PITANJE: Pravilnikom o primjeni poreza na dohodak (“Službene novine F BiH”, broj: 48/21) utvrđeni su neoporezivi iznosi naknade ostalih troškova zaposlenika, među kojima je i naknada troškova prevoza na posao i s posla, do visine mjesečne karte gradskog, prigradskog i međugradskog prevoza, odnosno do 15% cijene 1 litra utrošenog goriva po prijeđenom kilometru na odobrenoj relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada, a najviše do iznosa cijene jedne i po mjesečne karte u javnom saobraćaju na odobrenoj relaciji. Naime, poslodavac je jednom radniku do 2017. godine isplaćivao naknadu troškova prevoza u visini jedne i po mjesečne karte u javnom saobraćaju na odobrenoj relaciji, kada je odluka promijenjena na visinu jedne mjesečne karte u javnom saobraćaju na odobrenoj relaciji za radnike koji koriste međugradski prevoz. Radnica se obratila zahtjevom za isplatu razlike za koju joj je naknada umanjena, ističući da je visina jedne i po mjesečne karte u javnom saobraćaju na odobrenoj relaciji neoporeziva. Dalje navodi, da koristi vlastiti automobili jer nema adekvatno organizovan prevoz, i traži retroaktivnu isplatu naknade, ako ne za period od 2017 – 2021.godine, onda za prvih šest mjeseci tekuće godine. Pravilnikom o radu poslodavac je regulisao da može osigurati radniku naknadu prijevoza sa posla i na posao u visini cijene mjesečne vozne karte gradskog, prigradskog ili međugradskog prijevoza. Stavom 2. reguliše da u slučaju upotrebe vlastitog automobila za prijevoz sa posla i na posao u visini 20% od cijene 1l goriva po km. Molimo Vas za tumačenje i mišljenje u vezi sa odredbama Pravilnika o primjeni poreza na dohodak, odnosno da li je poslodavac oštetio radnika, i kako da postupi po osnovu zahtjeva. Ujedno molimo za mišljenje da li radnik ima pravnog osnova za podnošenje tužbe.