Članom 45. stav (1) tačka b) Zakona o javnim nabavkama BiH je propisano da će ugovorni organ odbaciti zahtjev za učešće ili ponudu ako je kandidat / ponuđač pod stečajem ili je predmet stečajnog postupka, osim u slučaju postojanja važeće odluke o potvrdi stečajnog plana, dok je istim članom stav (2) tačka b) propisano da je kandidat / ponuđač kojem bude dodijeljen ugovor obavezan dostaviti uvjerenje nadležnog suda ili organa uprave kod kojeg je registrovan kandidat / ponuđač kojim se potvrđuje da nije pod stečajem niti je predmet stečajnog postupka. Na koji način „pomiriti“ ove dvije odredbe, odnosno na koji način će preduzeće koje je predmet stečajnog postupka, ali ima pravosnažnu odluku o potvrđivanju stečajnog plana, uspješno učestvovati na tenderima, ako od nadležnog suda ne može dobiti uvjerenje da nije pod stečajem, niti je predmet stečajnog postupka?