PITANJE: Radno vrijeme u preduzeću je od 7.30 do 16.00 h, s odmorom u toku radnog vremena od 11.30 do 12.00, koji se ne uračunava u radno vrijeme. S obzirom da u pojedinim procesima rada imamo potrebu za rad u smjenama, u istim smo organizovali rad u smjenama i to prva smjena od 6.00 do 14.00 i druga smjena od 14.00 do 22.00. Problem je odmor u toku radnog vremena za radnike koji rade u smjenama, isti smo predvidjeli od 10.00 do 10.30 u prvoj te 18.00 do 18.30 u drugoj smjeni, koji uračunovamo u radno vrijeme kako bi radnici imali puni fond sati u toku sedmice (osam dnevno, odnosno 40 sati sedmično). Kako ne bi bilo diskriminacije između radnika koji rade u smjenama i ostalih koji nemaju rad u smjenama (rade od 7.30 do 16.00 sati), za ove druge smo uveli, pored odmora od pola sata koji im se ne uračuva u radno vrijeme, i dvije vanredne pauze od po 15 minuta dnevno, odnosno pola sata ukupno, koje se uračunavaju u radno vrijeme. Dakle, u oba slučaja imamo odmor u toku radnog vremena u trajanju od 30 minuta koji ulazi u radno vrijeme i koji se vodi i plaća radniku kao da je radio. Zanima nas da li na ovaj način možemo regulisati radno vrijeme, odnosno odmor u toku radnog vremema i da li kršimo odredbu člana 44. stav 3. Zakona o radu? Navedene periode radnog vremena i odmora u toku radnog vremena smo namjeravali detaljnije regulisali Pravilnikom o kućnom redu, dok Pravilnik o radu sadrži uopćene odredbe o odmoru u toku radnog vremena (odmor u trajanju od 30 minuta, ne uračuva se u radno vrijeme i ne može se koristiti na početku i na kraju dnevnog radnog vremena). Da li se odmor u toku radnog vremena detaljnije može regulisati Pravilnikom o kućnom redu imajući u vidu odredbu člana 44. stav 4. Zakona o radu?