PITANJE: Možete li nam pomoći prilikom tumačenja Zakona o radu Federacije BiH što se tiče potrebe o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor. U slučaju da je radnik koji je uposlen duže od godinu dana, koji je već iskoristio godišnji odmor za prošlu godinu, izrazio želju da prekine radni odnos sa nama početkom godine (naprimjer u 2. ili 3. mjesecu tekuće 2018 godine), a prema Planu o dodjeli godišnjih odmora za 2018. je planirao, usuglašeno i (pismeno) potvrđeno sa njim da ide na godišnji odmor u 8. mjesecu: 1. Postoji li zakonska obaveza za nas kao poslodavaca da istom radniku isplatimo naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u 2018. godini? 2. Je li zakonom prihvatljivo da: − ako se Pravilnikom o radu osmisli plan računanja neiskorištenog godišnjeg odmora na način da se radniku koji nas je odlučio napustiti zaključno sa 30. 6., neiskorišteni godišnji odmor računa kao broj dana koji je proporcionalan broju mjeseci koji je stvarno radio u odnosu na ukupan fond dana (od 20 dana)? − ako nas radnik odluči napustiti u drugoj polovini godine, tj. nakon 1. 7. da se Pravilikom o radu precizira da on u tom slučaju ima pravo iskoristiti svih 20 dana godišnjeg odmora sa napomenom da je naknada za neiskorišteni godišnji odmor predviđena samo u specijalnim slučajevima, npr. zbog ekstremno velikog obima posla usljed čega radnik nikako nije mogao (a krivicom poslodavca) iskoristiti svoje pravo na godišnji odmor.