Samo pretplatnici mogu pristupiti kompletnom izdanju časopisa.
Prijava za pretplatnike.
Pročitajte kako postati pretplatnik ovdje.
Časopis Pravo i finansije – Mart 2024
Utvrđivanje iznosa državne pomoći sadržane u zajmovima
Direktivni osnov državnog vlasništva
Opći pojmovi stvarnog prava u Federaciji BiH
Дужности послодавца ради провођења заштите на раду радника
Aktivna legitimacija u postupcima javne nabavke
Utjecaj kreativnog računovodstva na finansijske izvještaje
Praktična primjena MSFI 16 – Najmovi u skladu sa novim pravilnikom o kontnom okviru i sadržaju konta
Usluge primljene od lica koje nema sjedište u Bosni i Hercegovini (ino-usluge)
Razvoj programa informacijske sigurnosti
Javne nabavke – str. 184 – 198.
Radni odnosi u Republici Srpskoj – str. 199 – 213.
Radni odnosi u FBiH – str. 214 – 227.
Faruk Latifović
Obaveza primjena pravila upravnog postupka egzistira za sve organe, kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih lica ili drugih stranaka. Prema istim tim pravilima su dužna postupati i preduzeća, ustanove i druga pravna lica kad u obavljanju javnih ovlaštenja koja su im povjerene zakonom ili ugovorom, rješavaju u upravnim stvarima. Savremeno upravno pravo obuhvata vrlo široki dijapazon pravnih odnosa. Citira se da je „uprava sve ono što nije sudstvo“. Materijalni zakoni iz oblasti upravnog prava regulišu oblasti koje nisu identične, ali jesu jako slične. Nije moguće sve postupke u tim oblastima urediti na jedan istovjetan način. To znači da je onda trebalo ustanoviti pravila za najširi, opći, upravni postupak i pravila za niz specifičnih, posebnih, postupaka. Ovaj prvi postupak, slikovito, možemo usporediti sa magistralnim pravcem u cestovnom saobraćaju, a posebne postupke, u istom primjeru, sa sporednim putevima koji se, povremeno, uključuju na taj glavni pravac ili isključuju sa njega. Sve ovo je otvorilo potrebu da se, u ovom stručnom radu, na cjelovit način, predoče osnovne odlike odnosa općih i posebnih upravnih postupaka u upravno-pravnoj teoriji i historiji prava. Predstavljeni su i neki primjeri iz ustavne i upravno-sudske prakse.
str. 14 – 20.
Aleksandar Bozalo
Kontrola nad dodjelom državne pomoći ne znači zabranu zemljama članicama EU, odnosno zemljama koje pretenduju za članstvo, da podržavaju privredu. Kontrolom se osigurava izbjegavanje bilo kakvih negativnih efekata koji mogu biti izazvani dodjelom državne pomoći od strane javnih tijela. Pored zajmova sa subvencionisanim kamatnim stopama i garancija na zajmove, postoji veliki broj instrumenata državne pomoći koje davaoci mogu koristiti, te svi elementi moraju biti uzeti u obzir kada se donosi odluka da li neka mjera javnih tijela predstavlja državnu pomoć ili ne. Savjet za državnu pomoć BiH (dalje Savjet) može odlučiti da predložena državna pomoć nije u skladu sa zakonom i da se ne može odobriti. U takvim slučajevima Savjet utvrđuje obavezu davaocu državne pomoći da preduzme mjere za povrat nezakonito dodijeljene pomoći od korisnika. Iznos pomoći koji se treba vratiti u skladu sa odlukom Savjeta uključuje iskorišteni iznos državne pomoći uvećan za zateznu kamatu. Kamata se naplaćuje počevši od dana kada je pomoć za koju je utvrđeno da je nezakonita, data na korištenje do dana povrata njenog iznosa. Pomoći sadržane u zajmovima smatraju se transparentnim de minimis pomoćima ako korisnik pomoći nije predmet grupnog stečajnog postupka, ne ispunjava kriterije za pokretanje takvog postupka, kreditni rejting (kod velikog preduzeća) je klasifikovan najmanje kao B-, odnosno ako je zajam osiguran kreditnim osiguranjem/kolateralom koji pokriva najmanje 50% zajma. U svrhu uspostavljanja kvalitetnog programa državne pomoći, odobravanja pomoći, te za donošenje odluka o povratu nezakonito dodijeljene državne pomoći, potrebna je pravilna primjena i izračun referentne i diskontne stope, odnosno utvrđivanje iznosa državne pomoći sadržane u zajmovima i garancijama, te bruto novčanog ekvivalenta u najčešćim oblicima državne pomoći.
str. 21 – 30.
