PITANJE: Članom 176. Zakona o radu FBIH („Sl. novine FBIH“ br. 26/16, 89/18), propisano je da prestaju da važe odredbe istog propisa koje su se odnosile na radnu knjižicu, zaključno sa danom 30.06.2016. godine. Shodno navedenom, Uputstvom o postupanju sa radnom knjižicom („Sl. novine FBIH“ br. 94/17) propisan je način postupanja poslodavca sa radnom knjižicom nakon 30.06.2016. godine. Obzirom da Zakon o radu RS („Sl. glasnik RS“, br. 01/16, 66/18) propisuje korištenje radnih knjižica, te uređuje ostala pitanja s tim u vezi, imamo dilemu oko primjene propisa u odnosu na „međuentitetske“ radnike, konkretno situaciju kada radnik koji ima prebivalište u RS-u, zasniva radni odnos kod poslodavca sa sjedištem u FBIH (pri čemu je i mjesto rada na području FBIH) – da li je poslodavac u FBIH dužan takvom radniku popuniti radnu knjižicu, koja mu je izdata shodno propisu entiteta RS, ili se u ovom slučaju primjenjuje propis FBIH, shodno kojem poslodavac nema osnova za takvo postupanje? Dodatno, za slučaj suprotne situacije (radnik sa prebivalištem u FBIH, poslodavac sa sjedištem u RS), kakvo bi bilo rješenje?