PITANJE: Imamo određene nedoumice u vezi statusa radnika koji su odsutni zbog primjene mjera sprečavanja širenja Korona virusa. Naime, kako je u pitanju komunalno preduzeće koje u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima obavlja djelatnost od posebnog interesa, to smo u obavezi da obezbijedimo minimum procesa rada, te je u skladu sa tim jednom dijelu radnika rečeno da ostanu kod kuće. Interesuje nas po kom osnovu da tretiramo odsustvo tih radnika sa posla? Prethodnih dana je vođeno računa da sa posla odsustvuju radnici koji imaju neiskorištenog godišnjeg odmora za 2019. godinu, te je zamisao da im se ti dani računaju u neiskorišteni godišnji odmor za prethodnu godinu. Međutim, nalazimo se u još većoj dilemi kako postupiti kada radnici iskoriste stari godišnji odmor, ili nemaju starog godišnjeg odmora? Najmanje povoljna situacija za radnike bi bila da ih upućujemo da koriste godišnji odmor za 2020. godinu, posebno ukoliko ova situacija potraje duži vremenski period. Članom 90. stav 1. Zakona o radu (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 1/16 i 66/18) propisano je da u slučaju da je radnik u slučaju više sile spriječen da izvršava svoje obaveze iz ugovora o radu, ima pravo na plaćeno odsustvo za koje vrijeme ostvaruje naknadu plate u visini od 50 % koju bi ostvario da je radio. Kolektivnim ugovorom kod poslodavca to pitanje je na isti način riješeno. Imajući u vidu aktuelnu situaciju, interesuje nas da li problem odsustva radnika sa posla možemo riješiti u skladu sa članom 90. Zakona o radu? Da li se preventivne mjere smanjenja broja prisutnih lica na radnom mjestu mogu smatrati sprečavanjem rada u slučaju više sile, na osnovu čega su ispunjeni uslovi za postupanje u skladu sa navedenim članom Zakona o radu? Da li postoje druga rješenja koja bi mogla biti primjenjiva u ovoj situaciji?