Amir Dehić
Predmet rada je način i model tranzicije u BiH u skladu sa modificiranom ustavnom strukturom. Vertikalno državno uređenje s jedne strane prejudiciralo je i način provođenja tranzicije u postdejtonskoj BiH. Akcenat se stavlja prije svega na pretvorbu društvenog u državno vlasništvo u administrativnim jedinicama koje su sastavni dio BiH. Stoga možemo ustvrditi da je neovisno izvršena pretvorba u entitetima bez da je ikada u potpunosti provedena u djelo u zvaničnim službenim evidencijama, pa imamo pojave da se pojedine kategorija imovine u državnom vlasništvu različito tretiraju sa aspekta uknjiženog i stvarnog stanja. Upravo prisutan jaz stvara nedoumice i potrebu usklađivanja stanja u zemljišnim knjigama, što je elementarno pravo i jedno od načela povjerenja u zemljišne knjige . Sigurnost u pravnom prometu je dodatni otežavajući faktor ponajprije što neusklađeno stanje ne ostavlja dovoljno prostora učesnicima u pravnom prometu ko je vlasnik a ko posjednik. Specifikum prijelaza sa društvenog vlasništva na vlasništvo sa određenim nosiocem vlasničkih prava, osnovni smisao pronalazi upravo u tome da se pronađe krajnji vlasnik – korisnik, koji raspoloživo vlasništvo može učiniti dostupnim u pravnom prometu.
str. 31 – 38.
Jasmin Voloder
Zakon o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine, iako se primjenjuje punu deceniju, koji je trebao biti svojevrsna kodifikacija stvarnog prava, nažalost, nikada nije u cjelosti praktično razriješio važna pitanja stvarnog prava i odnosa koji proizilaze iz istog. Iako je suštinski donio odlična rješenja, posebno u dijelu konačne pretvorbe prava koja datiraju još iz socijalističkog uređenja društva, te sve subjekte stvarnopravnih odnosa doveo u jednak položaj, ali i uspostavio jedinstvo nekretnine, sporadična ili čak, bojažljiva primjena određenih instituta, neusaglašavanje upisa u zvaničnim evidencijama prava, te neusvajanje značajnog broja važnih, pratećih propisa, praktično je dovelo do različitog postupanja subjekata prava u istim situacijama, a što može dovesti do pravne nesigurnosti. U ovom tekstu se upravo ukazuje na primjenu i značenje najvažnijih zakonskih rješenja, kao i tumačenje određenih posljedica takvih rješenja, a kako bi se otklonile nedoumice oko pojedinih instituta u njihovoj primjeni. Praktičnim rječnikom konkretizovana je pretvorbe prava, uspostava jedinstva nekretnine, te jednakost subjekata stvarnog prava. Kroz obradu sadržaja ograničenih stvarnih prava, ukazano je na njihov nesporan potencijal, koji je u pravilu neiskorišten, ali i onih, koji u praksi nisu nikada zaživjeli i čije je normiranje u zakonu, kako se pokazalo u praksi, potpuno neopravdano. Konstatovan je nedostatak najvažnijih pratećih i provedbenih propisa, bez kojih značajni dijelovi samog Zakona o stvarnim pravima ostaju neprimjenjivi, a veliki broj nekretnina van prometa i svoje ekonomske upotrebljivosti.
str. 39 – 50.
Ljiljana Ćehajić
Autorica u članku analizira pravni institut otkaza ugovora o radu i ukazuje na pitanja koja treba da budu regulisana pravilnikom, odnosno ugovorom o radu, postupak otkazivanja ugovora o radu koji mora biti ispoštovan da bi otkaz bio zakonit.
str. 51 – 72.
Данијела Радонић
Обављање рада је уско повезано са питањем безбједности и заштите на раду. Ова област је уређена са више закона и подзаконских аката што указује на значај овог питања. Ипак, повреде на раду се дешавају (пре)често и са смртним исходом посебно у неким дјелатностима. Стога смо у раду указали на дужности послодавца као главног носиоца активности провођења мјера заштите на раду.
str. 73 – 80.
Ervin Kreševljaković
Pored osnovnih ili bitnih te sporednih elemenata (odredbi) ugovora o javnim nabavkama za uspješnu realizaciju svake javne nabavke veoma su bitne i sve ostale odredbe ugovora, tzv. opšte odredbe ugovora, kao što su npr. rok (period) važenja ugovora, stupanje na snagu ugovora, prestanak ugovora (raskid i poništenje ugovora), viša sila kao razlog za raskid ugovora, ništavost ugovora, zatim zakon i jezik ugovora, tumačenje ugovora, odricanje od prava, ograničenost odgovornosti i, kada su u pitanju ugovori, svakako jedna od najvažnijih stvari a to je rješavanje sporova proisteklih iz ugovora tj. ugovornih odnosa.
str. 81 – 95.
Samir Buljina
Članak donosi prikaz pravilnog razumijevanja aktivne legitimacije definisan članom 97. Zakona o javnim nabavkama i njegove ispravne primjene prilikom utvrđivanja postojanja aktivne legitimacije žalitelja od strane ugovornih organa, Ureda za razmatranje žalbi BiH kao u Suda Bosne i Hercegovine. Članak pored toga donosi primjere iz prakse u radu ugovornih organa, Ureda za razmatranje žalbi BiH i Suda BiH sa konkretnim primjerima i zauzetim stavovima koji mogu biti od velike koristi svim zainteresiranim strankama koji aktivno učestvuju u postupcima javnih nabavki u Bosni i Hercegovini. Aktivna legitimacija treba da bude posebno jasna ponuđačima na čijoj strani je teret dokazivanja postojanja aktivne legitimacije prilikom izjavljivanja žalbi kod ugovornih organa, Ureda za razmatranje žalbi BiH odnosno prilikom podnošenja tužbi Sudu Bosne i Hercegovine na konačna rješenja ili zaključke Ureda za razmatranje žalbe BiH.
str. 96 – 105.
