PITANJE: Dana 1. 3. 2018. godine na snagu je stupio novi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine FBIH“, broj 13/18), te je članom 40. citiranog zakona propisano sljedeće: „pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života“. Dalje, članom 41. istog zakona propisano je da „osiguraniku koji ima navršen staž osiguranja sa uvećanim trajanjem starosna granica za ostvarivanje prava na starosnu penziju iz člana 40. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, snižava se za ukupno uvećanje staža“. Članom 42. stav (2) propisano je da se starosna granica iz člana 41. Zakona, može snižavati najviše do 45 godina života. Shodno navedenom, molimo da nam povodom gore citiranih odredbi Zakona, dostavite izjašnjenja da li poslodavac ima pravo da donese rješenje o prestanku radnog odnosa, primjenom člana 41., a u vezi sa članom 40. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, ili je isto izričito pravo radnika i njegov izbor? Radi lakšeg razumijevanja pitanja povodom kojeg tražimo izjašnjenje, u daljem tekstu navodimo primjer kako slijedi. Naime, radnik u društvu na dan 30. 9. 2018. godine ima ukupan radni staž u trajanju od 37 godina, šest mjeseci i devet dana, od čega dvije godine, devet mjeseci i pet dana beneficiranog radnog staža, odnosno staža s uvećanim trajanjem i dana 5. 12. 2018. godine, radnik će imati 62 godine života. Shodno članu 40. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, radnik pravo na starosnu penziju ostvaruje dana 31. 3. 2021. godine (40 godina staža) osiguranja, odnosno 5. 12. 2021. godine (65 godina starosti i 20 godina penzijskog staža). Međutim, da li je poslodavac u konkretnom slučaju obavezan izvršiti primjenu člana 41, te sniziti starosnu granicu srazmjerno stepenu uvećanja staža, u kojem slučaju bi radnik stekao pravo na starosnu penziju u mjesecu martu 2019. godine (62 godine starosti i beneficija dvije godine i devet mjeseci = 64 godine i devet mjeseci na dan 30. 9. 2018. godine), odnosno da li poslodavac neosnovano i protivzakonito ostavlja radnika u radnom odnosu ako citiranu odredbu ne primijeni? Da li radnik ima pravo izbora kod primjene člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, imajući u vidu gore navedeni član 42. stav (2) kojim je propisano da se starosna granica može snižavati najviše do 45. godine života? Da li primjena člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju utiče na visinu penzije radnika, odnosno da li će radnik ostvariti penziju u manjem iznosu od one koju bi ostvario primjenom člana 40. istog zakona? Izjašnjenje, odnosno mišljenje povodom postavljenog pitanja neophodno je s obzirom da smo kod primjene Zakona o PIOFBiH, obavezni uzeti u obzir i član 94. tačke c. i d. Zakona o radu FBiH, kojim je propisano da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, odnosno kada se na osnovu evidencije utvrdi da radni odnos traje 40 godina, ako se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore, a sve cijeneći činjenicu da ZORFBiH ne predviđa donošenje rješenje o prestanku radnog odnosa od strane poslodavca snižavanjem starosne granice srazmjerno stepenu uvećanja staža? Napominjemo da su u pitanju radnici koji obavljaju poslove radnih mjesta za koje ne postoji potreba od strane poslodavca za drugačijim dogovorom. Uzimajući u obzir sve prethodno navedene činjenice, molimo da nam dostavite mišljenje kako u svakom konkretnom slučaju ne bismo oštetili i ugrozili prava radnika, tako i interese poslodavca.