaju pogodnu osnovu za dostizanje željenih ciljeva u obračunu troškova. Pri tom, od naročitog značaja za obračun troškova su kriteriji porijekla dobra koje je predmet potrošnje i mjesto nastanka troška. Nasuprot tome, raščlanjavanje koje se sprovodi na osnovu kriterija mogućnosti pripisivanja, ponašanja pri promjeni stepena uposlenosti, zatim područja i mjesta troškova, odnosno procesa i nosioca troškova, u mnogome zavisi od strukture samih mjesta troškova, proizvodnih procesa i obračuna po nosiocima troškova. Kalkulacijom se obuhvataju svi troškovi koji su nastali u procesu proizvodnje i obračunavaju na proizvode poduzeća. Sprovodiocima obračuna troškova i donosiocima poslovnih odluka su potrebni podaci o troškovima.
str. 87 – 98.
Samira Memić
Kontrola je ispitivanje i utvrđivanje tačne poreske obaveze obveznika indirektnih poreza od inspektora i drugih lica UIO ovlaštenih za poslove kontrole. Predmet kontrole može biti svako lice koje ima obaveze po osnovu indirektnih poreza. Indirektni porezi su: uvozne i izvozne dažbine, akciza, porez na dodatu vrijednost, cestarina i svi drugi porezi zaračunati na robu i usluge pored, ili umjesto navedenih obaveza. Postupak kontrole može da obuhvati kontrolu jednog ili više vrsta indirektnih poreza, činjenica bitnih za oporezivanje tih elemenata za jedan ili više poreskih perioda, kao i kontinuiranu kontrolu nad pojedinim poslovnim aktivnostima poreskog obveznika. Postavlja se pitanje, kako se vrši postupak kontrole indirektnih poreza (PDV-a) od strane ovlaštenih lica-inspektora? U ovom članku, autor pokušava dati odgovor da riješi dileme poreskih obveznika.
str. 99 – 110.
Asja Gojačić
Savremene kompanije sve više postaju „učeće organizacije” (Learning Organization), dakle, organizacije koje su sposobne da sistematski i u kontinuitetu prikupljaju, kreiraju i koriste nova znanja u svom poslovanju. Učeće organizacije imaju mehanizme kojima neprestano uvećavaju fond svojih znanja o tržištu, tehnologiji, menadžmentu i, što je još važnije, ta znanja ove organizacije koriste da bi podizale efikasnost svojih poslovnih procesa i tako unaprijeđivale svoje performanse. Savremene kompanije postaju učeće organizacije ne zato što njihovi menadžeri i zaposleni vole da uče nove stvari već zato što je to jedini način da prežive u savremenom okruženju. Naime, posle zemlje i prirodnih resursa u XVIII i XIX vijeku, tehnologije i finansijskih resursa u XX vijeku, znanje postaje osnovni resurs i izvor konkurentske prednosti preduzeća u XXI vijeku. Neće više biti u prednosti ona kompanija koja ima pristup prirodnim resursima, tehnologiji i/ili obilju finansijskih sredstava već ona koja ima sposobnost kontinuelnog učenja i korišćenja znanja u cilju stvaranja superiornih proizvoda i usluga na tržištu.
str. 111 – 127.
2015 – Časopis 2016 – Časopis 2017 – Časopis 2018 – Časopis 2019 – Časopis 2020 – Časopis 2021 – Časopis 2022 – Časopis 2023 – Časopis