Jozo Piljić
Kreativno računovodstvo bi trebalo da omogući realni prikaz stvarnoga financijskog stanja i uspješnosti poslovanja tvrtki. Pored toga, treba osigurati prikaz tekuće vrijednosti imovine, obveza i kapitala pored njihove povijesne vrijednosti. Iz tih razloga u primjenu računovodstvenih postupaka uvedena je fleksibilnost koja ima utemeljenje na primjeni instituta „fer vrijednosti“ i različitih modela procjene.
Fleksibilnost propisanih računovodstvenih okvira povećava mogućnosti zloupotrebe kreativnog računovodstva ili barem stvaranje povoljnije slike društva. Najčešća upotreba kreativnog računovodstva događa se u pogledu priznavanja prihoda, rezerviranja, vremenskih razgraničenja, otpisa potraživanja, otpisa zaliha, revalorizacije dugotrajne imovine i drugo.
str. 106 – 131.
Mirna Pajević Rožajac
Međunarodni standard finansijskog izvještavanja16 – Najmovi propisuje način priznavanja, mjerenja, prikazivanja i objavljivanja najmova za subjekte koji izvještavaju prema MSFI-jevima. Standard definiše jedinstveni model za računovodstvo najmova kod korisnika najma, propisuje obavezu korisnika najma da po svim najmovima iskazuje imovinu i obaveze, osim kod najmova kroz period od 12 mjeseci ili kraće ili predmeta najma male vrijednosti.
Glavna novost koju donosi MSFI 16 odnosi se na računovodstveni tretman najmova kod korisnika najma (najmoprimca). Najmoprimci su obavezni priznati imovinu i obaveze u bilansu stanja po svim najmovima (poslovnim i finansijskim). Davatelji najma i dalje će najmove razvrstavati u poslovne (operativne) ili finansijske, pri čemu MSFI 16 uvodi pristup koji se ne razlikuje suštinski od onoga iz ranije važećeg Međunarodnog računovodstvenog standarda 17–Najmovi.
U skladu sa novim Pravilnikom o kontnom okviru i sadržaju konta za privredna društva („Službene novine Federacije BiH“, broj 81/21) koji se primjenjuje od 1. januara 2022. godine najmovi, odnosno imovina sa pravom korištenja knjiži se na grupi 05. Na kontima grupe 05 – Imovina s pravom korištenja iskazuje se dugoročna materijalna imovina (nekretnine, postrojenja i oprema, i nematerijalna imovina) čije je priznavanje rezultat primjene MSFI 16, u skladu sa kojim se i vrši vrednovanje.
str. 132 – 143.
Samira Memić
Kada poreski obveznik prima usluge koje su oporezive u Bosni i Hercegovini od lica koje svoje sjedište ima u inostranstvu, a koje na području Bosne i Hercegovine nije odredilo poreskog zastupnika, onda je lice koje podliježe obavezi plaćanja PDV-a primalac usluge. Ovdje se radi o uslugama koje su oporezovane prema odredbama člana 15. stav 2. tačka 4. Zakona o PDV-u, odnosno prema mjestu gdje primalac usluge obavlja djelatnost i ima svoje stalno sjedište.
Postavlja se pitanje, kako se obračunava PDV-a te na koji način se vrši evidentiranje u PDV prijavi?
str. 144 – 152.
Haris Hamidović
Program informacijske sigurnosti obuhvaća sve aktivnosti i resurse koji zajedno obezbjeđuju usluge informacijske sigurnosti poslovnoj organizaciji. Primarne programske aktivnosti uključuju projektiranje, razvoj i integraciju kontrola na nivou organizacije koje se odnose na informacijsku sigurnost, zajedno s kontinuiranim upravljanjem tim kontrolama. Ovisno o veličini i prirodi organizacije te aktivnosti može obavljati pojedinac, a nekada je potreban i menadžer informacijske sigurnosti koji upravlja velikim timom osoblja s različitim vještinama. U nekim slučajevima od menadžera informacijske sigurnosti može se zahtijevati da pokrene program informacijske sigurnosti od njegova osnutka, no češće je da menadžer informacijske sigurnosti mijenja i poboljšava postojeći program. U svakom slučaju, važno je da menadžer informacijske sigurnosti ima razumijevanje mnogih aspekata i zahtjeva učinkovitog dizajna, implementacije i upravljanja programom informacijske sigurnosti.
str. 153 – 168.
Pripremio: Faruk Latifović
str. 169 – 183.
2015 – Časopis 2016 – Časopis 2017 – Časopis 2018 – Časopis 2019 – Časopis 2020 – Časopis 2021 – Časopis 2022 – Časopis 2023 – Časopis 2024 – Časopis