12.3. Zaštita prava iz radnog odnosa

PITANJE: Radnica sa kojom je u ovoj školi zaključen ugovor o radu je putem advokata uložila prigovor na Rješenje o prestanku ugovora o radu / zahtjev za zaštitu prava. Radi rješavanja navedenog spora molimo Vas za upute i mišljenje s obzirom na nastali problem. Radnica je primljena u radni odnos na određeno vrijeme na osnovu raspisanog konkursa u decembru 2021. godine. Ugovor o radu je zaključen na određeno vrijeme počev od 31.01.2022. godine, a najkasnije do 15.08.2022. godine. Kako radnica nije ispunila uslov za korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 30 radnih dana koliko to po Zakonu o osnovnoj školi pripada nastavnicima, imenovanoj je određen godišnji odmor u skladu sa Pravilnikom o radu škole prema kojem radnici koji nemaju šest mjeseci neprekidnog rada imaju pravo na dva dana godišnjeg odmora za navršeni mjesec rada. Napominjemo da je radnica imala prekid između dva radna odnosa u ovoj školi duži od 15 dana, tako da je radnici za pet mjeseci rada ( od 31.01.2022. godine do 30.06.2022. godine) utvrđeno pravo na godišnji odmor u trajanju od 10 radnih dana. Na ovo rješenje nije uložen prigovor. Po isteku godišnjeg odmora radnici je urađeno Rješenje o prestanku ugovora o radu sa 14.07.2022. godine, izvršena je odjava radnika u poreznoj i ista je pozvana da preuzme Rješenje. Na Rješenje o prestanku ugovora o radu radnica ulaže prigovor u kojem se ukazuje na nepravilnost iz Ugovora koja se odnosi na određivanje roka na koji se ugovor zaključuje jer u Ugovoru stoji “Ugovor se zaključuje na određeno vrijeme, a najkasnije do 15.08.2022. godine” i vezano za ovo se navodi da se ugovor o radu na određeno vrijeme mora vremenski precizno odrediti, te da zakon o radu F BiH ne predviđa mogućnost zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme bez egzaktnog definiranja koje je to vrijeme. Također se navodi da je obrazloženje Rješenja paušalno i da ne sadrži nikakvo stvarno obrazloženje na temelju čega se zaključuje da je isteklo vrijeme na osnovu kojeg je ugovor zaključen, zbog čega je isto u potpunosti manjkavo i pravno neodrživo. Također upućuju na nezakonitu proceduru donošenja Rješenja jer imenovana nije obaviještena o da joj se otkazuje ugovor o radu (ovo navodimo kao pojašnjenje za naše obraćanje). Pojašnjenje formulacije trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme “Ugovor se zaključuje na određeno vrijeme, a najkasnije do 15.08.2022. godine”. Obzirom da je obrazovanje specifično, imamo situacije da se ne može tačno navesti datum prestanka ugovora o radu upravo iz razloga korištenja godišnjeg odmora, a i saglasnost iz resornog ministarstva za raspisivanje konkursa sadrži ovakvu formulaciju “na određeno vrijeme, a najkasnije do 15.08.2022. godine”, dakle u slučaju nemogućnosti ostvarivanja prava na puni godišnji odmor ovakva formulacija nam daje mogućnost za prestanak ugovora o radu i prije 15.08. godine u kojoj radnici ostvaruju pravo na godišnji odmor, jer se u toku kolektivnog godišnjeg odmora za nastavnike koji nisu ispunili uslov za puni godišnji odmor ne može naći posao do 15.08. tekuće godine. Radnica je iskoristila navedenu formulaciju u ugovoru “na određeno vrijeme, a najkasnije do 15.08.2022. godine”, i uputila prigovor na Rješenje o prestanku ugovora o radu, iako joj je jasno da nije bilo mogućnosti da ostane u radnom odnosu do 15. 08.2022. godine jer nastavnici, prema odredbama Zakona o osnovnoj školi (“Sl. novine Zeničko-dobojskog kantona ” broj: 3/18), član 80. stav (1) godišnji odmor koriste u toku ljetnog raspusta učenika (kolektivni godišnji odmor) i nemaju nikakvih obaveza do sredine avgusta tekuće godine. Također joj je bilo jasno da je raspust u toku i da joj ne mogu biti dati poslovi do navedenog datuma. Napominjemo da je nama jasno na koji način se zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme, međutim zbog specifičnosti djelatnosti kao i nastojanja da radnici iskoriste pripadajući godišnji odmor za vrijeme trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme koristi se ovakva formulacija trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Shodno navedenom molimo Vas da nam date svoje mišljenje o sljedećem : – da li je napravljena greška, odnosno da li smo povrijedili pravo radnice time što smo joj dali 10 (deset dana ) godišnjeg odmora za pet mjeseci rada ; – da li je napravljena greška što je izdato Rješenje o prestanku ugovora o radu po isteku godišnjeg odmora 14.07.2022. godine, obzirom da radnicu nije bilo moguće ostaviti u radnom odnosu jer nisu postojali uslovi za isto i – da li smo bili obavezni posebno je obavještavati o izdavanju Rješenja o prestanku ugovora o radu s obzirom na činjenicu da joj je po dobivanju Rješenja o godišnjem odmoru bilo jasno do kada će trajati ugovor o radu?

