PITANJE: ovim putem Vas molim za mišljenje u svezi tumačenja članka 114. Zakona o radu. Navedenim člankom stavak (1) regulirano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava. Stavak (2) Ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanja dogovora o mirnom rješavanju spora iz članka 116. stavak 1 zakona ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom. Izmijenjeni stavak (3) kaže da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev poslodavcu, osim u slučaju otkaza ugovora o radu sukladno ovom zakonu. Sporna situacija: Djelatnik je otišao u mirovinu prije tri mjeseca i sada podnosi tužbu protiv poslodavca radi neisplate regresa za 2018., 2019. i 2020. godinu. Da li se poslodavac može u odgovoru na tužbu pozvati na članak 114. zakona o radu da se tužba odbaci iz razloga jer se tužitelj prethodno nije obraćao poslodavcu, bez obzira što on sada više nije radnik a tuženi mu više nije poslodavac? S druge strane, poznato je kako je članak 9. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o radu koji se odnosi na obvezu radnika da se prije obraćanja sudu obvezno obrati poslodavcu proglašen neustavnim, međutim i dalje nisu donesene izmjene i dopune ZOR-a vezane za to. Moje pitanje se odnosi i na mogućnost primjene propisa koji su proglašeni neustavnim a nisu donesene izmjene i dopune temeljem presude ustavnog suda?