PITANJE: Po stavu 1, člana 53 Zakona o radu: „ Radnik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini – plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu“. Dodatno u stavu 3, člana 54. Zakona o radu stoji da: „Poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo”. Kada analiziramo ove članove, da li to znači da zaposlenik ima pravo na minimalno 7 dana plaćenog odsustva u toku kalendarske godine za navedene razloge iz člana 53 i obavezna 2 dana plaćenog odsustva za vjerski praznik? U suprotnom da li to znači da u pravilniku moramo propisati 7 plaćenih dana za određene slučajeve ne računajući vjerske praznika (npr. smrt člana porodice 3 dana, vjenčanje 1 dan , rođene djeteta 1 dan) ili možemo propisati 5 dana plaćenog odsustva za slučajeve po članu 53 i uračunati 2 dana za vjerske praznike ?