7.1. Plaće - pravo na plaću, obračun i isplata plaće

PITANJE: Po članu 108. ZOR, kad poslodavac primijeni član 19. povoljnije pravo po radnika u smislu da obračun plate i ostale povlastice se obračunavaju po koeficijentu posla na koji je radnik privremeno postavljen, kako se obračunava plata, tj. mi smo imali slučaj da je radnica dobila rješenje na 20 dana po većem koeficijentu od 1,7, a njen je 1,20 pa su kolege obračunavale na način 1,7 + 1,2 = 2,90 / 20 (radnih dana) = 0,145 x kor. faktor pa je obračun bio po 1,38. Da li je zakonit ovakav obračun?

PITANJE: Duži vremenski period se susrećem sa korektivnim koeficijentom za obračun plate – zanima me gdje tačno je isti kao institut propisan, da li je Vlada donijela uredbu o istom i, ukoliko jeste, u kojim službenim novinama je ista donesena. Tražila sam savjet i od drugih i na Vašim seminarima kojima sam prisustvovala jedna od predavačica je rekla da takav institut ne postoji te da je to osnova za tužbu budući da je zakonska formula izračuna plate (minimalna plata) donesena po formuli: satnica x koeficijent x sati u toku mjeseca za koji se obračun vrši. Međutim kod nas postoji i taj famozni korektivni koeficijent, pa Vas molim kao stručnjake ukoliko isti postoji da mi kažete o čemu je tačno riječ. Vlada regulira uz saglasnost socijalno-ekonomskog vijeća da minimalna satnica ne može biti manja od utvrđene 2,31. Nigdje nisam našla neku zakonsku regulativu koja propisuje korektivni koeficijent zato Vas i pitam, možda Vi znate nešto više o tome? Postoji Uredba vlade, ali u Srbiji o korektivnom koeficijentu.

PITANJE: Radnik sa preostalom radnom sposobnošću raspoređen je na druge poslove sa nižom stručnom spremom i plaćom, ali je zadržao plaću radnog mjesta sa kojeg je smijenjen. S obzirom na to da radnik sada radi poslove koji iziskuju noćni rad, da li je poslodavac dužan obračunati mu noćni rad na plaću radnog mjesta sa kojeg je smijenjen, ili na plaću radnog mjesta na koje je raspoređen?

PITANJE: Prema Opštem kolektivnom ugovoru radniku pripada 0,4% za svaku godinu radnog staža. Jedan naš radnik napunio je 20.02.2018., 6 godina kod nas. Međutim, naš program za obračun plata je tako podesen da će mu se keoficijent promijeniti tek sa obračunom plate za mjesec mart 2018. Dakle, prvi dan u mjesecu kada napuni godinu. On zahtjeva da mu za 8 dana preračunamo minuli rad po novom koeficijentu. Da li smo mi dužni to da napravimo i kakva su vaša iskustva sa drugim preduzećima, da li svi računaju jedan koeficijent do dana pune godine, a drugi od dana ili kao mi, mjesečno?

PITANJE: Da li se minuli rad obračunava samo na osnovicu, odnosno ukoliko je radnik na godišnjem odmoru, šta biva sa dodatkom za minuli rad ?

PITANJE: Radnik je stupio na bolovanje u mjesecu decembru tekuće godine, kada je imao potpisan ugovor o radu i koeficijent za obračun plaće 2,00. Prvog februara naredne godine, nakon donošenja novog Pravilnika o radu, mijenja mu se radno mjesto, obostrano potpisuje se novi ugovor o radu sa koeficijentom 1,70. Uposlenik je i dalje na bolovanju. Po kome koeficijentu se vrši obračun i isplata plaće, a po kome refundacija bolovanja od strane ZZOUSK-a vrši po novom koeficijentu.

