24.3. Penzionisanje kao osnov za prestanak radnog odnosa

PITANJE: Ako je radnik stekao uvjete po sili zakona, odnosno uvjete za prestanak radnog odnosa, konkretno 65 godina života i 15 godina staža ili 40 godina radnog staža i poslodavac ne preduži mu radni odnos, a radniku nisu bili uplaćeni svi doprinosi, kako će steći on uvjete za penziju, na koji način (a nema posebni staž)?

PITANJE: Naš zaposlenik prema evidenciji u radnoj knjižici 6. 2. 2019. će napuniti 40 godina radnog staža, od čega u BiH ima oko 29 godina. Ostali staž je radio u Republici Hrvatskoj. Bosanski staž je u redu, sve mu je uplaćeno, međutim zaposlenik je tek 30. 11. 2018. godine uputio zahtjev prema HZMO u Zagreb. Do sada, radi opterećenosti, nije stigla povratna informacija o utvrđenom stažu iz RH. Da li mi možemo sa zaposlenikom raskinuti radni odnos na dan 6. 2. 2019. prema upisanom stažu iz radne knjižice, bez obzira na to što on nije do tog datuma iz Hrvatske dobio potvrdu o tamo utvrđenom stažu, koji bi mu se trebao pribrojiti, tj. da uveže staž?

PITANJE: Možemo li namješteniku sa 40 godina penzijskog staža dati prestanak radnog odnosa na osnovu koga će ostvariti pravo na penziju, s obzirom da je Zakon o namještenicima lex specialis?

PITANJE: Pojasniti prestanak ugovora: uvjet 40 godina staža i 65 godina i 15 godina staža osiguranja, jer to je najčešći prestanak ugovora?

PITANJE: Poslodavac vodi evidenciju o periodima osiguranja? Datum početka rada, i po toj osnovi ima 40 godina rada, da li se tad odjavljuje? Bez obzira na uplaćeni doprinos, o čemu treba da brine pravnik u ustanovi?

PITANJE: Dana 1. 3. 2018. godine na snagu je stupio novi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine FBIH“, broj 13/18), te je članom 40. citiranog zakona propisano sljedeće: „pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života“. Dalje, članom 41. istog zakona propisano je da „osiguraniku koji ima navršen staž osiguranja sa uvećanim trajanjem starosna granica za ostvarivanje prava na starosnu penziju iz člana 40. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, snižava se za ukupno uvećanje staža“. Članom 42. stav (2) propisano je da se starosna granica iz člana 41. Zakona, može snižavati najviše do 45 godina života. Shodno navedenom, molimo da nam povodom gore citiranih odredbi Zakona, dostavite izjašnjenja da li poslodavac ima pravo da donese rješenje o prestanku radnog odnosa, primjenom člana 41., a u vezi sa članom 40. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, ili je isto izričito pravo radnika i njegov izbor? Radi lakšeg razumijevanja pitanja povodom kojeg tražimo izjašnjenje, u daljem tekstu navodimo primjer kako slijedi. Naime, radnik u društvu na dan 30. 9. 2018. godine ima ukupan radni staž u trajanju od 37 godina, šest mjeseci i devet dana, od čega dvije godine, devet mjeseci i pet dana beneficiranog radnog staža, odnosno staža s uvećanim trajanjem i dana 5. 12. 2018. godine, radnik će imati 62 godine života. Shodno članu 40. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, radnik pravo na starosnu penziju ostvaruje dana 31. 3. 2021. godine (40 godina staža) osiguranja, odnosno 5. 12. 2021. godine (65 godina starosti i 20 godina penzijskog staža). Međutim, da li je poslodavac u konkretnom slučaju obavezan izvršiti primjenu člana 41, te sniziti starosnu granicu srazmjerno stepenu uvećanja staža, u kojem slučaju bi radnik stekao pravo na starosnu penziju u mjesecu martu 2019. godine (62 godine starosti i beneficija dvije godine i devet mjeseci = 64 godine i devet mjeseci na dan 30. 9. 2018. godine), odnosno da li poslodavac neosnovano i protivzakonito ostavlja radnika u radnom odnosu ako citiranu odredbu ne primijeni? Da li radnik ima pravo izbora kod primjene člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, imajući u vidu gore navedeni član 42. stav (2) kojim je propisano da se starosna granica može snižavati najviše do 45. godine života? Da li primjena člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju utiče na visinu penzije radnika, odnosno da li će radnik ostvariti penziju u manjem iznosu od one koju bi ostvario primjenom člana 40. istog zakona? Izjašnjenje, odnosno mišljenje povodom postavljenog pitanja neophodno je s obzirom da smo kod primjene Zakona o PIOFBiH, obavezni uzeti u obzir i član 94. tačke c. i d. Zakona o radu FBiH, kojim je propisano da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, odnosno kada se na osnovu evidencije utvrdi da radni odnos traje 40 godina, ako se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore, a sve cijeneći činjenicu da ZORFBiH ne predviđa donošenje rješenje o prestanku radnog odnosa od strane poslodavca snižavanjem starosne granice srazmjerno stepenu uvećanja staža? Napominjemo da su u pitanju radnici koji obavljaju poslove radnih mjesta za koje ne postoji potreba od strane poslodavca za drugačijim dogovorom. Uzimajući u obzir sve prethodno navedene činjenice, molimo da nam dostavite mišljenje kako u svakom konkretnom slučaju ne bismo oštetili i ugrozili prava radnika, tako i interese poslodavca.

