24.1. Pitanja i odgovori iz oblasti PIO-a

PITANJE: Jedan uposlenik je ispunio uslove za penziju i podnio je zahtjev za penzionisanje, uredno mu je uručeno Rješenje o prestanku radnog odnosa, odjava iz poreske uprave. Zbog potrebe za tim uposlenikom sklopljen je ugovor o djelu na mjesec dana. Da li je ta radnja protivna Zakonu?

PITANJE: Na koji način vršiti obračun i penzionisanje radnika sa beneficiranim radnim stažom koji nije upisan u radnu knjižicu?

PITANJE: Jedna od radnica naše organizacije 30. januara 2016. godine puni 65 godina života (ime više od 30 godina radnog staža), ali je podnijela zahtjev da ostane u radnom odnosu do juna 2016. godine. Mi bismo udovoljili takvom zahtjevu tako što ne bismo raskidali postojeći ugovor sve do 30. juna 2016. godine. Ipak, prema informacijama koje smo dobili u Zavodu za penzijsko-invalidsko osiguranje, ako želimo sa njom nastaviti radni odnos potrebno je da raskinemo postojeće ugovor o radu, sa danom 30. januar (kada i puni 65 godina života), te odmah naredni dan zaključimo sa njom i novi ugovor na određeno vrijeme do 30. juna 2016. godine. U tom slučaju ona ima pravo i na penziju (kao njeno lično pravo), ali i na platu koju ću primati po novom ugovoru. Sve ovo nas je na određeni način zbunilo, s obzirom na to da novi Zakon o radu FBiH, članom 94. stav 1. tačka c, ostavlja mogućnost da se poslodavac i radnik drugačije dogovore, pa smo smatrali da neće biti potrebe da se postojeći ugovor raskida sve do 30. juna 2016. godine.

PITANJE: Rješenjem Federalnog zavoda za PIO/MIO Mostar, utvrđeno je da kod radnika postoji promijenjena radna sposobnost i razvrstan je u II kategoriju invalidnosti. Radniku je priznato pravo na raspoređivanje, pravo na zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu koji ne iziskuje dobar binokularni vid i rad noću, kao i pravo na odgovarajuću naknadu plaće. Uzrok invalidnosti je bolest, kontrolni pregled nije potreban. Radnik je raspoređen na radno mjesto čuvar, ali zbog promijenjene radne sposobnosti ne može da obavlja poslove radnog mjesta čuvar. Radnik ima ukupno 29 godina pet mjeseci i 21 dan radnog staža i 58 godina i sedam mjeseci života. Završio je srednju mašinsku stručnu školu, III stepen, KV metalostrugar. Nemamo mogućnost, prema postojećoj sistematizaciji, da ga prerasporedimo na radno mjesto koje bi odgovaralo njegovoj stručnoj spremi i koje bi mu odgovaralo s obzirom na utvrđenu invalidnost. Kako postupiti?

PITANJE: Radnik je, na osnovu rješenja PIO/MIO, proglašen invalidom II kategorije u kojem je striktno navedeno da može obavljati poslove koji ne iziskivaju: dizanje i prenošenje težeg tereta i kontinuirani rad u nefiziološkom položaju I/S kičme. Na osnovu navedenog rješenja, radnik je raspoređen na poslove domara koji obuhvataju: portirske poslove, održavanje zelenih površina i loženje parnih kotlova u grijnoj sezoni. Zbog promijenjene radne sposobnosti radnik u toku ljetnog perioda radi u smjenama (1, 2, 3), a u grijnoj sezoni obavlja samo poslove portira i to u prvoj smjeni. Zbog gubljenja prava na naknadu za noćni rad (manje plate) radnik se obratio poslodavcu zahtjevom da mu dozvoli obavljanje poslova loženja i istom nudi potpisivanje izjave o dobrovoljnom prihvatanju tih poslova sa naznakom da će, u slučaju odbijanja njegovog zahtjeva, samovoljno obavljati poslove portira i to u smjenama, bez obzira na to što poslodavac u drugoj i trećoj smjeni već ima raspoređenog radnika. Da li poslodavac, na osnovu izjave o dobrovoljnom prihvatanju poslova, radniku – invalidu II kategorije može dozvoliti obavljanje poslova koji su rješenjem PIO/MIO zabranjeni? Koju proceduru poslodavac treba da sprovede u slučaju da radnik – invalid II kategorije samovoljno na posao dolazi mimo rasporeda radnog vremena koji je utvrdio poslodavac?