PITANJE: Radnik zdravstvene ustanove, sa kojim je zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, trenutno je na porodiljskom odsustvu (od mjeseca oktobra), te ostvaruje porodiljsku naknadu u propisanom iznosu od Centra za socijalni rad, a razliku plaće mu isplaćuje poslodavac. Njegova neto plaća predstavlja umnožak broja sati, iznosa satnice i koeficijenta stručne spreme. S obzirom na to da je u međuvremenu potpisan novi kolektivni ugovor koji će se primjenjivati od januara naredne godine i u kojem je iznos koeficijenta (stručna sprema) znatno uvećan interesuje nas sljedeće: da li će poslodavac – ustanova i dalje obračunavati razliku plaće po starom kolektivnom ugovoru ili će poslodavac biti obavezan da uveća pomenuti koeficijent, što bi u konačnici značilo i uvećanje razlike plaće za dotičnog radnika?

PITANJE: Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju utvrđeno je da osiguranik kod koga je utvrđena II kategorija invalidnosti, između ostalog, ima pravo na raspoređivanje ili zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu, te na naknadu zbog manje plaće na drugom odgovarajućem poslu. Ova naknada plaće se određuje u visini razlike između valorizirane prosječne mjesečne plaće koju je osiguranik ostvario u godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost i prosječne mjesečne plaće koju on ostvaruje na drugom poslu na koji je nakon toga raspoređen, odnosno zaposlen. Većem broju radnika zdravstvene ustanove nadležni organ je svojim rješenjima utvrdio status invalida rada II kategorije, uz zabranu noćnog rada. Postupajući po navedim rješenjima, zdravstvena ustanova je utvrdila da u jednom broju slučajeva ne postoji potreba raspoređivanja na drugo radno mjesto, već radnici mogu nastaviti obavljati iste poslove i radne zadatke koje su obavljali prije nastanka invalidnosti, ali uz poštivanje utvrđenih zabrana, dok su u drugim slučajevima, gdje je to ocijenjeno neophodnim, radnici raspoređeni na druga odgovarajuća radna mjesta. Niti jednom od ovih radnika, bez obzira na to jesu li ostali na istom ili su raspoređeni na drugo radno mjesto, nije smanjena plaća. Pritom se pod pojmom „plaća“ podrazumijeva plaća definirana članom 75. stav 2. i člana 76. ZORFBiH, koja se sastoji od osnovne plaće, dijela plaće za radni učinak i uvećane plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te za rad na dan sedmičnog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je zakonom određeno da se ne radi, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Međutim, jedan dio tih radnika, zbog zabrane noćnog rada, nakon nastanka invalidnosti više ne može raditi u dežurstvu, te i ne ostvaruju pravo na isplatu naknade za dežurstvo. Napominjemo da je članom 181. st. 2. i 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine Federacije BiH“, br. 46/10, i 75/13), utvrđeno da je dežurstvo poseban oblik rada kada radnik mora biti prisutan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovnog radnog vremena, te da ono počinje iza prve ili druge smjene, a završava početkom rada prve smjene. Nadalje, članom 41. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti zdravstva na području Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“, broj 5/17), propisano je da se za rad u dežurstvu isplaćuje naknada i to na način da ona radnim danom, kada dežurstvo traje osam sati, iznosi 7-9% od osnovne plaće radnika, radnim danom pred neradni dan, subotom i nedjeljom, kada dežurstvo traje 16 sati, ona iznosi 10-13,5% od osnovne plaće radnika, a praznikom, kada dežurstvo također traje 16 sati, ona iznosi 15-18% od osnovne plaće radnika. Dakle, naknada za dežurstvo nije sastavni dio plaće prema definiciji ovog pojma iz ZORFBiH, već se radi o naknadi za poseban oblik rada, koja niti jednom radniku ne pripada samo zbog toga što je raspoređen na određeno radno mjesto, već pravo na ovu naknadu može ostvariti samo i jedino ako zaista radi u dežurstvu. Radnik koji ne radi u dežurstvu ne može ni ostvariti ovo pravo, bez obzira da li se radi o radniku kod kojeg je utvrđena invalidnost ili ne. Veliki broj radnika koji nemaju invalidnost nikad ne budu raspoređeni na rad u dežurstvu. Potreba za radom u dežurstvu je promjenljiva kategorija i proces rada se može organizirati i bez ovog posebnog oblika rada (radom u smjenama ili radom u turnusima), te se teoretski može desiti i da potpuno prestane potreba za ovim posebnim oblikom rada. Stoga, smatramo da poslodavac ne bi trebao biti dužan radniku, koji je prije nastanka invalidnosti radio u dežurstvima i ostvarivao pravo na naknadu za taj rad, nastaviti tu naknadu plaćati i nakon nastanka invalidnosti, iako taj radnik više ne radi u dežurstvu. Napominjemo da pritom nije došlo do smanjenja plaće radnika. Imajući u vidu navedeno, da li je zdravstvena ustanova, kao poslodavac, dužna radniku kod koga je utvrđena II kategorija invalidnosti, isplaćivati naknadu u visini razlike između mjesečnih primanja koje je imao prije invalidnosti i mjesečnih primanja koje ima nakon nastanka invalidnosti, u slučaju kada je ta razlika samo i isključivo posljedica činjenice da se tom radniku više ne isplaćuje naknada za rad u dežurstvu, jer mu je rad u dežurstvu zabranjen, a ista naknada mu je prije invalidnosti isplaćivana, ali samo kada je zaista i radio u dežurstvu?

