Pravo na regres

Jusuf Brkić dipl. iur.

Sažetak:

Pravo na regres je akcesorno pravo koje je uslovljeno korištenjem godišnjeg odmora pa dijeli u veličini i osnovi sudbinu godišnjeg odmora. Pravo na regres nije propisano Zakon o radu, nego se propisuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odlukom (za poslodavce koji nisu u obavezi da imaju pravilnik o radu) i ugovorom o radu.

Ključne riječi:

Regres, godišnji odmor, kolektivni ugovor, pravilnik o radu

UVOD

Jedna od najaktuelnijih tema u radnom zakonodavstvu jeste i pravo na regres. Zbog povećanog broja upita u naš Savjetodavni servis, u nastavku teksta možete pronaći aktuelne odgovore na pitanja koja se tiču prava na regres kao i vrijeme, visinu isplate regresa. Regres predstavlja materijalno pravo radnika koje radnik koristi za korištenje godišnjeg odmora. To je pravo radnika koje mu omogućava da što bolje i kvalitetnije iskoristi godišnji odmor kako bi njegove psihofizičke aktivnosti se što bolje oporavile od rada, te da nakon godišnjeg odmora radnik bude spreman i odmoran za nastavak radnog procesa. Savjetujemo poslodavcima da detaljno urede pravo na regres kao i način isplate regresa, jer se često u praksi dešava da zbog nedostatka detaljnijih odredbi pravilnika o radu postoje različita tumačenja isplate regresa a radnici često svoje pravo na regres ostvaruju putem sudskog postupka.

Pravo na regres

Pravo na regres nije propisano Zakonom o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 – odluka US, 49/2021 – dr. zakon, 103/2021 – dr. zakon i 44/2022), već je isto bilo propisano članom 14. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, broj 48/16) koji se više ne primjenjuje, odnosno koji je prestao da važi. Navedenim članom OKU je bilo propisano da se uslovi i visina naknade za regres za godišnji odmor (pod uslovom da poslodavac nije prethodnu poslovnu godinu završio sa gubitkom) uređuje granski kolektivnim ugovorima, a stavom 3. navedenog člana da ukoliko prethodno navedeno pravo na regres za godišnji odmor nije regulisano granskim kolektivnim ugovorom, isto se treba regulisati pojedinačnim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu za poslodavce koji imaju manje od 30 radnika.

Međutim, s obzirom na to da je OKU prestao da važi, te ukoliko poslodavca ne obavezuje ni jedan od važećih kolektivnih ugovora, navedeno pravo poslodavac može propisati svojim pravilnikom o radu, ali poslodavac nije obavezan da to učini. Ako navedeno pravo nije nigdje propisano (kolektivni ugovor) tada radnici to pravo ostvaruju na temelju volje poslodavca za isplatom regresa.

U kojim slučajevima radnik ima pravo na regres?

Regres akcesorno pravo koje prati godišnji odmor. Pravo na regres uslovljeno je korištenjem godišnjeg odmora pa dijeli u veličini i osnovi sudbinu godišnjeg odmora. To je akcesorno pravo i ostvaruje se samo kada je ostvareno i pravo na godišnji odmor. Ako radnik nije koristio godišnji odmor ne pripada mu pravo na regres. Dakle, riječ je o akcesornom pravu koje se ostvaruje ako je ostvareno i pravo na godišnji odmor (ono je i ustanovljeno da zaposlenom učini podnošljivijim troškove njegovog korištenja).

Vrijeme kao i visina isplate regresa nije posebno propisano, međutim, s obzirom na to da radnik ostvaruje pravo na regres samo ukoliko je iskoristio godišnji odmor, preporučujemo Vam da isplatu istog vršite u mjesecu u kojem se koristi prvi dio godišnjeg odmora (ukoliko se godišnji odmor koristi u dijelovima), a ne prije toga, s obzirom na to da se može desiti da radnik, iako je ostvario pravo na godišnji odmor prestane sa radom, a ne iskoristi stečeni godišnji odmor kod tog poslodavca. U tom slučaju ne bi bilo osnovano da se radniku isplaćuje regres prije korištenja godišnjeg odmora.

Po pravilu, visinu regresa koji će zaposlenik primiti poslodavac utvrđuje vodeći se kriterijima koje je sam utvrdio u svojim internim aktima, uz poštivanje minimuma koji je propisan granskim kolektivnim ugovorom (ukoliko je poslodavac potpisnik takvog KU) ili onog minimuma koji je utvrđen internim aktom poslodavca (ukoliko se na određenog poslodavca ne odnosi granski kolektivni ugovor kojim je pitanje minimalnog iznosa regresa bliže uređeno). Visina regresa se može utvrđivati uzimajući različite polazne osnove, kao što su broj dana godišnjeg odmora, visina plaće zaposlenika, složenost poslova na kojima radnik radi, uvjeti rada, godine radnog staža i sl. U takvim slučajevima visina regresa se utvrđuje različito za pojedine zaposlenike prema unaprijed utvrđenim kriterijima. Naravno, pri tome, kao i kod utvrđivanja prava na godišnji odmor, treba voditi računa da se zaposlenici ne dovedu u neravnopravan položaj, što znači da za sve treba važiti jednaki kriterij.

Visina i porezni tretman regresa

Napominjemo da nema nikakvih zakonskih ograničenja u visini naknade za regres za godišnji odmor. Naime, ograničenje „..do 50% od prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji BiH u posljednja tri mjeseca prije isplate“ se isključivo odnosi na ograničenje u smislu oporezivanja, odnosno neoporezivanja visine regresa do 50% prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji u posljednja tri mjeseca prije isplate, shodno Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08, 4/10, 86/10, 10/11, 53/11, 20/12, 27/13, 71/13, 90/13, 45/14, 52/16, 59/16, 38/17, 3/18, 30/18 i 48/21). Naime, shodno članu 20. Pravilnika regres za godišnji odmor u visini do 50% od prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji u posljednja tri mjeseca prije isplate ne ulazi u dohodak od nesamostalne djelatnosti i ne podliježe oporezivanju.

Dakle, nema nikakvih zakonskih ograničenja u pogledu visine regresa, što znači da poslodavac svojim internim aktom propisuje uslove i visinu ispate regresa, s tim da iznos isplaćen iznad 50% prosječne neto plaće isplaćene u FBiH u posljednja tri mjeseca podliježe oporezivanju, odnosno na isti se obračunavaju „puni“ doprinosi, kao i porez na dohodak.

Pravo na regres u slučaju korištenja nekoliko dana godišnjeg odmora

U praksi je jedno od najčešćih pitanja pitanje i koliki iznos regresa treba isplatiti radniku koji je iskoristio samo jedan dan godišnjeg odmora ili je koristio samo par dana godišnjeg odmora po osnovu člana 48. stav (2) Zakona o radu u kojem je propisano da ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor u smislu stava (1) ovog člana, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Što se tiče regresa u navedenoj situaciji, sve zavisi od toga kako je poslodavac propisao svojim pravilnikom o radu ili kakve su odredbe kolektivnog ugovora. Ukoliko je samo propisano da radnik ima pravo na regres u slučaju korištenja godišnjeg odmora u tom slučaju ste dužni da isplatite cjelokupan iznos regresa bez obzira što je radnik koristio samo prvi dio godišnjeg odmora ili par dana godišnjeg odmora po osnovu navršenih mjeseci rada na osnovu člana 48. Zakona o radu. Ako poslodavac svojim internim aktima ovo pitanje nije posebno regulisao, odnosno ukoliko je za sve radnike propisan isti iznos regresa, dotični radnik, bez obzira na to što još uvijek nije ostvario pravo na puni godišnji odmor (a koji je iskoristio par dana godišnjeg odmora), ima pravo na regres kao i ostali radnici (propisi ne prave razliku u dužini trajanja godišnjeg odmora, o tzv. punom godišnjem odmoru ili godišnjem odmoru koji se stiče za svaki mjesec rada, već se koristi termin „regres za korištenje godišnjeg odmora“).

Ukoliko je poslodavac u pravilniku o radu naveo da radnik ima pravo na regres srazmjerno iskorištenom broju dana ostvarenog godišnjeg odmora u tom slučaju radniku isplaćujete regres za onoliko dana koliko je koristio godišnji odmor.

Dakle, ukoliko želite da radniku isplaćujete regres srazmjerno broju iskorištenih dana godišnjeg odmora, to detaljno trebate da navedete u pravilniku o radu a ukoliko takvih odredbi nemate u vašim internim aktima dužni ste da isplatite cjelokupan iznos regresa bez obzira što je radnik koristio samo par dana godišnjeg odmora.