POKRETANJE IZVRŠNOG POSTUPKA, ODLUKE I PRAVNI LIJEKOVI

Autor članka: Dušan Đuričić

 

Sažetak: Predmet ovog članka jeste predstavljanje materije izvršnog postupka čitaocima, posebno jer je to uvijek aktuelan proces, s obzirom da se primjenjuje u situacijama kada se obaveze određene po izvršnim ili vjerodostojnim ispravama ne ispunjavaju dobrovoljno. S obzirom da je izvršni postupak široka oblast, koja se ne može obuhvatiti jednim stručnim radom, to će ovim putem sažeto biti obrađeno pitanje pokretanja izvršnog postupka, kao i pitanje šta sve treba da sadrži jedan prijedlog za pokretanje izvršnog postupka, da bi se po njemu moglo postupati i da bi se na koncu tog postupka mogla donijeti sudska odluka. Takođe, biće obrađeno i pitanje ko može pokrenuti izvršni postupak, šta prijedlog mora da sadrži da bi se po njemu moglo postupati, i objašnjenje formalnog dijela vezanog za vrste odluka u izvršnom postupku i dozvoljene pravne lijekove, dok će pitanja pravnih radnji u postupku izvršenja sa svim svojim varijacijama svakako biti predmet daljih razrada u nekom od narednih stručnih radova.

Ključne riječi: izvršni postupak, izvršenje, izvršna isprava, vjerodostojna isprava.

 

Pojam izvršnog postupka

Izvršni postupak je poseban građanski sudski postupak uređen Zakonom o izvršnom postupku, kojim je regulisano ostvarenje potraživanja po osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave prinudnim putem. Dakle, iz ovog vidimo da se radi o postupku prinudnog ostvarenja potraživanja koja se realizuju po osnovu izvršne isprave, a to su izvršne odluke sudova i izvršno sudsko poravnanje, zatim izvršne odluke upravnom postupku i poravnanje, ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, te izvršne notarske isprave, kao i druge isprave koje su zakonom određene kao izvršne. Isto tako, pored izvršne isprave, izvršni postupak se određuje i na osnovu vjerodostojne isprave, a to je mjenica i ček sa protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja[1], kao i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za komunalne usluge, isporuke vode, grijanja, telekomunikacionih usluga, radio-televizije takse, zatim za usluge odvoza smeća. Pored toga, vjerodostojne isprave su i odluke i knjigovodstveni izvodi Advokatske komore o visini duga iz osnova članarine.

 

Nadležnost suda 

U slučaju pokretanja izvršenja na nepokretnostima, nadležan je sud na čijem području se nalaze te nepokretnosti[2], a kod pokretanja postupka na pokretnim stvarima, nadležan je sud na čijem području se nalaze pokretne stvari[3]. Kod novčanih potraživanja, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište izvršenika, a ako izvršenik nema prebivalište u Republici Srpskoj[4], nadležan je sud na čijem se području nalazi izvršenikovo boravište. U slučaju da izvršenik nema ni boravište u RS, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište izvršenikovog dužnika, a ako ovaj nema prebivalište u Republici Srpskoj, nadležan je sud na čijem se području nalazi boravište izvršenikovog dužnika. Isto je regulisano odredbama[5] Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH. Isto tako, za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na izvršenikovom potraživanju da mu se preda određena pokretna ili nepokretna stvar ili da mu se isporuči određena količina pokretnih stvari i za sprovođenje tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području nalaze te stvari[6]. Kod izvršenja na dionici i ostalim hartijama od vrijednosti, te osnivačkom ili drugom udjelu u pravnom licu i za provođenje tog izvršenja, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište odnosno sjedište izvršenika kao vlasnika dionice ili udjela[7].

U slučaju izvršenja radi predaje i isporuke pokretnih stvari, odnosno predaje jedne ili više određenih stvari ili radi isporuke određene količine zamjenjivih stvari, te za sprovođenje izvršenja, nadležan je sud na čijem se području nalaze stvari[8]. Isto je regulisano i kod odlučivanja o prijedlogu za izvršenje radi ispražnjenja i predaje, te je u toj situaciji nadležan sud na čijem se području nepokretnost nalazi[9]. U slučaju da je izvršenik dužan po izvršnoj ispravi da obavi određenu radnju ili da trpi određene radnje ili da se suzdrži od određene radnje, za odlučivanje o prijedlogu i izvršenju tog rješenja, je mjesno nadležan sud na čijem području izvršenik treba da ispuni obavezu po izvršnoj ispravi[10]. Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenika vrati na rad i da člana tijela izvršenika vrati u službu i za sprovedbu izvršenja, mjesno je nadležan sud na čijem je području zasnovan radni odnos[11]. Kada se radi o izvršenju diobom zajedničke stvari, tada je mjesno nadležan sud na čijem području se nalazi stvar[12]. U predmetima predaje djeteta roditelju ili drugom licu, odnosno ustanovi kojoj je dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje, prema Zakonu o izvršnom postupku RS je nadležan sud koji je opšte mjesno nadležan za stranku koja zahtijeva izvršenje, kao i sud na čijem se području zatekne dijete[13], a za provođenje izvršenja je mjesno nadležan sud na čijem se području zatekne dijete.

 

 

---

 

Pokretanje izvršnog postupka

Izvršni postupak se pokreće nadležnom izvršnom sudu prijedlogom tražioca izvršenja ili po službenoj dužnosti.

U slučaju pokretanja izvršnog postupka prijedlogom, tražilac izvršenja isti podnosi nadležnom izvršnom sudu, a sama nadležnost zavisi od toga o kojoj vrsti izvršenja se radi, o čemu je prethodno bilo riječi. Procesnim zakonom je definisano i uređeno pitanje šta sam prijedlog za izvršenje mora da sadrži[14], pa je tako propisano da on mora da sadrži zahtjev za izvršenje u kojem će biti navedena izvršna isprava ili vjerodostojna isprava, zatim tražilac izvršenja (onaj koji pokreće izvršni postupak) i izvršenik (onaj na koga je usmjeren postupak), zatim traženo potraživanje, kao i sredstvo kojim se izvršenje namjerava ostvariti, te predmet izvršenja i drugi podaci. Što se tiče prijedloga za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, isti mora da sadrži izvršni zahtjev kao što je to prethodno navedeno, zatim zahtjev da sud obaveže izvršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi rješenja, namiri potraživanja, zajedno sa određenim troškovima.

Ukoliko izvršni prijedlog nije potpun, odnosno ukoliko ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, tada će se tražilac izvršenja zaključkom pozvati da uredi prijedlog za izvršenje[15], uz upozorenje da će prijedlog smatrati povučenim ako ne bude vraćen u određenom roku, odnosno odbaciće se ako bude vraćen bez ispravke[16]. Na sva pitanja koja nisu regulisana Zakonom o izvršnom postupku, se shodno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku[17]. Tražilac izvršenja može slobodno disponirati svojim prijedlogom, što uključuje i mogućnost njegovog djelimičnog ili potpunog povlačenja[18], bez saglasnosti izvršenika, u kojoj situaciji sud donosi rješenje o obustavi postupka. To svakako ne sprečava tražioca izvršenja da ponovno podnese novi prijedlog za izvršenje[19].

Izvršni postupak se može pokrenuti i po službenoj dužnosti[20]. Takav primjer imamo u situaciji naplate sudskih troškova u korist budžeta, kao i u slučajevima naplate sudskih taksi, kao troškova postupka, te prinudnog izvršenja izrečenih novčanih kazni[21], kao javnih prihoda. Što se tiče naplate potraživanja po osnovu novčanih kazni, u toj situaciji se obavještava Pravobranilaštvo prema mjestu prebivališta izvršenika, koje nakon toga pokreće izvršni postupak pred izvršnim sudom. Kod naplate sudske takse, u slučaju da se ista ne uplati u ostavljenom roku, tada se rješenje sa iznosom dužne i kaznene takse, zajedno sa klauzulom izvršnosti (ne i pravosnažnosti) dostavlja nadležnoj Poreskoj upravi, prema mjestu prebivališta taksenog obveznika, radi pokretanja postupka prinudne naplate sudske takse[22]. [23]U toj situaciji poreski organ, a ne sud, sprovodi postupak prema odredbama Zakona o poreskom postupku, pa se nakon okončanja tog postupka, obavještava sud koji je pokrenuo postupak prinudne naplate sudske takse[24]. Takođe, i kod izvršnog postupka pokrenutog po prijedlogu, dalje radnje sud preduzima po službenoj dužnosti.

 

Ograničenja kod izvršenja

Zakonom o izvršnom postupku su propisana ograničenja izvršenja, kao i situacije u kojima određeni predmeti ne mogu biti predmet izvršenja. Tako je Zakonom propisano da predmet izvršenja ne mogu biti predmeti koji su neophodni izvršeniku i članovima njegove porodice za svakodnevne potreba, hrana i ogrev za potrebe izvršenika i članova njegovog domaćinstva za tri mjeseca, gotov novac izvršenika po osnovi potraživanja koja su izuzeta ili ograničena od izvršenja, te gotov novac izvršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je po zakonu izuzet od izvršenja, proporcionalno vremenu do idućeg primanja, zatim medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjenčani prsten, lična pisma, rukopisi i drugi lični spisi izvršenika, porodične fotografije, lične i porodične isprave i porodični portreti[25]. Takođe, ni poštanske pošiljke ne mogu biti predmet izvršenja prije uručenja. Izuzetak od izvršenja na ovim stvarima se odnosi na izvršenje radi ostvarenja novčanih potraživanja koja su obezbjeđena ugovornim založnim pravom na pokretnim stvarima[26]. Da li će udovoljiti ovom zahtjevu za izuzeće od izvršenja u formi prigovora, sud ocjenjuje u svakom pojedinačnom slučaju, cijeneći pri tome konkretne okolnosti slučaja (imovinske, socijalne prilike izvršenika itd.).

Što se tiče ograničenja izvršenja, u slučajevima izvršenja na plati, naknadi umjesto plate, naknadi za skraćeno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plate i penzije, primanja po osnovu naknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu socijalne pomoći, primanja po osnovu privremene nezaposlenosti, primanja po osnovu dodatka na djecu, primanja po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima i nadoknada za rad osuđenika, tada je postavljeno ograničenje izvršenja do iznosa od jedne polovine[27]i to ukoliko potraživanja ne prelaze 1.000,00 KM mjesečno, a za dio potraživanja koji prelazi taj iznos, izvršenje može biti provedeno do 2/3 potraživanja[28].

 

Obim izvršenja

Svakako da se kod izvršenja postavlja pitanje obima izvršenja i vrste potraživanja na koju je izvršenje usmjereno, kako bi se naplatilo potraživanje sadržano u izvršnoj ispravi, pa u tom slučaju tražilac izvršenja pobliže određuje obim i vrstu. Ono što je važno jeste da se izvršenje određuje do visine duga određenog u izvršnoj ispravi, pri čemu se mora paziti da ne dođe do disproporcionalnosti u odnosu na prava tražioca izvršenja i imovine izvršenika, odnosno da imovina izvršenika ne bude predmet izvršenja spram duga koji je višestruko manji od vrijednosti potraživanja (npr. dug po izvršnoj ispravi je 50,00KM, a predmet izvršenja je kuća izvršenika koja je vrijednosti 50.000,00KM). S tim u vezi, sud je dužan da osigura pravičnost i zakonitost u provođenju izvršnog postupka, kao garant ravnoteže između prava tražioca izvršenja i zaštite osnovnih prava izvršenika. Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može da ograniči izvršenje na neki od tih sredstava ili predmeta, ako se sa tim sredstvima može ostvariti potraživanje[29]. Ukoliko se izvršenje ne može provesti na tim sredstvima ili predmetima, tada tražilac izvršenja može da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja, pa u slučaju usvajanja takvog prijedloga, sud donosi rješenje o promjeni predmeta ili sredstva izvršenja[30].

 

Podobnost za izvršenje izvršnih akata

Izvršna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze[31]. Ako u izvršnoj ispravi nije naznačen rok dobrovoljnog ispunjenja obaveze, to će se naznačiti u rješenju o izvršenju. Dakle, sud svoje postupanje bazira na ispitivanju postojanja ovih uslova koji moraju biti ispunjeni, što znači da pri tome ne ulazi u ocjenu zakonitosti i cjelishodnosti izvršne isprave, odnosno u izvršnom postupku se ne može preispitivati osnovanost i visina potraživanja utvrđena na osnovu izvršne isprave.

U odnosu na sudsku odluku kao izvršnu ispravu, kojom je naložena pozitivna obligacija, odnosno neko davanje ili činjenje, zakonom je propisano da je ista izvršna ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje[32]. Rok za dobrovoljno ispunjenje se računa od dana dostavljanja odluke izvršeniku, a ističe protokom zadnjeg dana određenog sudskom odlukom.

Sudska odluka, kojom je naložena negativna obligacija, odnosno trpljenje ili nečinjenje, je izvršna ako je odluka postala pravosnažna i ako je protekao paricioni rok, odnosno rok predviđen za dobrovoljno ispunjenje obligacije. Na isti način kao i kod sudske odluke kojom je naloženo činjenje ili davanje se računa rok za dobrovoljno ispunjenje.

Odluke koje su donesene u upravnom postupku su izvršne računajući po odredbama pravnih akata na osnovu kojih je donesena ta odluka, odnosno kojim je uređen taj postupak[33].

Ukoliko sudska odluka nije postala pravosnažna, sud će odrediti izvršenje na osnovu iste, kao i odluke u upravnom postupku, ako je propisom određeno da žalba ne zadržava izvršenje odluke (npr. izvršenje novčane kazne).

Što se tiče sudskog poravnanja, kao i poravnanja u upravnom postupku, ista su izvršna ako su potraživanja dospjela. Dospjelost potraživanja se dokazuje zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili ovjerenom ispravom[34]. Ukoliko se dospjelost ne može utvrditi na pomenuti način, tada se ista dokazuje sudskom odlukom donesenom u parničnom postupku, kojom je utvrđena dospjelost.

 

Način preduzimanja radnji u postupku

Za razliku od parničnog postupka, koji zahtijeva usmeno, neposredno i javno raspravljanje, kod izvršnog postupka to nije slučaj. Naime, izvršni postupak u smislu postupanja sudije, preduzimanja radnji u postupku i donošenja rješenja ne zahtijeva neposredno učešće stranaka u postupku, što znači da se bazira na pismenim podnescima i drugim pismenima[35]. To svakako ne znači da je neposredno učešće stranaka u izvršnom postupku isključeno, pa se u određenim slučajevima cjelishodnosti, te slučajevima kada to zakon zahtijeva (npr. ročište za javno nadmetanje, diobu stvari, prodaju nepokretnosti itd.), održava ročište pred izvršnim sudom. U tim situacijama se sačinjava zapisnik sa ročišta ili službena zabilješka[36], pri čemu izostanak jedne i obje stranke ne sprečava dalje postupanje suda, što je razlika u odnosu na parnični postupak. Ovdje vidimo da u većini slučajeva, za postupanje izvršnog suda pismeni podnesci, materijalna dokumentacija i ostala pismena predstavljaju dovoljnu materijalnu osnovu za postupanje i donošenje odluke u izvršnoj stvari. Takođe, sud može odlučiti da prije odlučivanja o prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju održi ročište za raspravljanje o prigovoru[37].

 

Rješenje o izvršenju

Nakon prethodnog ispitivanja prijedloga za izvršenje, izvršni sud donosi rješenje o izvršenje stavljanjem pečata na prijedlog za izvršenje[38], čime suštinski prijedlog postaje rješenje o izvršenju, pri čemu rješenje o izvršenju ne mora da bude obrazloženo. Svakako da prijedlog mora da ispunjava sve uslove da bi se po njemu moglo postupati, odnosno da bude podoban da kao rješenje o izvršenju proizvede pravna dejstva, a to uključuje naznačenje izvršne, odnosno vjerodostojne isprave, tražioca izvršenja i izvršenika, te potraživanje koje se ostvaruje, kao i sredstvo i predmet izvršenja, uz navođenje i drugih elemenata potrebnih za provođenje izvršenja[39]. U rješenju o izvršenju se svakako ostavlja i pouka o pravnom lijeku, kojim se stranke upoznaju sa mogućnošću pobijanja takvog rješenja, kao i roka unutar koga se prigovor može izjaviti. U slučaju da je prijedlog odbačen, potpuno ili djelimično, u tom slučaju rješenje mora biti obrazloženo, za razliku od slučaja kada se prijedlog usvaja i donosi rješenje o izvršenju.

Ako je izvršenje određeno na osnovu vjerodostojne isprave, tada u rješenju o izvršenju sud obavezuje izvršenika da namiri potraživanje sa troškovima i to u roku od 8 dana, a u mjeničnim sporovima u roku od 3 dana od prijema rješenja[40], te određuje izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

 

Pravni lijekovi i postupanje po pravnim lijekovima

Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako Zakonom nisu isključeni[41].

Protiv rješenja o izvršenju se može izjaviti prigovor[42], o kojem odlučuje sud koji je donio rješenje o izvršenju[43]. Dakle, prigovor se izjavljuje protiv rješenja donesenom u prvom stepenu. Ukoliko je prijedlog za izvršenje odbijen ili odbačen, u tom slučaju protiv takvog rješenja se može izjaviti žalba[44]. Žalba se može izjaviti protiv rješenja kojim je odlučeno o prigovoru, a o kojoj žalbi odlučuje drugostepeni sud, za razliku od odlučivanja po prigovoru, kada je odlučivao prvostepeni sud, dakle sud koji je i donio rješenje o izvršenju.

Rok za izjavljivanje prigovora je osam dana od prijema rješenja[45], koji se podnosi sudu koji je donio to rješenje, a rok za izjavljivanje žalbe protiv rješenja kojim je odlučeno o prigovoru je takođe osam dana od prijema tog rješenja.

Kako se odluke u izvršnom postupku donese u obliku rješenja i zaključka, vrijedi istaći da u odnosu na zaključke pravni lijek nije dozvoljen. Takođe, protiv pravosnažnog rješenja u postupku izvršenja nisu dozvoljeni vanredni pravni lijekovi.

Prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju se dostavlja suprotnoj strani[46], koja može dati svoje izjašnjenje u formi odgovora. Ukoliko suprotna strana dostavi odgovor, izvršni sud će donijeti rješenje o prigovoru bez ročišta, ili nakon održavanja ročišta, u slučaju da smatra potrebnim raspravljanje o prigovoru uz učešće stranaka. Sud svakako donosi rješenje o prigovoru i ukoliko odgovor suprotne strane nije dostavljen, pri čemu se rješenje donosi po isteku roka predviđenog za izjavljivanje odgovora na prigovor ( tri dana).

S tim u vezi, po prigovoru se donosi rješenje kojim se prigovor usvaja, odbija ili odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen[47].

U slučaju usvajanja prigovora, sud donosi rješenje kojim usvaja prigovor i obustavlja izvršenje i ukida provedene radnje. Ako je obustava izvršenja u određenom dijelu, tada se i u tom dijelu ukidaju provedene radnje.

Ako se prigovorom pobija rješenje o izvršenju u potpunosti ili se pobija postojanje potraživanja, tada se prigovor ima smatrati tužbom, nakon čega se ista upućuje parničnom sudu na redovni parnični sud, što uključuje dostavljanje tužbe na odgovor shodno odredbama Zakona o parničnom postupku. Svakako da se u većini slučajeva prigovor vraća na uređenje, kako bi imao sve elemente koje tužba mora da sadrži, da bi se po istoj moglo postupati.

Protiv rješenja kojim je odlučeno o prigovoru žalba se podnosi u roku od osam dana od prijema rješenja, o kojem odlučuje drugostepeni sud. S tim u vezi, drugostepeni sud može odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostepenog suda, te usvajanjem žalbe može rješenje ukinuti ili preinačiti, kao što može i odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu[48].

 

---

 

Rokovi za postupanje

Zakonom o izvršnom postupku je određeno da je sud dužan da u roku od osam dana odluči o prijedlogu za izvršenje, a o prigovoru u roku od petnaest dana od dana sticanja uslova za odlučivanje[49]. U praksi je to prilično teško izvodljivo, posebno kod velikih sudova, kod kojih je velik priliv predmeta, pa ovo zakonsko određenje nije baš najadekvatnije, jer neodređivanje optimalnih rokova za postupanje predstavlja očigledno dodatni teret za sudove, koji ne mogu postići ažurnost u smislu zakonskih rokova, što može da utiče na koncu i na kvalitet takvih odluka.

 

Troškovi postupka

Što se tiče troškova izvršnog postupka, Zakonom je regulisano da se troškovi izvršenja u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja predujmljuju od strane tražioca izvršenja[50], osim za slučajeve kada se izvršni postupak pokreće po službenoj dužnosti, u kojem slučaju se oni podmiruju iz budžetskih sredstava. Ukoliko tražilac izvršenja ne predujmi troškove koji su mu naloženi od suda, a radi se o troškovima od kojih zavisi izvršenje, odnosno, bez kojih se izvršenje ne može sprovesti, u tom slučaju sud će donijeti rješenje o obustavi izvršenja. U slučaju da od te radnje za koju je tražen predujam ne zavisi odlučivanje o izvršnoj stvari, sud može odrediti da se ta radnja neće sprovesti[51].

Isto tako, u odnosu na stranke u postupku, izvršenik je dužan da tražiocu izvršenja naknadi troškove koji su bili neophodni u postupku izvršenja, dok je tražilac izvršenja dužan da izvršeniku naknadi neosnovano prouzrokovane troškove[52], pri čemu se zahtjev za naknadu troškova mora podnijeti najkasnije u roku od 15 dana od završetka izvršnog postupka.

 

Zaključak

Izvršni postupak je nezaobilazan postupak kada je u pitanju ostvarivanje potraživanja po osnovu izvršnih naslova, i to u situacijama kada se ranije ustanovljene obaveze ne ispunjavaju dobrovoljno. Kao što je to rečeno u sažetku rada, izvršni postupak predstavlja jednu široku oblast, radi čega nije moguće obuhvatiti sve bitne i vitalne stvari od značaja za izvršni postupak, ali predstavljanjem osnovnih pojmova i radnji u postupku u ovom članku se nastojalo donekle približiti ova oblast, koja će svakako dodatno biti razrađena u narednim stručnim radovima autora.

* Autor je sudija Okružnog suda u Istočnom Sarajevu.

[1] Član 29. stav 2. Zakona o izvršnom postupku FBiH (Sl. novine FBiH”, br. 32/2003, 52/2003 – ispr., 33/2006, 39/2006 – ispr., 39/2009, “Sl. glasnik BiH”, br. 15/2012 – odluka US, “Sl. novine FBiH”, br. 35/2012 i 46/2016 i “Sl. glasnik BiH”, br. 42/2018 – odluka US, u daljem tekstu ZIP FBiH) / Zakona o izvšnom postupku Republike Srpske (“Sl. glasnik RS”, br. 59/2003, 85/2003, 64/2005, 118/2007, 29/2010, 57/2012, 67/2013, 98/2014, 5/2017 – odluka US, 58/2018 – rješenje US BiH i 66/2018, u daljem tekstu ZIP RS)

[2] Član 67. ZIP-a FBIH/ZIP RS

[3] Član 114. stav 1. ZIP-a FBiH/RS

[4] Član 136. stav 1. ZIP-a RS

[5] Član 136. stav 1. ZIP-a FBiH

[6] Član 177. ZIP-a RS

[7] Član 187. stav 1. ZIP-a FBiH/RS

[8] Član 196. stav 1. ZIP-a FBiH/RS

[9] Član 202. ZIP-a FBiH/RS

[10] Član 207. ZIP-a FBiH/RS

[11] Član 214. ZIP-a FBiH/RS

[12] Član 218. ZIP-a FBiH/RS

[13] Član 226. stav 1. ZIP-a RS

[14] Član 36. ZIP-a FBiH/RS

[15] Član 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 53/2003, 73/2005, 19/2006 i 98/2015, u daljem tekstu ZPP FBIH)i Zakon o parničnom postupku Republike Srpske (“Sl. glasnik RS”, br. 58/2003, 85/2003, 74/2005, 63/2007, 105/2008 – odluka US, 45/2009 – odluka US, 49/2009, 61/2013, 109/2021 – odluka US i 27/2024, u daljem tekstu ZPP RS)

[16] Član 336. stav 3. ZPP-a FBiH/ZPP RS ( u daljem tekstu ZIP, jer su ista zakonska određenja za FBiH i RS u pomenutim članovima)

[17] Član 21. ZIP-a

[18] Član 38. stav 1. ZIP-a

[19] Član 38. stav 3. ZIP-a

[20] Član 3. stav 2. ZIP-a

[21] Član 17. stav 8. ZIP-a

[22] Član 32. stav 4. Zakona o sudskim taksama Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 73/2008, 49/2009, 67/2013, 63/2014 i 66/2018)

[23] Član 30. stav 2. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo (“Službene novine Kantona Sarajevo”, br. 36/2014 – prečišćen tekst i 23/2016)

[24]Član 32. stav 6. Zakona o sudskim taksama Republike Srpske

[25] Član 117. ZIP-a

[26] Član 117. stav 3. ZIP-a

[27] Član 138. stav1. ZIP-a

[28] Član 138. stav 2. ZIP-a

[29] Član 8. stav 2. ZIP-a

[30] Član 8. stav 3. ZIP-a

[31] Član 27. stav 1. ZIP-a

[32] Član 25. stav 1. ZIP-a

[33] Član 25. stav 3. ZIP-a

[34] Član 26. stav 2. ZIP-a

[35] Član 9. stav 1. ZIP-a

[36] Član 9. stav 3. ZIP-a

[37] Čloan 48. stav 3. ZIP-a

[38] Član 39. stav 4. ZIP-a

[39] Član 39. stav 1. ZIP-a

[40] Član 39. stav 3. tačka 1). ZIP-a

[41] Član 12. stav 1. ZIP-a

[42] Član 46.stav 1. ZIP-a

[43] Član 12. stav 3. ZIP-a

[44] Član 49. stav 3. ZIP-a

[45] Član 12. stav 4. ZIP-a

[46] Član 48. stav 1. ZIP-a

[47] Član 49. stav 2. ZIP-a

[48] Član 235. ZPP-a u vezi sa članom 21. ZIP-a

[49] Član 15. ZIP-a

[50] Član 16. stav 1. ZIP-a

[51] Član 16. stav 2. ZIP-a

[52] Član 16. stav 5. ZIP-a

 

NAPOMENA:

Tekst će biti objavljen u časopisu PRAVO I FINANSIJE u septembarskom (9) broju.