PITANJE: Molimo Vas da nam odgovorite na sljedeće pitanje iz radnih odnosa, a koje se odnosi na član 52. stav (2) Zakona o radu FBiH („ Sl. novine FBiH”, br.26/16, i 89/18). Naime, postupajući po Naredbama kriznog štaba TK, instrukcijama Ministarstva obrazovanja TK u vezi prevazilaženja situacije sa COVID 2019, škole su dobile Naredbu, tj. instrukciju da organizuju dežurstvo u jednoj smjeni u jednoj osobi, a tako da se zaposlenici upute na rad od kuće, ili na godišnji odmor, drugi dio iz 2019. godine, ili prvi dio u trajanju od 12 dana iz 2020. godine, i to od 01.04.2020. godine. Najveći problem nam je bio regulisati rad tehničkog osoblja tj. higijeničara, jer nam je s obzirom na prirodu njihovog posla bilo nemoguće uputiti na rad od kuće. Tako da su u većini isti upućeni na godišnje odmore, uglavnom prvi dio godišnjeg odmora iz 2020. godine u trajanju od minimalno 12 dana, jer su prošlogodišnji većinom iskoristili. Međutim, zbog vanredne situacije i stanja nesreće nismo mogli ispoštovati čl. 52. st. 2. ZOR-a, tj. u predviđenom roku od 7 dana upoznati radnike sa trajanjem godišnjeg odmora tj. uručiti rješenje. Uglavnom, to jesmo uvrstili u plan godišnjeg odmora, direktori su usmeno iskonsultovali radnike, dan, dva prije i uručili rješenja, ali ne i 7 dana prije. Svjesni smo te situacije, i u normalnim uslovima postupamo tako i planiramo i uručujemo rješenja, ali nas je ovo pomelo. Radnici su već na godišnjem odmoru. Međutim, ukoliko neko uputi prigovor na takvo rješenje, hoće li takav prigovor biti razlog poništenja takvog rješenja o godišnjem odmoru? Je li takvo postupanje, odnosno ne postupanje kažnjivo po ZOR u? Šta uraditi u slučaju takvog prigovora?