PITANJE: Potrebno nam je mišljenje vezano za isplatu naknade za prevoz kod poslodavca i to: Zakonom o radu FBiH nije utvrđeno pravo radnika na naknadu za prevoz na posao i sa posla, već se isto obično utvrđuje kolektivnim ugovorima, granskim i pojedinačnim, ili pravilnikom o radu poslodavca, odnosno ugovorom o radu. U slučaju kada poslodavac ne obezbjeđuje prevoz radniku, obično se ugovara, odnosno utvrđuje pravo radnika na naknadu za prevoz i to većinom ako je mjesto rada udaljeno od kuće radnika više od 2 km ili 3 km. Obično je utvrđeno da radnik ima pravo na naknadu za prevoz u visini mjesečnog kupona gradskog ili međugradskom javnog prevoza. U slučaju kada radnik zbog opravdane spriječenosti ne radi nekoliko dana u toku mjeseca ili koristi godišnji odmor, plaćeno odsustvo i sl., poslodavac obračun naknade za prevoz vrši na način da cijenu mjesečnog kupona gradskog ili međugradskog prevoza na određenoj relaciji podijeli na broj radnih dana u mjesecu. Npr. ako mjesečni kupon gradskog prevoza u KS košta 53 KM, poslodavac navedeni iznos dijeli na 22 radna dana i radniku za 15 dana provedenih na radu isplati 36 KM. Navedeni iznos naknade nije dovoljan da pokrije troškove naknade za prevoz radnika na određenoj relaciji (možda radnik koristi i dva ili više prevoza istog prevoznika a kupon koji ima pokriva sve te troškove). Ukazujem da je kolektivnim ugovorom ili/ i pravilnikom o radu samo utvrđeno pravo radnika na naknadu za prevoz u visini mjesečnog kupona za javni gradski ili međugradski prevoz, a nije preciziran način obračuna. Bez obzira, poslodavac po vlastitom nahođenju vrši obračun kako je to prethodno predstavljeno. Imamo dilemu da li se ispravno postupa ako se u kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, odnosno ugovor o radu ugradi odredba da radnik ima pravo na naknadu prevoz samo u slučaju ako je mjesto rada udaljeno od mjesta njegovog prebivališta više od 2 km ili 3 km? Da li je taj radnik diskriminiran u odnosu na druge radnike koji to pravo koriste, a naročito ako poslodavac obezbjeđuje prevoz pa isti koriste svi radnici bez obzira na udaljenost od mjesta rada? Drugo, da li poslodavac postupa ispravno ako obračun naknade za prevoz vrši na gore predstavljen način ili je poslodavac, bez obzira da li radnik radi jedan ili sve radne dane u mjesecu obavezan izvršiti obračun i isplatiti radniku punu naknadu za prevoz u visini mjesečnog kupona gradskog ili međugradskog prevoza? Također, s obzirom da je kolektivnim ugovorom i pravilnikom utvrđeno da radnik ima pravo na naknadu za prevoz, a ne da radnik ima pravo na naknadu na prevoz kada dolazi na posao, da li to znači da je poslodavac obavezan isplatiti naknadu za prevoz radniku i u slučaju kada je radnik cijeli mjesec na godišnjem odmoru ili na bolovanju, odnosno odsutan je sa posla po nekom drugom osnovu?