Procjena rizika – Zaštita na radu

Autor članka: Mr. Zuhdija Mahmutović, dipl. ing. zaštite na radu

 

Siže: Sve što čovjek radi, svaka situacija u kojoj se nalazi i svaka aktivnost uključuje u sebi neki rizik. Bez obzira na tehnološki razvoj, rast obrazovanja i spoznaja o svijetu u kojem čovjek živi, razvoj metoda planiranja i predviđanja, uvijek su postojale i postoje nepredviđene situacije ili splet okolnosti koje rezultiraju štetnim događajima većih ili manjih razmjera. Pošto je procjena rizika novina u zakonodavstvu iz oblasti zaštite na radu u Federacije BiH, ukazala se potreba da se poslodavcima, povjerenicima za zaštitu na radu, radnicima za zaštitu na radu i zaposlenim daju osnovne informacije o načinu i postupku provođenja ove aktivnosti.

 

Ključne riječi: Rizik, procjena rizika, poslovi sa povećanim rizikom, Evropske direktive, Akt o procjeni rizika, pravila procjene rizika, međunarodne norme, metode procjene rizika, matrice za procjenu rizika, otklanjanje, smanjenje i sprečavanje rizika, izmjene i dopune akta o procjeni rizika.

---

Uvod

Prema zakonu o zaštiti na radu Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 79/2020):

• rizik je vjerovatnoća nastanka povrede, oboljenja ili oštećenja zdravlja radnika uslijed opasnosti;
• procjena rizika je sistematsko evidentiranje i procjenjivanje svih faktora u procesu rada koji mogu uzrokovati nastanak povreda, oboljenja ili oštećenja zdravlja i utvrđivanje mogućnosti i načina sprečavanja, otklanjanja ili smanjenja rizika i
• poslovi sa povećanim rizikom su poslovi utvrđeni aktom o procjeni rizika na kojim i pored potpuno ili djelimično primijenjenih mjera postoje okolnosti koje mogu da ugroze sigurnost i zdravlje radnika.

 

Poslodavac provodi mjere zaštite na radu poštujući sljedeća opća načela prevencije:

• a) procjene rizika,
• b) izbjegavanja rizika,
• c) sprečavanja rizika,
• d) otklanjanja rizika na njihovom izvoru,
• e) prilagođavanja rada i mjesta rada radniku naročito u pogledu izbora opreme za rad i metoda rada, kao i izbora tehnološkog postupka da bi se izbjegla jednoličnost u radu u cilju smanjenja njihovog uticaja na zdravlje radnika,
• f) prilagođavanja tehničkom napretku,
• g) zamjene opasnih tehnoloških procesa ili metoda rada bezopasnim ili manje opasnim,
• h) zamjene opasnih materija bezopasnim,
• i) utvrđivanja jedinstvenih preventivnih mjera s ciljem međusobnog povezivanja tehnologije, organizacije rada, uvjeta rada, socijalnih odnosa i uticaja faktora vezanih za radnu okolinu,
• j) davanja prednosti zajedničkim mjerama zaštite pred pojedinačnim i
• k) odgovarajućeg osposobljavanja i obavještavanja radnika.

---

---

1. Pravni okvir

Zakonom o zaštiti na radu je regulisano da poslodavac vrši procjenu rizika na osnovu pravila koja donosi federalni ministar u saradnji sa federalnim ministrom zdravstva. Pravilima o procjeni rizika („Službene novine Federacije BiH“, br. 23/2021) od 24.03.2021. propisan je način i postupak procjene rizika, te sadržaj akta o procjeni rizika od nastanka povreda, profesionalnih oboljenja ili oštećenja zdravlja na radnim mjestima i mjestima rada u radnoj okolini, način i mjere za sprečavanje, otklanjanje ili smanjivanje rizika na najmanju moguću mjeru u cilju poboljšanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, te druga pitanja od značaja za procjenu rizika.

Poslodavac vrši procjenu rizika za svako radno mjesto i mjesto rada u radnoj okolini. Postupak procjene rizika obuhvata prikupljanje podataka o poslodavcu, radnim mjestima i mjestima rada u radnoj okolini kod poslodavca, analizu i procjenu prikupljenih podataka, te sistematsko evidentiranje i procjenu svih faktora u procesu rada koji se odnosi na moguće vrste štetnosti i opasnosti na radnim mjestima i mjestima rada u radnoj okolini. Akt o procjeni rizika može izraditi ovlaštena organizacija koja ima dozvolu Federalnog ministarstva rada i socijalne politike za obavljanje te vrste poslova.

Postupak procjene rizika kod poslodavca se provodi u odnosu na organizaciju rada i radni proces kod poslodavca, sredstva rada, sirovine i materijale koji se koriste u tehničko-tehnološkom i radnom procesu, uvjete rada na mjestu rada i u radnoj okolini, te druge elemente koji mogu izazvati rizik od nastanka povreda, profesionalnih oboljenja ili oštećenja zdravlja radnika. Poslodavac je obavezan ovlaštenoj organizaciji koja vrši procjenu rizika i izrađuje akt o procjeni rizika kod poslodavca, omogućiti uvid u svu dokumentaciju koja je potrebna za izradu akta o procjeni rizika.

 

1.1. Smjernice Evropske unije za procjenu rizika

Agencija za službene komunikacije Evropske unije iz Luksemburga je 1996. godine objavila smjernice koje je sastavila Agencija za javno zdravstvo i sigurnost na radu prema Direktivi EU 89/391. Savjetodavna komisija za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu smatra da one odražavaju pravu sliku dogovora svih zainteresovanih strana. Ove smjernice su namijenjene državama članicama da ih koriste ili prilagode kako bi pružile pomoć poslodavcima, radnicima i drugim zainteresovanim stranama. Dokument opisuje strategiju za identifikaciju opasnosti i kontrolu rizika koja mora biti zasnovana na dogovoru i saradnji svih koji rade na radnom mjestu (poslodavci, uprave, radnici i njihovi predstavnici). Iako je suština ovog dokumenta procjena rizika, on ipak donekle razmatra neke aspekte kontrole opasnosti što je neizbježno, budući da je razgraničenje između procjene rizika i kontrole opasnosti u praksi nejasno i obično se nakon procjene određuju zaštitne mjere što je nedovoljno ako nema kontrole provođenja.

Mada svrha procjene rizika uključuje i sprečavanje profesionalnih opasnosti što je osnovni cilj, u praksi je često to teško provesti, jer na mnogim radnim mjestima opasnost ili štetnost nije moguće potpuno ukloniti, te se nastoji njihov intenzitet svesti na što je moguće manju mjeru. U nekoj daljnjoj fazi, kao dio ponovljenog programa, ponovo treba analizirati i procijeniti opasnosti, jer će možda njihovo smanjivanje ili uklanjanje biti omogućeno u okviru novih saznanja. Procjena rizika treba da bude sadržajna i prikazana tako da pomogne poslodavcima da:

• prepoznaju opasnosti i procjene rizike vezane za te opasnosti kako bi se odredile mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost zaposlenih i drugih radnika,
• procjene opasnosti kako bi se odabrala najprikladnija radna oprema, hemijske materije i ostali materijali koji se koriste u tehnološkom procesu,
• provjere da li su primijenjene zaštitne mjere odgovarajuće,
• pokažu samima sebi, radnicima i njihovim predstavnicima da su svi faktori u vezi rada bili razmotreni kao i da je donijeta odgovarajuća procjena o prisutnosti opasnosti i mjera potrebnih za očuvanje zdravlja i sigurnosti i
• da se staraju da preventivne mjere kao metode rada i proizvodnje koje se primjenjuju nakon procjene rizika, predstavljaju poboljšanje i bolju zaštitu radnika i njihovog zdravlja.

Procjenu rizika treba ponoviti uvijek kada se pojavi bilo kakva promjena koja može uticati na opasnosti i štetnosti (nova oprema ili materijali, nove radionice i radni prostori, promjena organizacije rada i sl.), pri bilo kakvoj promjeni koja može uticati na rizik, eventualnoj eliminaciji ili primjeni kontrolnih mjera i dr. Bitno je da se opasnost ne prenosi, odnosno da se rješavanjem jednog problema ne stvori drugi (npr. postavljanje dvostrukih prozora da se eliminiše opasnost od buke, a da se prethodno nije obezbijedila ventilacija). Također je važno da se rizik ne prenosi u neki drugi prostor ili javnu površinu. Procjena rizika je u suštini preispitivanje svih aspekata rada, a provodi se kako bi se ustanovili elementi koji mogu prouzrokovati povredu ili štetu da bi se te opasnosti uklonile uvođenjem preventivnih ili zaštitnih mjera koje će kontrolisati rizik.

Kod procjene rizika treba voditi računa i o promjenljivosti uslova rada. Kod radnih mjesta gdje se uslovi rada ne mijenjaju (fabrike, škole, inženjerijske usluge, kancelarije i sl.) uzimaju se u obzir uobičajene okolnosti, dok se kod radnih mjesta gdje se situacija i uslovi mijenjaju (gradilišta, pristaništa, brodogradilišta i dr.) moraju uzeti u obzir situacije kada dolazi do promjene uslova rada. Još jedan element koji treba uzeti u obzir je prisutnost radnika iz drugih preduzeća i odlazak radnika u druga preduzeća-pogone radi obavljanja nekih poslova (održavanje, farbanje, montiranje nekih mašina i sl.). U tim slučajevima javljaju se novi rizici i radnike je neophodno upoznati sa istim i odrediti adekvatnu zaštitu.

Sistem sigurnosti i zaštite na radu u Evropskoj uniji zasnovan je na primjeni principa prevencije od povreda na radu, oboljenja ili oštećenja zdravlja zaposlenog koja se provodi prije početka rada na radnom mjestu i u radnoj okolini. Ovaj princip prevencije profesionalnih rizika promovisan je okvirnom direktivom EU (Direktiva EU 89/391/EEC od 12. juna 1989. godine, o uvođenju mjera za podsticanje sigurnosti i zdravlja radnika na radu, kao i ostalim posebnim direktivama koje su donijete po osnovu čl. 16. ove Direktive) kao što su:

• Smjernice Evropske unije za procjenu rizika ISBN 92-827-4278-4; iz Luksenburga donijete 1966. godine;
• Direktiva 89/645/EEC (1989) o minimumu zahtjeva za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu;
• Direktiva 95/63/EC (1995), o minimumu zahtjeva za zaštitu zdravlja prilikom korišćenja opreme za rad od strane radnika na radnom mjestu;
• Direktiva 90/269/EEC (1990), o minimumu zahtjeva za zaštitu zdravlja i sigurnosti prilikom ručnog prenošenja tereta tamo gdje postoji rizik od povređivanja leđa radnika;
• Direktiva 98/24/EC (1998), o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika od rizika vezanih za hemijske agense na radu;
• Direktiva 2002/44/EC (2002), o minimumu zahtjeva za zdravlje i sigurnost radnika od rizika koji nastaju izlaganjem fizičkim agensima (vibracije);
• Direktiva 2003/10/EC (2003), o minimumu zahtjeva za zdravlje i sigurnost radnika od rizika koji nastaju izlaganjem fizičkim agensima (buka) i dr.

Sistem procjene rizika promoviše se i dokumentima MOR-a.

 

1.2. Međunarodne norme za procjenjivanje rizika

 

U cilju pružanja pomoći poslodavcima da što kvalitetnije izvrše procjenjivanje rizika i određivanje mjera za smanjenje ili eliminaciju rizika, izrađeno je niz normi i smjernica kako bi se ovaj posao obavio što kvalitetnije.

a) Norma ISO 31000:2018

Norma ISO 31000:2018 – Upravljanje rizicima: daje smjernice o načinu na koji firme mogu integrisati odlučivanje na osnovu rizika u upravljanju, planiranju, organizovanju, izvještavanju, politiku, vrijednosti i kulturu organizacije. To je sistem upravljanja zasnovan na načelima, što znači da organizacije mogu primijeniti načela definisana normom u organizacijski kontekst. ISO 31000 je generička norma, može se primijeniti na sve organizacije bez obzira na vrstu, veličinu, djelatnost, aktivnosti i lokaciju te pokriva sve vrste rizika.

Namijenjena je za korištenje na svakom nivou upravljanja i pri obavljanju svih vrsta aktivnosti i poslova u organizaciji. Okvir ISO 31000 i njegovi procesi trebali bi se integrisati s drugim sistemima upravljanja da bi se osigurala konzistentnost i djelotvornost upravljanja nadzora u svim područjima organizacije. To uključuje strategiju i planiranje, organizacijsku otpornost, IT, korporativno upravljanje, usklađenost, kvalitet, zdravlje i sigurnost na radu, zaštitu okoliša, kontinuitet poslovanja, upravljanje krizama i opću sigurnost. Podrška normi ISO 31000:2018 je norma ISO 31010:2010 (Upravljanje rizikom – Metode procjene rizika), koja daje uputstva kako odabrati i primijeniti sistemske metode za procjenu rizika, kao i primjere kako se pojedina metoda može primijeniti. Upravljanje rizicima vrlo je važno za bilo koju organizaciju i postizanje njenih ciljeva.

b) Norma ISO 45001:2018

Međunarodna organizacija za standardizaciju transformisala je BS OHSAS 18001:2007 te razvila i objavila novu normu ISO 45001:2018 (Sistem upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu – zahtjevi).

Svrha norme je pomoći organizacijama da smanje navedeni teret, pružajući okvir za poboljšanje sigurnosti zaposlenih, smanjenje rizika na radnom mjestu i stvaranjem boljih i sigurnijih uslova rada po cijelom svijetu. Sve norme objavljene nakon usvajanja Annex SL prate HLS (High Level Structure). Struktura norme definisana u Annex SL koristi se za sva revidirana izdanja, kao i za nove norme. To znači da norme imaju identičnu strukturu, a ona sadrži 10 poglavlja: područje primjene, upućivanje na druge norme, pojmovi i definicije, kontekst organizacije, vodstvo, planiranje, podrška, radni proces, vrednovanje uspješnosti i poboljšavanje. Dakle, nova norma ISO 45001:2018 strukturno je identična sa svim normama za upravljanje koje su objavljene ili revidirane od 2012. godine do danas. Svrha ovog sistema upravljanja je pružanje okvira za upravljanje rizicima i prilikama u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.

---

2. Način i postupak procjene rizika

Procjena rizika je postupak kojim se utvrđuje nivo opasnosti, štetnosti i napora u smislu nastanka povrede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u vezi sa radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika. Procjena rizika zasniva se na sistematskom evidentiranju i procjenjivanju svih faktora u procesu rada – mogućih vrsta opasnosti i štetnosti na radnom mjestu i u radnoj okolini koje mogu da prouzrokuju povredu na radu, oštećenje zdravlja ili oboljenje zaposlenog.

Svrha procjene rizika je da omogući poslodavcu da preduzme odgovarajuće mjere, a osnovni cilj je zaštita zdravlja i radne sposobnosti zaposlenih.

Procjena rizika pomaže poslodavcu da se fokusira na rizike koji su važni na radnom mjestu – oni koji u sebi imaju potencijal da do­vedu do nastanka povrede. Ovdje ne treba zanemariti ni finansijske razloge, jer postoje očiti dokazi iz prakse firmi, da efikasno upravljanje sistemom sigurnosti doprinosi uspjehu poslovanja.

Troškovi lošeg sistema zaštite na radu, odnosno nastanka nesreća na radu su brojni: izgubljeno vrijeme dok se proizvodnja ponovo ne uspostavi, troškovi popravke opreme i zgrada ako su bili oštećeni, gubitak iskusne radne snage, zamjena povrijeđe­nog radnika, naknada zarada, nizak nivo morala radnika, nizak nivo produk­tivnosti, vrijeme utrošeno na utvrđivanje uzroka nastanka povrede i dokumen­tovanja, potencijalni problemi vezani za imidž kompanije i dr. U slučaju povrede na radu ili profesionalnog oboljenja prvi cijenu plaćaju oni čije je zdravlje direktno ugroženo, ali trošak bolovanja, izgubljenih radnih dana i odšteta za trajnija oštećenja u praksi uvijek nadmašuje uštedu koja se na papiru ostvaruje neadekvatnim provođenjem zaštitnih mjera.

 

2.1. Sadržaj Akta o procjeni rizika

Pravilima o procjeni rizika je utvrđeno da Akt o procjeni rizika mora sadržavati:

• a) podatke o datumu podnošenja zahtjeva poslodavca za provođenje postupka procjene rizika upućenog ovlaštenoj organizaciji, te o datumu izrade akta o procjeni rizika,
• b) opće podatke o poslodavcu,
• c) opis tehničko-tehnološkog i radnog procesa, opis sredstava rada i opis sredstava i opreme lične zaštite,
• d) analizu organizacije rada,
• e) utvrđivanje opasnosti i štetnosti na radnim mjestima i mjestima rada u radnoj okolini,
• f) procjenjivanje rizika u odnosu na opasnosti i štetnosti,
• g) utvrđivanje načina i mjera za otklanjanje, smanjenje ili sprečavanje rizika,
• h) zaključak i
• i) izmjene i dopune akta o procjeni rizika.

1. Opći podaci o poslodavcu obuhvataju:

• • naziv, sjedište i adresu poslodavca,
  • djelatnost poslodavca,
  • ukupan broj zaposlenih,
  • način obavljanja poslova zaštite na radu kod poslodavca,
  • naziv ovlaštene organizacije koja provodi postupak procjene rizika i vrši izradu akta o procjeni rizika,
  • podatke o kadrovima ovlaštene organizacije (ime, prezime, stručna sprema i radno iskustvo).

2. Opis tehničko-tehnološkog i radnog procesa, opis sredstava rada i opis sredstava i opreme lične zaštite obuhvata:

• • objekte koji se koriste kao radni i pomoćni prostor, uključujući i objekte na otvorenom prostoru, sa svim pripadajućim instalacijama,
  • sredstva rada i opremu za rad (mašine, uređaji, postrojenja, instalacije, alat i sl.), koji se koriste u procesu rada,
  • konstrukcije i objekte za kolektivnu sigurnost i zdravlje na radu (zaštita na prelazima, prolazima i prilazima, zakloni od toplotnih i drugih zračenja, zaštita od udara električne struje, ventilacija i sl.), sa opisom njihove namjene i korištenja,
  • pomoćne konstrukcije i objekte, kao i konstrukcije i objekte koji se privremeno koriste za rad i kretanje radnika (skela, radna platforma, konstrukcija za sprečavanje odrona zemlje i sl.),
  • sredstva i opremu lične zaštite,
  • sirovine i materijale koji se koriste u tehničkotehnološkom i radnom procesu,
  • opis tehnološkog procesa proizvodnje sa podacima o sirovinama i materijalima koji se koriste, te podacima i karakteristikama štetnih materija koje nastaju tokom tehničko-tehnološkog i radnog procesa i
  • druge potrebne elemente.

Analiza organizacije rada podrazumijeva uvid u interne akte poslodavca kojim je uređena organizacija i sistematizacija radnih mjesta i drugu dokumentaciju koja se odnosi na organizaciju rada, kao i neposrednu provjeru propisane organizacije rada i faktičkog stanja kod poslodavca radi utvrđivanja eventualnih odstupanja. Analiza organizacije rada sadrži nazive radnih mjesta, mjesta rada, odnosno lokaciju gdje se poslovi obavljaju, uslove za zasnivanje radnog odnosa, broj trenutnih izvršilaca na radnim mjestima (broj žena, muškaraca, broj maloljetnika, lica sa invaliditetom i dr.).

Utvrđivanje opasnosti i štetnosti na radnim mjestima i mjestima rada u radnoj okolini vrši se na osnovu podataka koji se prikupljaju iz dokumentacije kojom raspolaže poslodavac (izvještaji o prethodnim i periodičnim ljekarskim pregledima radnika, podaci o povredama na radu, profesionalnim oboljenjima i oboljenjima u vezi sa radom, analiza preduzetih mjera radi sprečavanja povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi sa radom, zapisnici o izvršenom inspekcijskom nadzoru, uputstva za siguran rad i druga dokumentacija za upotrebu i održavanje i sl.), posmatranjem i praćenjem procesa rada na radnom mjestu, te analizom i vršenjem potrebnih pregleda i ispitivanja štetnosti i opasnosti na mjestima rada u radnoj okolini.

Pri izradi akta o procjeni rizika ovlaštena organizacija može koristiti rezultate važećih periodičnih pregleda i ispitivanja sredstava rada, pod uslovom da nalazi utvrđeni periodičnim pregledima i ispitivanjima iz oblasti zaštite na radu nisu stariji od tri godine i pod uslovom da u međuvremenu nije došlo do izmjene uslova utvrđenih prethodnim periodičnim pregledima i ispitivanjima (izmjena tehnološkog procesa rada, promjena lokacije sredstva rada i sl.), dok je ovlaštena organizacija obavezna pri izradi akta o procjeni rizika obaviti pregled i ispitivanje fizičkih, hemijskih i bioloških štetnosti i mikroklime.

3. Opasnosti na radnim mjestima i mjestima rada u radnoj okolini mogu biti:

a) mehaničke opasnosti, koje se pojavljuju u vezi sa korištenjem sredstava i opreme za rad:

• • nedovoljna sigurnost zbog rotirajućih ili pokretnih dijelova,
  • slobodno kretanje dijelova ili materijala koji mogu uzrokovati povredu radnika,
  • unutrašnji transport i kretanje radnih mašina ili vozila, kao i pomjeranja opreme za rad,
  • korištenje opasnih sredstava za rad, koja mogu uzrokovati požar ili eksploziju,
  • nemogućnost ili ograničenost pravovremenog udaljavanja radnika sa mjesta rada zbog izloženosti zatvaranju, mehaničkom udaru, poklapanju i slično i
  • drugi mehanički faktori.

b) opasnosti koje se pojavljuju u vezi sa karakteristikama radnog mjesta, kao što su:

• • opasne površine (podovi i sve vrste gazišta, površine sa kojima radnici dolaze u dodir, a koje imaju oštre ivice, šiljke, grube površine, izbočene dijelove i sl.),
  • rad na visini ili dubini,
  • rad u skučenom, ograničenom ili opasnom prostoru (između dva ili više fiksiranih dijelova, između pokretnih dijelova ili vozila, rad u zatvorenom prostoru koji je nedovoljno osvijetljen i slično),
  • mogućnost klizanja ili spoticanja (mokre ili klizave površine),
  • fizička nestabilnost mjesta rada,
  • moguće posljedice ili smetnje uslijed obavezne upotrebe sredstava ili opreme za ličnu zaštitu (korištenje sredstava i opreme lične zaštite koji opterećuju radnika),
  • posljedice obavljanja poslova radnog mjesta korištenjem neodgovarajućih ili neprilagođenih metoda rada i
  • druge opasnosti koje se mogu pojaviti u vezi sa karakteristikama radnog mjesta i načina rada.

c) opasnosti koje se pojavljuju u vezi sa korištenjem električne energije, kao što su:

• • opasnost od direktnog dodira sa dijelovima električne instalacije i opreme pod naponom,
  • opasnost od indirektnog dodira,
  • opasnost od toplotnih dejstava koje razvija električna oprema i instalacije (pregrijavanje, požar, eksplozija, varničenje i sl.),
  • opasnosti uslijed udara groma i posljedica atmosferskog pražnjenja,
  • opasnost od štetnog uticaja elektrostatičkog elektriciteta i
  • druge opasnosti koje se mogu pojaviti u vezi sa korištenjem električne energije.

4. Štetnosti na radnim mjestima i mjestima rada u radnoj okolini:

a) štetnosti koje nastaju ili se pojavljuju u procesu rada, kao što su:

• • hemijske štetnosti, prašina i dimovi (udisanje, gušenje, unošenje u organizam, prodor u tijelo kroz kožu, opekotine, trovanje i sl.),
  • fizičke štetnosti (buka, vibracije, štetni uticaji zračenja (toplotnog, jonizirajućeg ili nejonizirajućeg, laserskog, ultrazvučnog i dr.),
  • biološke štetnosti (virusi, paraziti, gljivice, bakterije, izlaganje mikroorganizmima i alergenima),
  • štetni uticaji mikroklime (visoka ili niska temperatura, vlažnost i brzina strujanja zraka, neodgovarajuća – nedovoljna osvijetljenost),
  • štetni klimatski uticaji,
  • štetnosti koje nastaju korištenjem opasnih materija u proizvodnji, transportu, pakovanju, skladištenju ili uništavanju i
  • druge štetnosti koje se pojavljuju u procesu rada, a koje mogu biti uzrok povrede na radu, profesionalnog oboljenja ili oštećenja zdravlja radnika;

b) štetnosti koje proizlaze iz psihičkih i psihofizičkih napora koji su uzročno povezani sa radnim mjestom i poslovima koje radnik obavlja, kao što su:

• • napori ili fizička naprezanja (ručno prenošenje tereta, vučenje tereta, druge dugotrajne fizičke aktivnosti i sl.),
  • neprilagođen fiziološki položaj tijela (dugotrajno stajanje, sjedenje i sl.),
  • napori pri obavljanju određenih poslova koje uzrokuju psihosocijalni faktori rizika (stres, monotonija u radu, mobing i sl.),
  • odgovornost u primanju i prenošenju obavijesti, korištenje odgovarajućeg znanja i sposobnosti, odgovornost u pravilima ponašanja, odgovornost za brze izmjene radnih procedura, intenzitet u radu, prostorna uvjetovanost mjesta rada, konfliktne situacije, rad sa strankama, rad sa novcem, nedovoljna motivacija za rad, odgovornost u rukovođenju i sl.

c) štetnosti povezane sa organizacijom rada, kao što su:

• • prekovremeni rad, rad u smjenama, rad noću, pripravnost za rad i sl.;

d) ostale štetnosti koje se pojavljuju na radnim mjestima i mjestima rada u radnoj okolini, kao što su:

• • štetnosti koje prouzrokuju druga lica (nasilje prema licima koja rade na šalterima, lica na obezbjeđenju i sl.), rad sa životinjama, rad u blizini vode ili ispod površine vode i drugo.

Na osnovu prikupljenih podataka i prepoznatih, odnosno utvrđenih opasnosti i štetnosti i utvrđene liste opasnosti i štetnosti u radnoj okolini na svakom radnom mjestu, izborom i primjenom odgovarajućih metoda vrši se procjenjivanje rizika, tj. vjerovatnoće nastanka i težine povreda, profesionalnih oboljenja ili oštećenja zdravlja radnika. Procjena rizika vrši se za svaku prepoznatu, odnosno utvrđenu opasnost ili štetnost, upoređivanjem sa dozvoljenim vrijednostima utvrđenim propisima iz oblasti zaštite na radu, tehničkim propisima, standardima i preporukama.

Vjerovatnoća nastanka povreda, profesionalnih oboljenja ili oštećenja zdravlja radnika u vezi sa radom, prouzrokovanih opasnostima i štetnostima na radnom mjestu i mjestu rada u radnoj okolini, procjenjuje se na osnovu analize koja uzima u obzir učestalost i trajanje izloženosti radnika opasnostima i štetnostima, vjerovatnoću nastanka opasnog događaja i tehničke ili druge mogućnosti za njihovo izbjegavanje, odnosno ograničenje. Težina moguće povrede, profesionalnih oboljenja ili oštećenja zdravlja radnika procjenjuje se na osnovu analize koja uzima u obzir predvidivu vrstu povrede (laka, teška povreda, smrt, kolektivna povreda na radu), koja se može očekivati.

Procjenjivanje rizika vrši se u skladu s Matricom procjene rizika prema općim kriterijima nivoa rizika (vjerovatnost, posljedica), koja je propisana pravilima o procjeni rizika. Rizik se procjenjuje kao:

• beznačajan rizik, rizik koji je prihvatljiv, srednje veliki rizik, veliki rizik i vrlo veliki rizik.

---

3. Metode procjene rizika

Nema čvrstih pravila kako provesti procjenu rizika, ali postoje dva principa:

1. procjena mora biti struktuirana tako da obuhvati sve relevantne opasnosti i rizike (npr. ne mogu se zanemariti poslovi čišćenja prostorija koji se obavljaju van radnog vremena),
2. jednom kad je opasnost prepoznata mora se primijeniti osnovni princip tj. pitanje može li se opasnost potpuno eliminisati, odnosno da li je potrebno da opasnost uopšte postoji (npr. ako je utvrđena opasnost od unutrašnjeg transporta može li se opasnost eliminisati tako da vozila koriste transportne puteve koji su udaljeni od mjesta rada i sl.).

 

Procjena rizika je preduslov za uspostavljanje kontrole nad procijenjenim rizicima i uspostavljanja sistema sigurnosti i zaštite zdravlja. Metode koje se koriste za procjenu rizika posjeduju dozu subjektivnosti koja se može smanjiti na najmanji mogući nivo praćenjem određenih principa, evidentiranjem i procjenjivanjem svih faktora u procesu rada koji mogu uzrokovati nastanak povreda na radu, profesionalnih oboljenja ili oštećenja zdravlja i formiranjem tima kompetentnih pojedinaca čija su znanja komplementarna u odnosu na predmet procjene. Obzirom na podatke koji se koriste, metode za procjenu rizika se mogu podijeliti na: kvalitativne, kvantitativne i kombinovane metode.

 

S obzirom na aspekt primjene mogu se podijeliti na:

• Metode za procjenu rizika tehničkih sistema;
• Metode za procjenu ljudske pouzdanosti;
• Metode za analizu akcidenata;
• Metode za procjenu rizika upravljačke djelatnosti/menadžmenta i
• Metode za analizu ekoloških rizika.

 

Kvalitativne metode se baziraju na ličnom iskustvu i rasuđivanju učesnika u timu za procjenu rizika i/ili korišćenju raspoloživih kvalitativnih, nenumeričkih podataka, a procjena se vrši opisno u verbalnim kvalifikacijama („veliki rizik”, „umjereni rizik”, „mali rizik“ i sl.). Ocjene se formiraju na bazi teorije skupova, logike i drugih tehnika u operisanju sa neizvjesnostima.

Pošto je procjena subjektivne prirode, podložna je greškama koje se kasnije moraju korigovati. U praksi se optimalno koriste kvalitativne skale sa tri kvalitativna opisa, što zahtijeva izražen stručni pristup analizi potencijalnih opasnosti/štetnosti.

 

Kod kvalitativnih metoda rangiranje rizika se zasniva na matrici, koja za svoje ose ima rangove posljedice i vjerovatnoće. Učesnici u timu za procjenu rizika često koriste u radu matricu rizika za uspostavljanje logističke povezanosti posljedica i vjerovatnoće u procjenjivanju rizika za prethodno identifikovane opasnosti. Također, koriste se kao jednoobrazno definisan način određivanja stepena, odnosno nivoa pojedinih rizika koji se procjenjuju. Matrica rizika se formira tako što se na x-osu nanose rangovi vjerovatnoće, a na y-osu rangovi posljedica. Kombinacija navedenih nivoa rangiranja daje rang rizika. Tipične kvalitativne metode za procjenu rizika predstavljene su matricama za procjenu rizika: 

• matrica rizika 4×6 (MIL-STD-882C),
• matrica rizika 5×5 (AS/NZS 4360: 2004) i
• matrica rizika 3×3 (OHSAS standard).

 

Američki vojni standard (American Military Standard) preporučuje upotrebu matrica procene rizika:

• 4×6 (MIL-STD-882C),
• 5×5 (MIL-STD-882B) i
• 4×5 (MIL- STD-882D).

 

Kvantitativne metode se zasnivaju na statistički obrađenim podacima o radu posmatranog objekta/sistema i o svim događajima koji su bili relevantni za rizik pojave određenih štetnih događaja, s tim što se uz to postavlja uslov potpunog poznavanja dinamike nastanka štetnog događaja. Primjena kvantitativnih metoda zahtijeva pouzdane podatke, što najčešće nije moguće obezbijediti jer su u mnogim slučajevima raspoloživi statistički podaci o prethodnim štetnim događajima nepotpuni ili nisu dovoljno statistički signifikantni pa su rezultati statističke analize, a time i procijenjeni rizici, nedovoljno tačni i nepouzdani.

 

Kombinovane metode koriste egzaktne i relativne numeričke vrijednosti dobijene kvantitativnom i kvalitativnom analizom, koje se zatim procjenjuju i rangiraju metodama ekspertnog ocjenjivanja. S obzirom da često nije moguće odrediti vjerovatnoću, a ni veličinu posljedica, ove veličine se procjenjuju i rangiraju od strane eksperata. Skale vjerovatnoće i posljedica su osnov za procjenu mjere rizika, koja se najčešće određuje kao zbir ili proizvod vjerovatnoće i potencijalnih efekata. Ovako određenoj kvantitativnoj mjeri rizika pridružuje se i kvalitativno tumačenje.

 

Polukvantitativne (kombinovane) metode za procenu rizika imaju u praksi široku primjenu, jer često nije moguće procjeniti vjerovatnoću nastanka neželjenog događaja (pogotovo za rijetke događaje) i veličinu posljedice (različite posljedice za različite uslove). Procjenjivanje i rangiranje ovih veličina zasniva se na iskustvu i znanju učesnika u timu za procjenu rizika, a kvalitativne skale sa određenim brojem kvalitativnih opisa za vjerovatnoću i posljedicu su osnov za procjenu mjere rizika, koja se najčešće određuje kao proizvod nivoa rangiranja vjerovatnoće i potencijalnih štetnih efekata. Svakoj određenoj kvantitativnoj mjeri rizika pridružuje se kvalitativno tumačenje, odnosno kvalitativni opis i odgovarajući rang.

 

Zajedničko za sve polukvantitativne metode za procjenu rizika je da za premještanje kvalitativnih u kvantitativne ocjene pojedinih faktora rizika koriste pristup rangiranja. Svakom stepenu kvalitativne ocjene pridodaje se rang – neka uslovna numerička vrijednost.

Pristup rangiranjem se odlikuje jednostavnošću, ali i nemogućnošću uočavanja neznatnih razlika ili nedostataka. Izbor metode koja će se primjeniti za procjenu rizika nije ograničen ali je bitno ispuniti sve uslove za praćenje realizacije procjene. Za procjenu rizika pretežno se koriste polukvantitativne (kombinovane) metode i postoje tri pristupa procjene rizika kod ovih metoda:

• matrična metoda procjene rizika (zasnovana na kombinaciji formiranja matrica i tabela – rizik je izražen u nivoima, numeričkim vrijednostima, kvalitativnim opisom i kvantitativnim rangiranjem),
• tabelarna metoda procjene rizika (zasnovana na formiranju tabela-obrazaca od svih elemenata za procjenu rizika, kao i samog rizika) i
• grafička metoda procjene rizika.

 

U svijetu postoji veliki broj priznatih metoda za procjenu rizika formiranih od strane različitih udruženja i asocijacija. Pravilni izbor metode omogućiće adekvatnu primjenu mjera, kojima će se ostvariti sigurnije radno mjesto i radna okolina i manja vjerovatnoća da će doći do profesionalnih oboljenja i povreda. U praksi se najčešće koriste:

• „Singapurski“ model procjene rizika,
• AUVA (Allegemeine Unfall Versicherungs Anstalt) – metoda austrijskog udruženja proizvođača celuloze i papira,
• BG (Berufs Genossenschaften) – metoda njemačkih strukovnih inženjera,
• KINNEY metoda,
• PILZ metoda,
• GUARDMASTER metoda,
• FINE metoda,
• Grafičke metode

 

Faktori koji utiču na izbor metode za procjenu rizika su:

• složenost problema koji se analizira,
• mogućnost primjene podataka,
• priroda i stepen procjene rizika na osnovu količine dostupnih informacija i šta je potrebno da se zadovolje postavljeni ciljevi,
• obim sredstava koja su potrebna u smislu vremena i nivoa stručnosti i
• ukupni troškovi procjene rizika.

 

Obzirom da je Pravilima o procjeni rizika u Federaciji BiH, utvrđena matrica procjene rizika prema općim kriterijumima nivoa rizika (vjerojatnost-posljedica) sa pet nivoa vjerojatnosti, pet nivoa težine posljedica i pet nivoa rizika, samim tim su i određene metode koje ispunjavaju ove zahtijeve.

 

3.1. AUVA metoda

 

Jedna od priznatih polukvantitativnih metoda za procenu rizika je matrica 5×5 zasnovana na priznatim i poznatim metodama AUVA i BG. Metoda se zasniva na stepenovanju vjerovatnoće nastanka povreda na radu ili bolesti u vezi sa radom i ocjeni težine mogućih posljedica povreda na radu ili bolesti u vezi sa radom.

 

Nivo rizika (NR) je definisan:

NR = RV x RP gdje je:

RV – rang verovatnoće nastanka neželjenog događaja

RP – rang moguće težine povrede

 

Za snimak stanja koriste se matrice:

Izloženost opasnostima i štetnostima

Izloženost opasnostima/ štetnostima tokom radnog dana u % (nedelje, mjeseca, godine)	Kvalitativni opis izloženosti opasnostima /štetnostima	Kvantitativno rangiranje izloženosti opasnostima/ štetnostima – Rang
0 – 20 %	Vrlo rijetko	1
21 – 40 %	Povremeno	2
41 – 60 %	Često	3
61 – 80 %	Pretežni deo radnog vremena	4
81 – 100 %	Svo radno vreme	5

 

Stepenovanje vjerovatnoće nastanka povreda na radu ili bolesti u vezi sa radom

A	Vrlo mala ili zanemarljiva	Može se dogoditi u izuzetnom slučaju
B	Mala	Može se dogoditi jednom u periodu od 10 i više godina
C	Srednja	Može se dogoditi jednom u periodu od 1 do 10 godina
D	Velika	Očekuje se da će se desiti jednom u toku godine
E	Izrazito velika	Očekuje se da će se desiti više puta godišnje

 

Ocjena težine mogućih posljedica povrede na radu ili bolesti u vezi sa radom

I	Vrlo laka povreda na radu -oboljenje u vezi sa radom	Potrebna je samo prva pomoć (nema opasnosti od daljih komplikacija)
II	Laka povreda na radu -oboljenje u vezi sa radom	Potrebna je intervencija medicinskog osoblja (lako oštećenje organa, posjekotine, dermatiti)
III	Srednje teška povreda na radu -oboljenje u vezi sa radom	Potrebno je bolničko liječenje (značajna oštećenja organa, moguća opasnost od daljih zdravstvenih komplikacija)
IV	Teška povreda na radu – oboljenje u vezi sa radom	Moguća trajna nesposobnost/invalidnost, trajno značajno oštećenje ili uništenje organa sa mogućim smrtnim ishodom (amputacije, oboljenja koja dovode do invalidnosti)
V	Kolektivna povreda na radu ili povrede na radu sa smrtnim ishodom	Moguće teške povrede na radu i oboljenja u vezi sa radom većeg broja ljudi u istom periodu vremena

 

OCJENA NIVOA RIZIKA
Stepenovanje vjerovatnoće povrede		Ocjena težine mogućih posljedica povrede na radu ili bolesti u vezi sa radom
		Vrlo laka	Laka	Srednje teška	Teška	Kolektivna
		I	II	III	IV	V
Vrlo mala	A	Zanemarljiv	Zanemarljiv	Mali	Mali	Mali
Mala	B	Zanemarljiv	Mali	Srednji	Srednji	Veliki
Umjerena	C	Mali	Srednji	Srednji	Srednji	Veliki
Velika	D	Mali	Srednji	Veliki	Veliki	Izrazito veliki
Vrlo velika	E	Mali	Veliki	Veliki	Izrazito veliki	Izrazito veliki

 

 

3.2. KINNEY metoda

 

Jedna od tabelarnih metoda kojom je moguće izvršiti ocjenu i upravljanje rizicima je metoda Kinney u kojoj se ispunjenje rizika posmatra kao nastanak opasnosti i štetnosti, te se identifikacijom potencijalnih opasnosti i štetnosti utvrđuju i potencijalni rizici po sigurnost na radu. Rizici se tokom vremena mijenjaju kroz tri osnovne kategorije koje analizira metoda:

• vjerovatnoća pojave opasnosti i štetnosti;
• težina posljedica koje zaposleni trpi kod pojave opasnosti i štetnosti i
• učestalost pojavljivanja opasnosti i štetnosti.

 

Na osnovu identifikacije opasnosti i štetnosti na radnom mjestu i radnoj okolini i statističke obrade podataka o opasnim događajima (akcidentima, povredama na radu), opasnim materijama i kritičnim tačkama procesa može se izvršiti procjena rizika. Postupkom identifikacije opasnosti i štetnosti i vrednovanja uticaja postiže se slijedeće:

• identifikuju se sve opasnosti i štetnosti koje mogu imati uticaja na radno mjesto;
• analiziraju se uticaji opasnosti i štetnosti na radno mjesto i radnu okolinu;
• utvrđuje se sistem vrednovanja svake opasnosti i štetnosti i
• propisuje se metod određivanja značaja svake opasnosti i štetnosti.

Parametri analize se numerički vrednuju, pa je i konačna procjena rizika izražena numerički.

 

Osnovna postavka metode Kinney u funkciji procjene rizika je u suštini jednostavna i laka za razumijevanje, a suština metode sastoji se u:

• utvrđivanju svih potencijalnih opasnosti i štetnosti koje su i/ili mogu nastati kao posljedica procesa ili usluge;
• utvrđivanju mogućih uzroka nastanka svake opasnosti i štetnosti;
• analizi svake opasnosti i štetnosti sa ciljem da se analitičkim metodama utvrdi:
  • vjerovatnoća pojave potencijalne opasnosti i štetnosti;
  • težina posljedica koje zaposleni trpi kod pojave opasnosti i štetnosti i
  • učestalost pojavljivanja opasnosti i štetnosti.

Prema metodi KINNEY rizik se računa, korištenjem obrasca:

 

R = V x U x P gdje je:

V – vjerovatnoće povređivanja/oboljenja,

U – učestalosti i vrijeme izlaganja opasnostima/štetnostima i

P – posljedice, odnosno težine moguće povrede ili oboljenja.

Kod metoda KINNEY i PILZ se za prepoznavanje opasnosti/štetnosti koristi spisak opasnosti/štetnosti iz standarda EN ISO 14121-1:2007 i EN ISO 14121-2:2007.

 

Vjerovatnoća povređivanja/obolijevanja

Rang	Numerička vrijednost	Opis vjerovatnoće (V)
1	0,1	Jedva pojmljiva vjerovatnoća
2	0,2	Praktično nevjerovatno
3	0,5	Postoji, ali je malo vjerovatno
4	1	Mala vjerovatnoća, ali je moguće
5	3	Malo moguća vjerovatnoća
6	6	Sasvim moguća vjerovatnoća
7	10	Vjerovatnoća je predvidiva, odnosno očekivana

 

Učestalost i vrijeme izlaganja opasnostima/štetnostima

Rang	Numerička vrijednost	Kvalitativan opis učestalosti (U)
1	1	Izlaganje je rijetko (godišnje)
2	2	Izlaganje je mjesečno
3	3	Izlaganje je nedjeljno
4	6	Izlaganje je dnevno
5	10	Izlaganje je trajno – kontinuirano

 

Posljedice, odnosno težine moguće povrede ili oboljenja

Rang	Numerička vrijednost	Kvalitativan opis posljedica (P)
1	1	Male ili lake povrede ili bolesti koje zahtijevaju prvu pomoć
2	2	Znatne povrede, koje zahtijevaju medicinski tretman
3	3	Ozbiljne povrede koje izazivaju invalidnost, hospitalizaciju i izgubljene radne dane
4	6	Veoma ozbiljne pojedinačne povrede sa smrtnim ishodom
5	10	Katastrofalne nesreće sa višestrukim smrtnim ishodom

 

Nivo, odnosno rang rizika

Rang	Numerička vrijednost	Kvalitativan opis nivoa rizika (R)
1.	R ≤ 20	Prihvatljiv zahtjev – ne zahtijevaju se aktivnosti za smanjenje rizika	Radno mjesto nije sa povećanim rizikom
2.	20 < R ≤ 70	Mali rizik – ne zahtijevaju se bilo kakve aktivnosti za smanjenje rizika ali treba obratiti pažnju i pratiti da li se rizik povećava
3.	70 < R ≤	Umjereni rizik – potrebno je poduzeti hitne aktivnosti za smanjenje nivoa rizika
4.	200 < R ≤ 400	Visoki rizik – potrebno je preduzeti hitne aktivnosti za smanjenje nivoa rizika	Radno mjesto sa povećanim rizikom
5.	R > 400	Ekstremni rizik – trenutno zaustaviti rad dok se ne provedu mjere za smanjenje definisanig rizika

 

Prema iskustvima zemalja iz regije najčešće se koristi AUVA i KUNNEY metoda, mada se u nekim slučajevima vrši kombinacija ovih dviju metoda. Bez obzira koja metoda se koristi može se konstatovati da:

• Sve metode (matrične/tablične) za procjenu nivoa rizika koriste dva osnovna pokazatelja: – vjerovatnoću i posljedice;
• Vjerovatnoća događaja određuje se na osnovu ranga stanja radne okoline i vremena ekspozicije zaposlenih opasnostima/štetnostima (AUVA) ili i na osnovu učestalosti događaja (KINNEY, GUARDMASTER, FINE) i broja zaposlenih izloženih opasnostima/štetnostima (PILZ);
• Nivo rizika se izračunava kao proizvod/zbir vjerovatnoće i posljedica;

 

Problemi koji se javljaju u procjeni rizika su uglavnom:

• Nedostatak standardnih alata i tehnika u procesu procjene rizika,
• Nepostojanje standardnih propisa u procjeni rizika,
• Nedostatak kvalifikovanih inženjera i menadžera zaštite i zdravlja na radu i
• Procjena ljudskih grešaka (operaterovih i upravljačkih grešaka) treba da bude prioritet svake organizacije.

---

4. Zaključak Akta o procjeni rizika

Na osnovu procijenjenog rizika, vrši se utvrđivanje radnih mjesta sa povećanim rizikom, odnosno onih radnih mjesta na kojim i pored potpuno ili djelimično primijenjenih mjera zaštite na radu, postoje okolnosti koje mogu da ugroze sigurnost i zdravlje radnika. Ako su procijenjeni rizici takve prirode da život i zdravlje radnika nisu teže ugroženi, a za čije otklanjanje su potrebna veća investiciona ulaganja, aktom o procjeni rizika mogu se utvrditi mjere i rokovi za njihovo provođenje, s ciljem potpunog otklanjanja rizika ili smanjenja rizika na najmanju moguću mjeru. Za provođenje mjera za sprečavanje, otklanjanje ili smanjenje rizika odgovoran je poslodavac neposredno ili preko radnika za zaštitu na radu ili preko drugog lica koje obavlja poslove zaštite na radu kod poslodavca.

 

Primjer zaključka:

Zaključak Akta o procjeni rizika za ________________________ d.o.o._____________________ je donesen prema odredbama čl. 7. Pravila o procjeni rizika na radnom mjestu u radnoj sredini, a nakon provedenog postupka snimanja organizacije rada, prepoznavanja i utvrđivanja opasnosti i štetnosti, procjene rizika u odnosu na opasnosti i štetnosti i utvrđivanja mjera za otklanjanje, smanjenje ili sprečavanja rizika.

 

Radna mjesta za koja je izvršena procjena rizika:

Redni broj:	Naziv radnog mjesta	Mjesto rada-lokacija

 

Radna mjesta sa povećanim rizikom su:

Redni broj:	Naziv radnog mjesta	Mjesto rada-lokacija

 

Prioriteti u otklanjanju rizika:

Naziv opasnosti-štetnosti	Procijenjen rizik	Mjere za otklanjanje opasnosti-štetnosti

Napomena: Kod utvrđivanja prioriteta polazi se od najvećeg utvrđenog rizika

 

 

Primjer izjave:

Na osnovu člana 18. Pravila o procjeni rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini („Službene novine Federacije BiH“, br. 23/2021) od 24.03.2021. dajem:

 

I Z J A V U

 

kojom se obavezujem da ću primijeniti sve utvrđene mjere za siguran i zdrav rad na radnim mjestima i u radnoj okolini u skladu sa Aktom o procjeni rizika u _________________________ ________________________ Adresa______________________________________________

 

Datum:

Direktor/poslodavac

 ___________________

---

5. Mjere za otklanjanje, smanjenje ili sprečavanje rizika

Na osnovu procijenjenih rizika na radnim mjestima i mjestima rada u radnoj okolini, aktom o procjeni rizika se utvrđuju način i mjere za sprečavanje, otklanjanje ili smanjenje rizika na najmanju moguću mjeru. Mjere koje se utvrđuju mogu biti: 

• promjene u tehničko-tehnološkom procesu rada zamjenom opasnih segmenata u radnom procesu manje opasnim,
• održavanje sredstava rada u ispravnom stanju i vršenje propisanih periodičnih pregleda i ispitivanja sredstava rada i opreme,
• vršenje propisanih periodičnih pregleda i ispitivanja fizičkih, hemijskih i bioloških štetnosti i mikroklime,
• smanjenje vremenske izloženosti radnika utvrđenim fizičkim, hemijskim, biološkim štetnostima i negativnom uticaju mikroklime,
• uklanjanje štetnih materija iz upotrebe ili zamjena manje štetnim,
• postavljanje izolovanih kabina,
• ograničavanje dijela tehničko-tehnološkog procesa, odnosno štetnog uticaja na radnu okolinu postavljanjem pregrada, okvira i dr,
• uvođenje mehanizacije radi zamjene fizičke prisutnosti radnika,
• osiguravanje propisanih uvjeta za siguran i zdrav rad u radnoj okolini,
• osposobljavanje radnika za siguran i zdrav rad,
• periodične provjere teorijske i praktične osposobljenosti radnika za siguran i zdrav rad za radnike na radnim mjestima sa povećanim rizikom, sa utvrđenim rokovima,
• osiguravanje sredstava i opreme lične zaštite na radu i održavanje u ispravnom stanju, m) upućivanje zaposlenih na prethodne i periodične ljekarske preglede,
• ergonomske mjere,
• izmjene u organizaciji rada i dr.

---

6. Izmjene Akta o procjeni rizika

U slučaju promjene rizika u procesu rada, poslodavac je dužan da izvrši odgovarajuću izmjenu akta o procjeni rizika. Akt o procjeni rizika podliježe potpunoj izmjeni i dopuni nakon svake kolektivne povrede na radu sa smrtnim posljedicama, koja se dogodi na radnom mjestu i mjestu rada u radnoj okolini poslodavca ili ukoliko to naloži inspektor rada.

 

Akt o procjeni rizika podliježe djelimičnoj izmjeni i dopuni, u dijelu koji se odnosi na određeno radno mjesto i s njim povezana radna mjesta, i to:

• u slučaju smrtne i teške povrede na radu,
• u slučaju svake nove opasnosti ili štetnosti, odnosno promjene stepena rizika u procesu rada,
• kada mjere koje su utvrđene za sprečavanje, otklanjanje ili smanjenje rizika ne odgovaraju procijenjenom stanju,
• kada postoje mogućnosti i načini za unapređenje, odnosno dopunu procijenjenih rizika i

u slučaju kada to naloži inspektor rada.

---

Pogledajte i ostale Novosti.

Više informacija o Zaštiti na radu bit će i na našem interaktivnom webinaru:

Ovaj članak bit će objavljen u majskom broju časopisa Pravo i finansije,

pogledajte januarski broj časopisa

Časopis Pravo i finansije – Januar 2021.

Zakon o zaštiti na radu u FBiH – implementacija

Sporazumni raskid ugovora o radu

Povreda na radu i profesionalno oboljenje

Aneks ugovora o radu ili otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu

Neplaćeno odsustvo – dopust

CD Priručnik Otkaz ugovora o radu

Smjernice za rad povjerenika za zaštitu na radu FBiH

Odmori i odsustva u radno-pravnom zakonodavstvu FBiH

REDOVNI OTKAZ UGOVORA O RADU

Privremeni i povremeni poslovi – članak iz časopisa Pravo i finansije – Maj 2021

Radno vrijeme – članak iz časopisa Pravo i finansije – Januar 2021

Postupanje poslodavca u slučaju kada radnik ne želi odraditi otkazni rok