PITANJE: U našoj javnoj ustanovi imamo radnika koji u radnoj knjižici ima uredno vođen radni staž kod prijašnjeg poslodavca sa početnim i završnim periodom od oko 4 godine. Radna knjižica je uredno vođena, period je zaključen potpisom i pečatom. Na temelju podataka iz radne knjižice, (radi se o dugogodišnjem radniku), vršen je i obračun minulog rada, računali se dani godišnjeg odmora i dr. Radnik je prema podacima iz radne knjižice navršio 40 godina staža. Međutim, u listingu PIO/MIO, kojeg je radnik dostavio sada, uopće nema firme koja je uredno vodila radnu knjižicu za ovaj period od 4 godine. Radnika nisu nikad niti prijavili, niti odjavili. Radna knjižica je javna isprava i podaci navedeni u istoj su relevantni, međutim, što ima jaču pravnu snagu, radna knjižica ili listing, na što se sadašnji poslodavac treba pozvati? Javna ustanova ne želi radniku otkazati ugovor ako ne ostvaruje uvjete za mirovinu. Pitanje je: je li potrebno zaključiti sporazum između radnika i poslodavca da se nastavlja radni odnos ili radniku uopće ne može prestati radni odnos zbog navršenih 40. godina staža?