PITANJE: Koji je rok za odgovor stranci na molbu oko zamjene radnog mjesta, lično predate na naš Protokol na njen podnesak, i koji zakon ili podzakonski propis to uređuje. Zakon o upravnom postupku ili Zakon o radu ili neki drugi propis.

PITANJE: Je li u konkretnom slučaju na ovaj način ispravno navedena pouka o pravnom lijeku? Pouka o pravnom lijeku: Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava. Ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanja dogovora o mirnom rješavanju spora iz čl. 116. st. 1. ovog zakona ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom. Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovog člana, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa u skladu s ovim zakonom.

PITANJE: Ali čl. 114. Zakona o radu Sl. novine FBiH 26/16 glasi: (1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava. (2) Ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanja dogovora o mirnom rješavanju spora iz člana 116. stav 1. ovog zakona ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom. (3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa. Dakle nakon donošenja odluke Ustavnog suda ponovno se vraćamo na primjenu ovog člana na ovaj način?

PITANJE: Ukoliko poslodavac daje otkaz radniku zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijski razloga i navede da je otkazni rok 14 dana (minimalni otkazni rok prema zakonu ukoliko poslodavac daje otkaz ugovora o radu), kakva bi u tom slučaju bila pouka o pravnom lijeku?

PITANJE: U slučaju otkaza ugovora o radu, kao jedne od disciplinskih mjera za povrede radnih dužnosti radnika, da li se radnik nakon donošenja Rješenja o otkazu prvo obraća poslodavcu? Da li je pouka o pravnom lijeku žalba poslodavcu u roku od 30 dana od dana dostavljanja Rješenja? Pa tek nakon ovoga može ići na sud u skladu sa članom 114. stav 3. ZOR (Budući da je član 9. Zakona o izmjenama i dopunama ZOR proglašen neustavnim). Znači Rješenje o otkazu nije konačno danom dostavljanja radniku?

PITANJE: Tokom 2019. godine određenom broju radnika poslodavac je kroz izmjenu Pravilnika o radu smanjio koeficijent složenosti radnog mjesta s ciljem smanjenja plate. Poslodavac je zatim radnicima ponudio Odluke o otkazu Ugovora o radu sa ponudom novog Ugovora o radu. Nekoliko radnika koji su prihvatili ponudu i potpisali novi ugovor o radu s smanjenom platom, blagovremeno su zatražili zaštitu od poslodavca. Međutim, poslodavac ih je odbio kao neosnovane. Daljnje korake u smislu podnošenja tužbi u roku od 90 dana nisu pravili. Kao što je poznato Ustavni sud FBiH 2020.godine je proglasio neustavnim odredbe člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2018. godine. Činjenica je da su radnici 2019. tražili zaštitu prava od poslodavca zbog nezakonitog smanjenja plate ali su odbijeni pri čemu zaštitu od suda u roku od 90 dana nisu tražili. U takvim okolnostima, da li radnici koji nisu podnijeli tužbe u roku od 90 dana (period 2019.nakon što je poslodavac odbio zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan) a čije novčano potraživanje još uvijek zastarjelo, mogu da podnesu tužbu sudu zbog nezakonitog smanjenja plate i naknade razlike plaće.

PITANJE: Da li se izmjene ZOR-a 23/20 odnose samo na član 114.?

PITANJE: S obzirom na neustavnu odredbu člana 114. Zakona o radu, da li ostaje dio odredbe da je rok za podnošenje tužbe sudu 90 dana od dana prijema rješenja za otkaz ugovora o radu?

PITANJE: Molimo vas za odgovor na pitanje u vezi sa primjenom čl. 114. Zakona o radu FBiH. Naime, s obzirom da odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu nije regulisano koji će se propis primjenjivati u postupcima koji su pokrenuti poslije stupanja na snagu izmjena Zakona o radu, a koji za predmet imaju zahtjev radnika za ostvarivanjem prava na novčano potraživanje iz radnog odnosa koji je nastao prije stupanja na snagu izmjena Zakona o radu, molimo vaše mišljenje u vezi sa ovim pitanjem.

PITANJE: Prvostepenom presudom Općinskog suda radnik je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je traženo poništenje Odluke o prestanku ugovora o radu, kao što je odbijen i zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda žalba radnika je usvojena na način da je usvojen tužbeni zahtjev za poništavanje Odluke o prestanku ugovora o radu, te naložena uspostava radno-pravnog statusa. Revizijom Vrhovnog suda FBiH usvojena je žalba preduzeća u smislu da je poništena drugostepena presuda Kantonalnog suda, te je potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda, odnosno, Odluka o otkazu ugovora o radu je zakonita. Obzirom da je Preduzeće već uspostavilo radon-pravni status radniku, interesuje nas na koji način da postupimo po reviziji Vrhovnog suda, odnosno na koji način da utvrdimo prestanak radno-pravnog statusa za radnika.

PITANJE: Juče sam postavila pitanje u vezi sa primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH (Sl. novine FBiH, 89/18), pa nisam sigurna da li ste me razumjeli. Naime, s obzirom da odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu nije regulisano koji će se propis primjenjivati (da li odredbe Zakona o radu br.26/16 ili odredbe Izmjena i dopuna Zakona o radu br.89/18) u postupacima koji su pokrenuti poslije stupanja na snagu IZmjena i dopuna Zakona o radu, a koji za predmet imaju ostvarivanje prava na novčana potraživanja radnika, koje pravo je nastalo prije stupanja na snagu Zakona o radu FBiH, pa vas molimo da nam pojasnite ovaj problem u smislu primjene čl.114.

