PITANJE: Uzimajući u obzir da nam je jasno na koji način se koristi godišnji odmor prema Zakonu u radu (član 47.) i koji je uslov da se isti može prenijeti u narednu godinu ako nije iskorišten u cijelosti (član 49), mi imamo takvu situaciju da želimo utvrditi ustvari kada radnik steče pravo na puni godišnji odmor iz godine u godinu sa kontinuiranim radom u jednoj firmi. U ZOR se spominje „šest mjeseci neprekidnog rada“ i na vašem izlaganju smo razumjeli da od prvog zaposlenja ili nakon prekida dužeg od 15 dana mora biti 6 mjeseci neprekidnog rada da bi se steklo puno pravo od minimalno 20 dana, ukoliko se neko zaposli 01.08. nema uslova da se isti stekne, te radnik ima pravo na samo 5 dana za ovu godinu na ime 5 navršenih mjeseca rada. Naša firma sarađuje sa advokatom koji tumači ovo sticanja prava u okviru kalendarske godine, uvijek iznova, odnosno „Sa 01.01.2023.godine počinje novi tok godišnjih odmora, i za sve Vaše radnike prethodna godina nema veze, nego će ti radnici sa 31. 06. 2023. godine steći pravo na puni odmor“ sa obrazloženjem „Zakoni su tu da se tumače i primjenjuju, pa stoga, au contrario člana 50 st. 2 a pogotovo iz samog naziva „godišnji odmor“ logično se zaključuje da se oni određuju u periodu od 1 kalendarske godine i „period od 6 mjeseci neprekidnog rada“ mora se staviti u neki okvir“. Mi trenutno se držimo ovoga stava i tako planiramo godišnji odmor, te plan i rješenja o sticanju prava na puni godišnji odmor izdajemo u toku 6. mjeseca pred sticanja prava na puni godišnji odmor.