PITANJE: Planiramo primiti u radni odnos na određeno vrijeme (dva mjeseca) zaposlenicu (odgajatelj – bachelor 240 ECTS) na zamjenu koja je u našoj ustanovi obavila volonterski rad, ali nije položila stručni ispit. Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju u USK, koji regulira našu djelatnost, predviđeno je da se u radni odnos može primiti odgajatelj s tim da je dužan u roku od dvije godine položiti stručni ispit. U ovoj situaciji nam je nejasno kako raditi obračun plaće ovoj zaposlenici, da li kao pripravniku umanjenu 30% ili ista može primati puni iznos plaće za to radno mjesto i da li bi trebalo ovoj osobi ponuditi ugovor o radu sa pripravnikom ili ugovor o radu na određeno vrijeme? Nigdje u Zakonu ne piše da obračun plaće ovisi od polaganja stručnog ispita.

PITANJE: Rješenjem suda za devet radnika određena je mjera zabrane pristupa u prostorije ove službe, na period od 60 dana. Kako se bliži period obračuna plata, u nedoumici smo kako i na koji način prema važećim zakonskim propisima da se istima izvrši obračun plata i naknada za navedeni period odsustva sa rada? Također molimo da nam preciznije pojasnite koji je to zakonom ispravan način vođenja evidencije o prisustvu ovih lica na poslu?

PITANJE: Poslodavac želi da isplati 13. plaću radnicima shodno ostvarenim rezultatima. Pošto se trinaesta plaća isplaćuje u biti za prethodnu godinu poslodavac je uzeo prosječni fond radnih sati 165 i pomnožio sa trenutno važećim satnicama radnika i na taj način je dobio 13. plaću za sve radnike. U međuvremenu, javilo se par radnika sa žalbama da su u prvih par mjeseci prethodne godine imali drugačije satnice, te da im obračun nije odrađen kako treba, jer u pravilniku o radu poslodavca stoji sljedeći član: „Kada u posmatranom periodu obračuna i odlučivanja dođe do izmjene mjesečne plate, za obračun 13. plate uzima se stanje koje je važeće 1. januara ili na dan kada je radnik stupio u radni odnos.“ Poslodavac je uzimao u obzir drugi dio navedenog člana smatrajući da radnik potpisom novog ugovora o radu je u biti stupio u radni odnos, a naročito zato što je i u ugovorima o radu definisao jedan član koji glasi: „Zaključenjem ovog ugovora o radu, ugovorne strane su saglasne da prestaje da važi ranije zaključen ugovor o radu, kao i svi aneksi osnovnom ugovoru, ukoliko su zaključeni.“ Da li je poslodavac postupio ispravno ili ne?

PITANJE: Da li se može pravilnikom o radu odrediti da se neopravdani izostanak sa posla kažnjava tako da se plata smanjuje proporcionalno broju sati koliko je neopravdano izostao sa posla?