PITANJE: Da li je dopušteno odricanje od strane radnika po pitanju prava na žalbu u radnom zakonodavstvu uopšte, a na rješenja kojim je nekom radniku utvrđeno neko pravo? U konkretnom slučaju radi se o rješenju o isplati regresa (naknade za korištenje godišnjeg odmora)? Naime, Odlukom Vlade TK utvrđeno je pravo na isplatu regresa za 2020. godinu svim radnicima u obrazovanju. Na osnovu te odluke prave se pojedinačna rješenja radnicima sa utvrđenim iznosima visine regresa. Međutim, iz ministarstva finansija su nam dali tri dana roka dakle do petka 17.07.2020.godine da se ista rješenja urade, uruče radnicima, da isti izjave ili se izjasne da se odriču prava na žalbu kako bi ista postala pravosnažna i mogla se izvršiti, tj. isplatiti regres. Imamo vrlo kratak rok za izradu istih (3dana) i dostavu istih, a pogotovo jer su većina nastavnika sada na godišnjem odmoru. Ali Ministarstvo traže da se pri preuzimanju rješenja odreknu prava na žalbu, dakle prije isteka roka za žalbu na rješenje kako bi isto postalo pravosnažno. Da li je to moguće, ako jeste na koji način to dokazujemo (da li pisanom izjavom radnika pojedinačno, da li izjavom na samom rješenju da se odriču prava na žalbu)? Obzirom da se ovdje ne radi o zakonu o upravnom postupku, diskutabilni su nam ovakvi postupci. Također, po odricanju od prava na žalbu od nas traže postavljanje klauzule pravosnažnosti na rješenje ex oficio, da li je to moguće? Pravo žalbe je pravoutvrđeno zakonom, mišljenja smo da se tog prava nije moguće odreći (ni kod rješenja na isplatu regresa, o utvrđivanju koeficijenta, godišnjeg odmora i sl.).

PITANJE: ovim putem Vas molim za mišljenje u svezi tumačenja članka 114. Zakona o radu. Navedenim člankom stavak (1) regulirano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava. Stavak (2) Ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanja dogovora o mirnom rješavanju spora iz članka 116. stavak 1 zakona ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom. Izmijenjeni stavak (3) kaže da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev poslodavcu, osim u slučaju otkaza ugovora o radu sukladno ovom zakonu. Sporna situacija: Djelatnik je otišao u mirovinu prije tri mjeseca i sada podnosi tužbu protiv poslodavca radi neisplate regresa za 2018., 2019. i 2020. godinu. Da li se poslodavac može u odgovoru na tužbu pozvati na članak 114. zakona o radu da se tužba odbaci iz razloga jer se tužitelj prethodno nije obraćao poslodavcu, bez obzira što on sada više nije radnik a tuženi mu više nije poslodavac? S druge strane, poznato je kako je članak 9. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o radu koji se odnosi na obvezu radnika da se prije obraćanja sudu obvezno obrati poslodavcu proglašen neustavnim, međutim i dalje nisu donesene izmjene i dopune ZOR-a vezane za to. Moje pitanje se odnosi i na mogućnost primjene propisa koji su proglašeni neustavnim a nisu donesene izmjene i dopune temeljem presude ustavnog suda?

PITANJE: Prilikom otkaza ugovora o radu u skladu sa članom 96.stav 1.a Zakona o radu, od kojeg datuma počinje teći rok od 90 dana za zaštitu prava pred nadležnim sudom, ako je pouka o pravnom lijeku kod poslodavca definisana na sljedeći način. “Protiv ovog rješenja radnik ima pravo prigovora direktoru društva u roku od 30 dana od dana njegovog prijema.” Da li radniku počinje teći rok od 90 dana za zaštitu pred sudom od dana prijema rješenja (bez obzira na pouku o pravnom lijeku ), ili pak počinje teći od dana kada radnik primi odgovor od direktora na prigovor koji je uložio shodno pouci o pravnom lijeku?

PITANJE: Članom 114. Zakona o radu FBiH propisano je da je radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa dužan u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke zahtijevati ostvarivanje tog prava. Obzirom da je radnik nakon isteka roka od 30 dana podnio prigovor na određenu odluku poslodavca, prigovor poslodavac namjerava odbaciti kao neblagovremen. Da li je poslodavac dužan o tome odlučiti u formi odluke ili rješenja, ili jednostavno može istom odgovoriti u formi dopisa? Ukoliko se odlučuje u formi odluke ili rješenja, da li u tom slučaju treba stavljati pouku o pravnom lijeku, obzirom da se prigovor odbacuje kao neblagovremen, te samim tim radnik gubi i pravo da se obrati nadležnom sudu, odnosno šta staviti u pouku, ukoliko je ista obavezna?

PITANJE: Da li postoji zakonski rok za potraživanje prava radnika od poslodavca npr. u slučaju da poslodavac nije prije 3 ili 4 (ili više) godine radniku omogućio pravo na godišnji odmor (a radnik je stekao uslove za god. odmor) može li radnik to svoje pravo potraživati na Sudu bez ograničenja ili postoji rok u kome se potražuje?

PITANJE: Molimo vas za odgovor na pitanje u vezi sa nadležnošću sudova u radnim odnosima. U pitanju je tužba radnika Protiv poslodavca zbog raskida radnog odnosa (teška povreda radnog odnosa). Tužba je podnesena Općinskom sudu u Tuzli, gdje tužitelj ima prebivalište i gdje je vršio radnu obavezu u uplatnom mjestu/poslovnici Lutrije BiH u Tuzli. Naime, Ugovorom o radu sa tužiteljem definisano je da je za sve sporove koji nastanu u vezi sa ovim Ugovorom nadležan sud u Sarajevu, gdje poslodavac ima sjedište. Poslodavac je već dostavio odgovor na tužbu. Pitanje je da li poslodavac može podnijeti prigovor nadležnosti u ovom slučaju, i ako može da li je zakasnio sa podnošenjem prigovora u ovom slučaju.

PITANJE: Obzirom da postoji mogućnost podnošenja tužbe za poništenje arbitraže u roku od 30 dana, a imajući u vidu ažurnost naših sudova ukoliko sud poništi arbitražu nakon proteka 90 dana kako tražiti zaštitu od suda vezano za prava iz radnog odnosa imajući u vidu rokove iz čl. 114. ZOR-a?

PITANJE: Molila bih Vas za pitanja u vezi roka za žalbu na prvostepenu odluku komisije o otkazu ugovora o radu. Naime, našim pravilnikom o radu propisan je dvostepeni disciplinski postupak u slučaju otkaza ugovora o radu. Na odluku komisije radnik ima pravo da u roku od 3 radna dana uloži žalbu direktoru. Odluka o otkazu postaje izvršna istekom roka za žalbu, ili donošenjem konačne odluke direktora ukoliko je žalba podnesena. Dalje stoji da je „Odluka direktora je konačna, te se protiv iste ne može podnositi žalba/prigovor, ali se može pokrenuti spor pred nadležnim sudom, a u skladu sa članom 70. Pravilnika o radu.“ (član 70.govori da žalba direktoru ne isključuje pravo na tužbu pred nadležnim sudom). Član 71. Pravilnika je regulisano i pravo na prigovor u skladu sa članom 114 ZOR-a.“ Da li smo napravili grešku, te smo već na prvostepenu odluku komisije morali ostaviti rok od 30 dana (član 114 ZOR-a), ili se može tumačiti da ovaj prigovor za zaštitu prava radnik može podnijeti na konačnu odluku direktora o otkazu (a za istu opet stoji da se nama pravo žalbe), a kako je gore citirano… Dalje me zanima da li se naša žalba na odluku komisije može posmatrati kao „ pravo na prigovor iz člana 114 ZOR-a“. Drugo pitanje je šta u situaciji i da propišemo otkazni rok od 30 dana, otkaz stupi na snagu danom uručenja, radnik izjavi prigovor/žalbu tek 27. dan, direktor donese odluku kojom poništi odluku komisije i vrati radnika na posao (on je već odjavljen) … šta raditi, ponovo ga prijaviti kod porezne uprave? Smatrati da nije bilo prekida u radnom odnosu? Nadam se da sam vam uspjela približiti svoje dileme, ali vjerujem da ste već imali sličnih pitanja i dilema, te o istim zauzeli konačan stav.