PITANJE: Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju utvrđeno je da osiguranik kod koga je utvrđena II kategorija invalidnosti, između ostalog, ima pravo na raspoređivanje ili zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu, te na naknadu zbog manje plaće na drugom odgovarajućem poslu. Ova naknada plaće se određuje u visini razlike između valorizirane prosječne mjesečne plaće koju je osiguranik ostvario u godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost i prosječne mjesečne plaće koju on ostvaruje na drugom poslu na koji je nakon toga raspoređen, odnosno zaposlen. Većem broju radnika zdravstvene ustanove nadležni organ je svojim rješenjima utvrdio status invalida rada II kategorije, uz zabranu noćnog rada. Postupajući po navedim rješenjima, zdravstvena ustanova je utvrdila da u jednom broju slučajeva ne postoji potreba raspoređivanja na drugo radno mjesto, već radnici mogu nastaviti obavljati iste poslove i radne zadatke koje su obavljali prije nastanka invalidnosti, ali uz poštivanje utvrđenih zabrana, dok su u drugim slučajevima, gdje je to ocijenjeno neophodnim, radnici raspoređeni na druga odgovarajuća radna mjesta. Niti jednom od ovih radnika, bez obzira na to jesu li ostali na istom ili su raspoređeni na drugo radno mjesto, nije smanjena plaća. Pritom se pod pojmom „plaća“ podrazumijeva plaća definirana članom 75. stav 2. i člana 76. ZORFBiH, koja se sastoji od osnovne plaće, dijela plaće za radni učinak i uvećane plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te za rad na dan sedmičnog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je zakonom određeno da se ne radi, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Međutim, jedan dio tih radnika, zbog zabrane noćnog rada, nakon nastanka invalidnosti više ne može raditi u dežurstvu, te i ne ostvaruju pravo na isplatu naknade za dežurstvo. Napominjemo da je članom 181. st. 2. i 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine Federacije BiH“, br. 46/10, i 75/13), utvrđeno da je dežurstvo poseban oblik rada kada radnik mora biti prisutan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovnog radnog vremena, te da ono počinje iza prve ili druge smjene, a završava početkom rada prve smjene. Nadalje, članom 41. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti zdravstva na području Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“, broj 5/17), propisano je da se za rad u dežurstvu isplaćuje naknada i to na način da ona radnim danom, kada dežurstvo traje osam sati, iznosi 7-9% od osnovne plaće radnika, radnim danom pred neradni dan, subotom i nedjeljom, kada dežurstvo traje 16 sati, ona iznosi 10-13,5% od osnovne plaće radnika, a praznikom, kada dežurstvo također traje 16 sati, ona iznosi 15-18% od osnovne plaće radnika. Dakle, naknada za dežurstvo nije sastavni dio plaće prema definiciji ovog pojma iz ZORFBiH, već se radi o naknadi za poseban oblik rada, koja niti jednom radniku ne pripada samo zbog toga što je raspoređen na određeno radno mjesto, već pravo na ovu naknadu može ostvariti samo i jedino ako zaista radi u dežurstvu. Radnik koji ne radi u dežurstvu ne može ni ostvariti ovo pravo, bez obzira da li se radi o radniku kod kojeg je utvrđena invalidnost ili ne. Veliki broj radnika koji nemaju invalidnost nikad ne budu raspoređeni na rad u dežurstvu. Potreba za radom u dežurstvu je promjenljiva kategorija i proces rada se može organizirati i bez ovog posebnog oblika rada (radom u smjenama ili radom u turnusima), te se teoretski može desiti i da potpuno prestane potreba za ovim posebnim oblikom rada. Stoga, smatramo da poslodavac ne bi trebao biti dužan radniku, koji je prije nastanka invalidnosti radio u dežurstvima i ostvarivao pravo na naknadu za taj rad, nastaviti tu naknadu plaćati i nakon nastanka invalidnosti, iako taj radnik više ne radi u dežurstvu. Napominjemo da pritom nije došlo do smanjenja plaće radnika. Imajući u vidu navedeno, da li je zdravstvena ustanova, kao poslodavac, dužna radniku kod koga je utvrđena II kategorija invalidnosti, isplaćivati naknadu u visini razlike između mjesečnih primanja koje je imao prije invalidnosti i mjesečnih primanja koje ima nakon nastanka invalidnosti, u slučaju kada je ta razlika samo i isključivo posljedica činjenice da se tom radniku više ne isplaćuje naknada za rad u dežurstvu, jer mu je rad u dežurstvu zabranjen, a ista naknada mu je prije invalidnosti isplaćivana, ali samo kada je zaista i radio u dežurstvu?

PITANJE: Da li možemo izvrštiti uplatu doprinosa za PIO za našeg radnika za ratni period bez saglasnosti radnika, jer nije upisan u radnu knjižicu, kako bismo mogli podnijeti zahtjev za penzionisanje? Također, isti radnik obavlja funkciju predsjednika sindikata u našoj ustanovi.

PITANJE: Da li je prema federalnom Zakonu o radu moguće zaključiti ugovor o radu sa penzionerom i postoji li poseban urnek takvog ugovora?

PITANJE: Da li osoba koja je otišla u prijevremenu penziju može nastaviti da radi po osnovu ugovora o djelu u istom pravnom licu dok se ne nađe odgovarajuća zamjena za stalno upošljavanje? Kakva su pravila što se tiče fizičkog lica – prijevremena penzija i što se tiče pravnog lica? Napominjemo da je dotična osoba certificirani računovođa i šef računovodstva – sastavlja finansijske izvještaje i vodi poslove računovodstva.

PITANJE: Da li u vrijeme kada su ljekari na godišnjem odmoru možemo angažovati penzionisanog ljekara na zamjeni istih (na dva sata dnevno, ne više od 60 radnih dana u godini) po osnovu privremenih i povremenih poslova i da li što se tiče obaveza plaćamo naknadu samo na ime povrede na radu ili profesionalnog oboljenja tog penzionisanog ljekara (Odluka o visini doprinosa za PIO za lica osigurana u određenim okolnostima („Službene novine FBiH“ broj 26/14)?

PITANJE: Kako tretirati radni odnos penzionera? Da li je istim moguće zaključiti ugovor o djelu ili je moguće primijeniti nepuno radno vrijeme? Konkretno, u mojoj firmi rade dva penzionera i zanima nas kako ispoštovati zakon u tom slučaju?

PITANJE: Da li možemo angažovati radnika po osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme na mjesto kafe kuharice, jer je radnica koja je obavljala te poslove dobila rješenje instituta za medicinsko vještačenje o invalidnosti II kategorije, koju smo kasnije premjestili na druge poslove u skladu sa njenim radnim sposobnostima i zdravstvenim stanjem? Ako da, na koji period maksimalno? Da li je to do popune upražnjenog radnog mjesta putem javnog oglasa ili neki drugi period? U pitanju je općinski organ uprave.