PITANJE: Zakonom o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 – odluka US, 49/2021 – dr. zakon, 103/2021 – dr. zakon i 44/2022)) člankom 54. propisano je: “Poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo. Kantonalnim zakonom propisana su 4. dana za obilježavanje vjerskih praznika uz plaćenu naknadu (Božić, Uskrs, Ramazanski Bajram, Kurban Bajram). Sukladno Privremenoj Odluci Vlade SBK („Sl. novine SBK“ 8/97), Odluci o izmjenama i dopuna Privremene Odluke Vlade SBK („Sl. novine SBK“ 2/04) čl. 1. utvrđeno je kao neradni dani vjerski blagdani koji nisu posebnim propisima na razini FBiH i BiH utvrđeni kao blagdani s pravom na plaću za blagdane. Kao vjerski blagdani utvrđeni su za katolike (Božić 2 dana, Sv. Tri kralja 1 dan, Uskrsni ponedjeljak 1 dan, Velika Gospa 1 dan, Svi sveti 1 dan), za pravoslavce (Božić 2 dana, Nova godina 1 dan, Sv. Sava 1 dan, Vaskrsni ponedjeljak 1 dan, Krsna slava 1 dan), za Bošnjake (Hidžretska nova godina 1 dan, Ramazanski Bajram 2 dana, Kurban Bajram 2 dana, Rođene Muhameda 1 dan). Molimo Vas za stručno mišljenje. Kao što je vidljivo 2. dana su osigurana za obilježavanje vjerskih običaja i tradicija uz plaćenu naknadu. Naravno nije sporno ni to da ukoliko se pojavi netko tko ne obilježava ove praznike kao svoju tradiciju da mu se odobre dva dana plaćenog odsustva i eventualno 2 . dana neplaćenog, dakle tu dileme nema. Problem se pojavio kada su djelatnici koji i inače slave gore navedene vjerske praznike tražili da im se odobre dodatno dva plaćena dana za obilježavanje drugih vjerskih tradicija npr. obilježavanje Hidžretske nove godine ili Sv. Ante.. Postavlja se pitanje da li djelatnik ima pravo na još 2. dodatna dana ako mu je poslodavac omogućio sukladno Zakonu korištenje gore navedenih vjerskih praznika? Ukoliko djelatnik ne slavi gore navedene praznike da li je dužan o tome obavjestiti poslodavca i da li je dužan raditi u te dane koje on ne obilježava kao svoje vjerske praznike? Odnosno da li radnik ima pravo sam odlučiti koje će vjerske praznike obilježavati osim onih koji su propisani Zakonom kao vjerski praznici? Stava smo da su Zakonom propisani vjerski praznici i da je u potpunosti jasno koji su to dani, kao i to da je djelatnicima omogućeno obilježavanje istih na zakonom propisan način. Na koji način poslodavac može postupiti u gore navedenim slučajevima?