PITANJE: U dilemi smo oko inkorporiranja odredbi ZOR-a iz člana 114, koje se odnose na zaštitu prava iz radnog odnosa, i odredbi Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju TK kojim su, kao lex specialis propisom, pojedina pitanja u vezi sa tim uređena. Naime, u članu 78a Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju TK („Sl. novine TK“, br. 9/15, 6/16 i 14/18), u stavu 1. je propisano da o pravima i obavezama, odgovornostima i drugim pravnim interesima zaposlenika škole iz radnog odnosa, ako zakonom nije drugačije propisano, odlučuje direktor škole. U stavu 2. istog člana protiv odluke direktora iz prethodnog stava kaže da se na takvu odluku izjavljuje prigovor u roku od osam dana od dana zaprimanja iste Školskom odboru. U stavu 3. istog člana je propisano da se u protiv odluke Školskog odbora od momanta zaprimanja iste od strane zaposlenika može pokrenuti parnični postupak u roku od 30 dana. Međutim, u članu 114. Zakona o radu FBiH je propisan postupak zaštite prava iz radnog odnosa i propisani rokovi, ako nije dostavljena odluka, pa da se podnese zahtjev, a nakon toga i ako je donesena odluka propisana je sudska zaštita i rokovi? Kako u pravilniku o radu ne bismo napravili koliziju lex specialis i lex generalis propisa u vezi sa zaštitom prava iz radnog odnosa, odnosno člana 114. ZOR-a i člana 78a Zakona o osnovnom obrazovanju TK, molimo za savjet kako je najbolje da pomenute odredbe ova dva zakona inkorporiramo u pravilnik, a da nema kolizije?

PITANJE: Molimo za tumačenje čl. 114. i 115. ZOR, tj. da li su navedeni članovi u koliziji? Konkretno, radnica je imala smrtni slučaj člana uže porodice 2017. godine. Zahtjevom za novčanu naknadu obratila se poslodavcu 2019. godine, propušten je rok od 30 dana za obraćanje poslodavcu za ostvarivanje novčane naknade, odnosno ostvarivanje jednog od prava iz radnog odnosa ali nije protekao rok od tri godine u kojem zastarijevaju novčana potraživanja. Da li je u ovom slučaju poslodavac obavezan isplatiti radnici naknadu?

PITANJE: Uvažavajući ovakve stavove, smatramo da rok od 30 dana za obraćanje poslodavcu radi naknade nematerijalne štete počinje teći od dana kada se radnik vratio na posao poslije liječenja zbog povrede na radu, jer se tek tada mogu sagledati posljedice, odnosno fizička bol, i strah koji je pretrpio povredom i liječenjem. U našoj konkretnoj situaciji radnik se oporavio od povrede 11. 3. 2019. godine. Počeo je sa radom dana 12. 3. 2019. godine. Kao što je već poznato, obratio nam se zahtjevom za naknadu nematerijalne štete 13. 8. 2019. godine. Da li je nastupila zastara za pokretanje postupka? Da li istaknuti prigovor zastare potraživanja za pokretanje postupka zbog eventualnog spora pred sudom uvažiti?

PITANJE: Ako radnik ne podnese zahtjev za zaštitu u roku (ZOR, član 114. stav 3) da li je time izgubio pravo za podnošenje tužbe za naknadu štete? U konkretnom slučaju, naš bivši radnik se povrijedio na poslu dana 18. 2. 2019. godine i naše društvo mu je izdalo povrednu listu. Zahtjev za ostvarivanje prava iz radnog odnosa podnosi tek 13. 8. 2019. godine u kojem navodi da želi da mu se nadoknadi šteta u vidu pretrpljenog straha i duševne boli u iznosu od 1.000 KM. Radnik se, dakle, povrijedio 18. 2. 2019. godine i u roku od 30 dana nije nam se obraćao za eventualnu naknadu štete. Mi mu naravno nismo ni mogli odgovoriti na zahtjev kada nije ni podnio zahtjev. Dakle, da li je ovdje nastupila zastara potraživanja s obzirom na računanje rokova od dana povrede 30 dana i 30 dana na odgovor, i 90 dana što je ukupno 150 dana shodno članu 114. ZOR?