PITANJE: Imamo radnika koji 22. aprila navršava 40 godina staža osiguranja i trebao mu je prestati radni odnos, no radnik je sad pretrpio povredu na radu i nalazi se na bolovanju. Da li mu se u ovakvoj situaciji produžava ugovor dok je na bolovanju i ko je sad odgovoran za neiskorišteni godišnji odmor, da li mu je poslodavac dužan isplatiti naknadu?

PITANJE: Imamo zaposlenika koji ubrzo puni 65 godina starosti. Gospodin nema punih 40 godina radnog staža pa nas zanima kakve su zakonske odredbe po ovom pitanju: da li smo dužni raskinuti ugovor o radu zbog odlaska u penziju ili radnik može nastaviti raditi? Također, kada navrši 40 godina staža, što je naredne godine, da li tada mora ići u penziju ili može nastaviti raditi?

PITANJE: Uposlenik iz JP je navršio 40 godina staža i direktor mu želi produžiti ugovor o radu zbog potrebe posla, ali mu NO ne dozvoljava, jer smatra da nije u skladu sa zakonom. Molimo odgovor na ovaj upit sa navođenjem članova zakona i nadležnošću kako direktora, tako i NO, kako bi odgovor mogli prezentirati NO.

PITANJE: Kada žena sa 59 godina starosti i 32 godine radnog staža stiče uslove za penziju? Da li sa navršenih 65 godina starosti, te da li će se novim zakonom mijenjati ovi uslovi? Kod donošenja odluke o isplati otpremnine, da li čekati rješenje od PIO/MIO o priznavanju na penziju ili odmah sa rješenjem? Da li je greška čekati rješenje PIO MIO za isplatu otpremine? Koji je minimalni iznos otpremnine, ako je radnik ostvario uslove za starosnu penziju? Koji su dokumenti potrebni za predaju za starosnu penziju?

PITANJE: Član 94. Zakona o radu je predvidio način prestanka radnog odnosa (65 godina života i 20 godina radnog staža). Kako postupiti u slučaju da radnik ima 65 godina života i 10 godina radnog staža?

PITANJE: Izmjenom Zakona o državnoj službi, državni službenici se šalju u mirovinu s obzirom na staž osiguranja, a namještenici s obzirom na mirovinski staž. Je li to točno?

PITANJE: Radnik je ispunio zakonske uslove za starosnu penziju polovinom tekuće godine. S obzirom na to da za nekoliko mjeseci radnog staža u radnoj knjižici nisu bili uplaćeni doprinosi (Ministarstvo odbrane BiH) u skladu sa evidencijom osiguranika u PIO, poslodavac produži radni odnos za taj period, te za period godišnjeg odmora u interesu zaposlenika. Radnik stupi na bolovanje te poslije 42 dana ode na ljekarsku komisiju. Da li poslodavac može donijeti odluku o prestanku radnog odnosa bez posljedica, bez obzira na to što je radnik na bolovanju, s obzirom da je isti ispunio zakonske uslove? U međuvremenu je isti i pokrenuo postupak upisa radnog staža od strane Ministarstva odbrane koji je u toku već dva mjeseca (u skladu s evidencijom osiguranika).

PITANJE: Radnik ispunjava uslove za penzionisanje 1. 1. 2015. sa punih 40 godina radnog staža, a nisu regulisane sve obaveze (nedostaje šest mjeseci i nema M4 obrazac), a 21.11.2015. navršava punih 65 godina starosti, tj. drugi uslov za penzionisanje. Šta da uradi poslodavac, kako da postupi?

PITANJE: Koji je osnov za prestanak ugovora o radu na zahtjev zaposlenika zbog odlaska u prijevremenu penziju? S obzirom da zakon o radu ne poznaje taj osnov da li je poslodavac obavezan da u tom slučaju isplati otpremninu?

PITANJE: Otkaz ugovora o radu navodi da poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku uz propisani rok ako radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa (člana 96. stav 1.). Ukoliko se radi o radniku koji je stekao uvjete za odlazak u prijevremenu penziju ili uz beneficirani radni staž ispunjava uvjete za penziju, može li prekinuti radni odnos prema ovom članu zakona ili za to isključivo treba ljekarsko uvjerenje koje zaposlenik pribavi, a koje ističe da nije sposoban za rad, odnosno isključivo na njegov zahtjev za prijevremeno penzionisanje? Da li postoji mogućnost za poslodavca da, u okviru zakona, omogući zapošljavanje mlađih osoba, kada je evidentno da radnik koji ispunjava uvjete za prijevremenu penziju, nije u stanju da kvalitetno obavlja svoj posao? Ističem da angažovanje na manje komplikovanom poslu, odnosno „lakšem poslu“ nije u opciji.

PITANJE: Radnica našeg preduzeća izrazila je želju da ide u prijevremenu penziju. Napominjemo da nismo plaćali poreze i doprinose na plaću i iz plaća dijelom za 2011. i 2012. godine, kao i cjelokupne 2013, 2014. i 2015. godine. Doprinose nismo platili za sve radnike. Ima li direktor nadležnost da plati poreze i doprinose toj radnici ili mu treba odluka drugog organa? Ističemo da je izašao mandat Upravnom odboru, a nije imenovan novi. U toku je usaglašavanje akata preduzeća sa zakonom o javnim preduzećima i imenovanje nadzornog odbora. Kako zahtjev za prijevremenu penziju podnosi radnik kod nadležne Poreske uprave, odnosno MIO, treba li radnik podnijeti zahtjev poslodavcu za prekid radnog odnosa zbog odlaska u prijevremenu penziju, sa tim da uslovi plaćanje poreza i doprinosa na plaću i iz plaće za periode koji nisu plaćeni?