PITANJE: Član 108. Zakona o radu – ako je radnik premješten na drugo radno mjesto na kojem su plaća i druge naknade veće od onih koje je radnik primao na svom radnom mjestu, koju plaću smo dužni isplatiti radniku? Plaću koju je primio na svom radnom mjestu kako to propisuje član 108. ZOR stav 2. ili smo dužni isplatiti veću plaću predviđenu za to radno mjesto (primjena najpovoljnijeg prava – član 19. ZOR)?

PITANJE: Da li u ugovoru o radu, u skladu sa članom 75. stav 2. Zakona o radu, plata u ugovoru mora biti specificirana na način kako je navedeno u zakonu?

PITANJE: U smislu članka 7. stav 2. Zakona o radu, kako ostvariti pravo na pravičnu plaću kada su plate u privatnom sektoru tajne i nije moguće utvrditi da li dva radnika na istom radnom mjestu imaju iste plaće?

PITANJE: Ako su plaće tajna, kako se onda konsultovati sa sindikatom kod donošenja pravilnika o radu gdje oni imaju uvid u koeficijente složenosti poslova svakog radnog mjesta? Može li poslodavac sam odlučivati o koeficijentima radnog mjesta, naravno da su oni utvrđeni u skladu sa Kolektivnim ugovorom, bez pitanja sindikata o tim koeficijentima?

PITANJE: Može li se u ugovoru o radu definisati da će plata radnika biti obračunavana i isplaćivana u skladu sa pravilnikom o radu, kojim je propisan način obračuna plata, kako se utvrđuje neto satnica i koeficijent složenosti poslova svakog radnog mjesta, dodaci na plaću i drugo? (sve u skladu sa Kolektivnim ugovorom za komunalnu djelatnost FBiH).

PITANJE: Da li poslodavac krši Zakon o radu, u smislu članka 77. ZOR-a, ukoliko u sistematizaciji radnih mjesta, za isto radno mjesto predvidi višu i visoku stručnu spremu (po ranijem sustavu obrazovanja u BiH) ili prvi, odnosno drugi ciklus bolonjskog sustava obrazovanja, te ih razdvoji koeficijentom za obračun plaće?

PITANJE: Može li poslodavac npr. formirati 13 grupa složenosti posla gdje će svaka grupa imati svoju satnicu, a svako radno mjesto će pripadati jednoj grupi složenosti i na taj način imati svoju satnicu? Na osnovu ovoga osnovna plata radnog mjesta bi bila: satnica od tog radnog mjesta i broj sati. Ispravno ili ne?

PITANJE: Zašto je platna lista izvršna isprava, a istovremeno opravdano potraživanje poslodavca se treba dokazivati u parnici? Ugovor o radu je obligacija, a ne diskriminacija poslodavaca.

PITANJE: S obzirom na odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, kojim su utvrđeni elementi koje mora posjedovati izvršna isprava, da li se odredbe odnose i na obračun plata, odnosno da li taj obračun mora sadržavati sve elemente predviđene ZIP?

PITANJE: Kako definisati plate pripravnicima zaposlenim po javnom pozivu koje sufinansira kanton ili općina (član 32. Zakona o radu)?

PITANJE: Na koji način je ispravno vršiti obračun osnovne minimalne plate radnika?

PITANJE: Kako i na osnovu čega se određuje uporište za određivanje koeficijenta plaće u privrednom društvu?

PITANJE: Može li se osnovna plata utvrđivati rješenjem o utvrđivanju koeficijenata, a u ugovoru samo uputiti na opći akt poslodavca?

PITANJE: Da li je obavezno predvidjeti da se pripravnost za rad plaća (član 35. Zakona o radu), ili se u pravilniku može utvrditi da se pripravnost ne plaća?

PITANJE: Da li je ispravno da se plaće urede u obliku platnih grupa – svrstavanje po složenosti?

PITANJE: Šta u slučaju ukidanja radnog mjesta i promjene koeficijenta za obračun plaće na niže u odnosu na postojeće radno mjesto?

PITANJE: Molimo pojašnjenje člana 72. stav 3. Zakona o radu: da li to znači da radnik zadržava raniju plaću sa radnog mjesta na kojem je bio?