PITANJE: Radnik je podnio putem advokata tužbu (radni spor) kojom traži uplatu doprinosa za PIO/MIO, zdravstveno, nezaposlenost. Doprinosi nisu uplaćeni iz razloga što poslodavac ima sklopljen sporazum sa Poreznom upravom o obročnom načinu uplate doprinosa. Da li se radnik trebao obratiti poslodavcu sa zahtjevom za uplatom doprinosa, odnosno mirnim rješenjem spora sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o radu FBiH pa tek nakon toga zatražiti zaštitu putem suda?

PITANJE: Šta uraditi sa radnikom koji se nalazi u pritvoru godinu dana zbog osnovne sumnje da je počinio krivično djelo, prodaja opojnih sredstava? Da li smo mu dužni dati osnovnu platu ili ga možemo otpustiti nakon tri mjeseca? Zakon o radu navodi samo razlog zatvorska kazna duža od tri mjeseca?

PITANJE: Primjeri iz prakse donošenja odluka koje imaju za posljednicu odjavu radnika: Pitanje roka prestanka radnog odnosa kod otkaza ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu ako je uložen prigovor / zahtjev za zaštitu prava radnika? Radniku je ponuđen novi izmijenjeni ugovor o radu koji radnik nije potpisao u ostavljenom roku. Zakonom o radu je propisano da radnik i kad potpiše ugovor o radu zadržava pravo da ga osporava pred sudom. Poslodavac je u odluci o otkazu ugovora o radu, u skladu sa Pravilnikom o radu, ostavio za prigovor rok od 30 dana. Radnik podnosi prigovor upravnom odboru, koji po statutu odlučuje u drugom stepenu i potvrđuje se odluka direktora u pogledu otkaza ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu i izmijenjeni uslovi. Radnik nije odjavljen nakon proteka roka za izjašnjenje o prihvaćanju novog ugovora jer nije bila intencija poslodavca da radniku prestane radni odnos nego da se promijene uslovi ugovora u pogledu visine plate. Može li drugostepenom odlukom definisati sljedeće: 1. Potvrđuje se Odluka direktora broj: 01/1-34-81/2018 od 19. 10. 2018. godine. 2. Radnik će se izjasniti o ponuđenom ugovoru o radu u roku koji je određen Odlukom iz tačke 2. računajući od dana dostavljanja ove odluke.

PITANJE: Da li naše preduzeće ima obavezu da plaća putni trošak radniku zaposlenom na sezonske poslove? Naime, putem poticaja FZZZ smo uposlili dva radnika, mjera: Sezonsko / periodično zapošljavanje. U ugovoru o radu smo im regulisali pitanje plate i toplog obroka. Sada radnici zahtijevaju i isplatu putnih troškova za dolazak i odlazak na posao. Prema našem Pravilniku o radu je predviđeno: „Radnik ima pravo na naknadu troškova za prevoz na posao i sa posla“, te se dalje reguliše pitanje visine putnih troškova s obzirom na udaljenost do posla. Do sada je bila praksa u preduzeću, da se putni troškovi ne daju pripravnicima, niti radnicima koji su zaposleni po nekoj od mjera FZZZ, međutim sada radnici traže i ovo pravo te se i sindikat obratio direktoru sa zahtjevom za putne troškove za ove radnike.

PITANJE: Obraćamo se vezano za odredbu člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH, tačnije na mijenjanje stava 3. člana 114. Zakona, gdje sada stav 3. glasi: „Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom“. Da li ovakva formulacija stava 3. znači da radnik kome je poslodavac otkazao ugovor o radu može odmah podnijeti tužbu pred nadležnim sudom, odnosno da ne mora prvo poslodavcu uputiti zahtjev za zaštitu prava?

PITANJE: Da li nas radnik može tužiti za prava iz radnog odnosa (npr. prekovremeni rad, regres) ako nije prethodno donio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa?