Državni i vjerski praznici
Autor članka: Jusuf Brkić, dipl. iur.
Sažetak: Zakon o praznicima određeno je da su međunarodni praznici koji se slave u Federaciji Bosni i Hercegovini Nova Godina, Prvi svibanj / maj i Dan pobjede nad fašizmom. Zadovoljavanje vjerskih, odnosno tradicijskih potreba radnika propisano je Zakonom o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 26/16, i 89/18).
Ključne riječi: Međunarodni praznik, Praznik rada, 1. Maj, vjerski praznik, Ramazanski bajram
UVOD
Zbog sve većeg broja pristiglih upita od strane naših pretplatnika, odlučili smo da u narednim redovima objasnimo razliku između praznika koji se slave u u Federaciji Bosni i Hercegovini po osnovu Zakona o praznicima, te vjerskih praznika koji se slave. Problem u praksi se javlja što ove godine na međunarodni Praznik rada, odnosno njegov drugi dan, pada i vjerski praznik Ramazanski bajram. U nastavku teksta ćemo objasnit razliku u plaćenom odsustvu za vrijeme Međunarodnog praznika rada, te plaćenog odsustva za zadovoljavanje vjerskih, odnosno tradicijksih potreba, što je u ovom slučaju Ramazanski bajram.
Praznici u FBiH
Zakonom o praznicima (“Službeni list R BiH”, broj 2/92 i 13/94) koji je preuzet i koji se u skladu sa Ustavom Federacije BiH primjenjuje kao federalni zakon, određeno je da su međunarodni praznici koji se slave u Federaciji Bosni i Hercegovini Nova Godina, Prvi svibanj / maj i Dan pobjede nad fašizmom. Prema Zakonu Nova godina se slavi 1. i 2. siječanj / januar.
Prvi svibanj / maj – Praznik rada se slavi 1. i 2. svibanj / maj. Ako jedan od dana u koje se slavi Nova Godina i Prvi maj padaju u nedjelju, praznikom se smatra prvi naredni dan poslije ta dva dana.
Deveti svibanj / maj – Dan pobjede nad fašizmom se proslavlja radno.
Zakonom o proglašenju 1. ožujka / marta Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list R BiH”, broj 9/95), određeno je da je 1. ožujak /mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine praznik i na taj dan državni organi, poduzeća i druga pravna lica ne rade.
Zakonom o proglašenju 25. studenog / novembra Danom državnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list R BiH”, broj 9/95), određeno je da je 25. studeni / novembar Dan državnosti Bosne i Hercegovine i da na taj dan državni organi, poduzeća i druga pravna lica ne rade.
U smislu gore iznesenog, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine – 1. ožujak / mart i dan državnosti Bosne i Hercegovine – 25. studeni / novembar, se slave samo jedan dan i to na dan samog praznika.
Najnoviji seminari
Seminar – Ocjena radne sposobnosti radnika sukladno Zakonu o PIO/MIO – Maj 2024
✓ Ocjena radne sposobnosti radnika sukladno Zakonu o PIO/MIO
✓ Obaveze poslodavca prema radniku s promijenjenom radnom sposobnošću i radnika kojem je ugroženo zdravlje
Predavači:
Dr. Boženka Galić Tirić – specijalista medicine rada i sporta
Ljiljana Ćehajić, dipl. iur.
|
Seminar |
|
|
17. 05. – Mostar |
Seminar – (Privatno) – Pravna pitanja izgradnje kapaciteta i proizvodnje energije – Maj 2024
✓ 1) Uvod, općenito o pravnom okviru koji regulira proizvodnju energije iz obnovljivih izvora
✓ 2) Izgradnja objekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora v. zaštita okoliša
✓ 3) Stvarno-pravni status uređaja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; djelovanje načela superficies solo cedit, da li se radi o pokretnim ili nepokretnim stvarima?
✓ 4) Uređaji za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora kao objekt založnog prava (hipoteka ili zaloga na pokretnim stvarima) odnosno drugih prava osiguranja (posebna vlasnička prava odnosno leasing, zadržanje prava vlasništva)
✓ 5) Mogućnosti koje nude Okvirni zakon o zalozima BiH i entitetski zakoni o stvarnim pravima
✓ 6) Pravo građenja i pravo služnosti – klasični instituti u funkciji izgradnje uređaja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora
✓ 7) Rješenje uporednog prava koja bi bila primjenjiva u BiH
✓ 8) Sudska praksa vezana za obnovljive izvore energije i zaštitu okoliša.
Predavač:
Prof. dr. Meliha Povlakić
|
Seminar |
|
|
22. 05. – Sarajevo |
Seminar – Parnični postupak sa sudskom praksom – I dio – April 2024
✓ Tužba
✓ Odgovor na tužbu
✓ Pripremno ročište
✓ Stranke i zastupanje
✓ Prigovori u parničnom postupku
Predavači:
Doc. dr. sci. Adis Poljić – sudija Općinskog suda u Živinicama
Dr. sci. Faruk Latifović, profesor VŠ – sudija Kantonalnog suda u Tuzli
|
Seminar |
|
|
26. 04. – Sarajevo |
- 1
- 2
Praznik rada i Ramazanski bajram
Prvenstveno napominjemo da vjerski praznici nisu predmet Zakona o praznicima (“Službeni list RBiH”, broj 2/92 i 13/94) koji je preuzet i koji se u skladu sa Ustavom Federacije BiH primjenjuje kao federalni zakon.
Zakonom o praznicima (“Službeni list R BiH”, broj 2/92 i 13/94) određeno je da su međunarodni praznici koji se slave u Federaciji Bosni i Hercegovini Nova Godina, Prvi svibanj / maj i Dan pobjede nad fašizmom.
U skladu sa ovim zakonom, u Federaciji BiH se obilježavaju Nova godina i Međunarodni praznik rada – Prvi maj. Prema Zakonu Prvi maj – Praznik rada se slavi 1. i 2. maj, međutim, ukoliko jedan od dana u koje se slavi Prvi maj padaju u nedjelju, praznikom se smatra prvi naredni dan poslije ta dva dana. S obzirom da 1. Maj 2022. godine pada u nedjelju, praznikom se smatra i prvi naredni radni dan, odnosno 3. Maj 2022. Godine. Dakle, u ovoj godini plaćeno odsustvo za vrijeme državnog praznika 1. Maj, slave se 1. 2. i 3. Maj.
Vjerski praznici
Prema članu 54. stav (3) Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 26/16, i 89/18) poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo. Dakle, izričito je propisana obaveza poslodavca da radniku omogući korištenje slobodnih dana na ime religijskih potreba. Zavisno od zahtjeva radnika za korištenjem ova četiri dana, odnosno vremena kada se pojavi potreba za korištenjem slobodnih dana radi zadovoljavanja vjerskih, odnosno tradicijskih potreba, to može biti u toku cijele kalendarske godine.
Smatramo da je jedno od boljih rješenja u Zakonu o radu i navedena odredba, jer u BiH žive pripadnici različitih vjerskih zajednica, kao i građani koji ne pripadaju niti jednoj vjerskoj zajednici. Zbog toga je zakonodavac odredio da se navedeni član Zakona o radu ne odnosi samo na radnike koji obilježavaju vjerske praznike, nego i na radnike koji ne obilježavaju vjerske praznike ali u toku godine mogu koristiti navedeno pravo na plaćeno, odnosno neplaćeno odsustvo.
Radnik u svom zahtjevu nije dužan navesti razloge zbog kojih koristi pravo na plaćeno/neplaćeno odsustvo
Radnik u svom zahtjevu nije dužan navesti razloge zbog kojih koristi pravo na plaćeno/neplaćeno odsustvo jer je zakonodavac u ovom članu naveo mogućnost korištenja odsustva radi zadovoljavanja vjerskih odnosno tradicijskih potreba. Zakonodavac nije vezivao korištenje prava za bilo koji blagdan, vjersku ili tradicijsku potrebu, nego za radnikovu potrebu za zadovoljavanje vjerskih, odnosno tradicijskih potreba. Kada će radnik zadovoljavati svoje vjerske ili tradicijske potrebe, zakonodavac je to pravo prepustio radniku.
Radniku se mora omogućiti korištenje plaćenog odsustva radi zadovoljavanja vjerskih ili tradicijskih potreba kad god on to zahtijeva, u okviru dva plaćena i dva neplaćena dana, a poslodavac nema pravo da preispituje koje će vjerske ili tradicijske potrebe radnik zadovoljiti.
Dakle, radnik može zahtijevati u toku godine dva dana plaćenog odsustva po navedenom članu, a može ih koristiti na način da u toku godine da dva puta podnese zahjev poslodavcu kako bi koristio plaćeno odsustvo odvojeno (po jedan dan), ali može ova dva dana spojiti te koristiti po jednom zahtjevu. Razlozi koje radnik ne mora navoditi u zahtjevu a mogu biti vjerski praznik, obilježavanje obljetnice rođenja djeteta, godišnjica smrti roditelja, ali i svi ostali razlozi zbog kojih radnik u to vrijeme želi da koristi navedenu pogodnost kao što je npr. odlazak na planinu ili neki drugi razlog koji nema veze sa vjerskim praznikom. Napominjemo da poslodavac nema pravo da preispituje gdje će radnik koristiti navedeno pravo.
Zaključak
S obzirom na činjenicu da praznik 1. Maj pada u nedjelju, neradni dani su 1. 2. i 3. Maj. Međutim, 2. Maja pada vjerski praznik Ramazanski bajram. U navedenom slučaju radnik može uputiti zahtjev poslodavcu na osnovu člana 54. stav (3) Zakona o radu da mu poslodavac omogući korištenje plaćenog odsustva na dan 4. i 5. Maja ili može zahtijevati samo jedan dan plaćenog odsustva po ovom osnovu, odnosno 4. Maj, jer radnik ima pravo na dva dana plaćenog odsustva za vrijeme vjeriskih odnosno tradicijskih potreba. Ukoliko bi radnik koristio dva dana plaćenog odsustva na dane 4. i 5. Maja, u tom slučaju radnik u toku tekuće godine ne bi mogao više koristiti dane plaćenog odsustva za vrijeme vjerskih, odnosno tradicijskih potreba.
Dakle, u navedenom slučaju potrebno je napraviti razliku između plaćenog odsustva u smislu Zakona o praznicima te zadovoljavaju vjerskih, odnosno tradicijskih potreba koje omogućava Zakon o radu.
Poslodavac ne bi trebao da donese odluku za sve radnike kojom proglašava neradni dan za vrijeme Bajrama ili drugog vjerskog praznika, slobodnim danom u skladu sa članom 54. Zakona. Poslodavac može samo na zahtjev radnika odobriti korištenje odsustva radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba.
Međutim, s obzirom na to da poslodavac samostalno odlučuje o radnim i neradnim danima, poslodavac može donijeti odluku o neradnom danu bez navođenja razloga da se radi o vjerskim praznicima, odnosno bez pozivanja na član 54. Zakona, jer iz svih prethodno navednih razloga poslodavac ne bi trebao samostalno da određuje radnicima slobodan dan radi zadovoljenja njihovih vjerskih potreba. Ukoliko bi poslodavac donio takvu odluku, radnici bi formalno-pravno imali pravo da zahtijevaju dodatno dva dana plaćenog odsustva u nekom drugom periodu po osnovu člana 54. stav (3).
Pogledajte i ostale Novosti.
Ovaj članak bit će objavljen u časopisu Pravo i finansije – April 2022.
Vezane novosti: