Privremeni i povremeni poslovi
Autor članka: Mirela Mašić, dipl. oec.
Siže:
Potreba za angažovanjem radnika i drugih lica na privremenoj i povremenoj osnovi vrlo je česta u praksi, te mnogi poslodavci posežu za ovakvom vrstom ugovornog angažmana za različite vrste poslova. Međutim, kod zaključivanja ugovora o privremenim i povremenim poslovima, potrebno je voditi računa o ispunjavanje određenih formalnih preduslova u skladu sa Zakonom o radu, te samo ukoliko su isti zaista zadovoljeni, odnosno, ukoliko se ne radi o poslovima za koje je potrebno zaključiti ugovor o radu (na neodređeno ili određeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom), angažman po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima dolazi u obzir. Također, bitno je napraviti razliku u odnosu na ugovor o djelu koji predstavlja posebnu vrstu angažmana koja nema veze sa ugovorom o privremenim i povremenim poslovima, a u praksi se često poistovjećuju.
Dodatno, treba biti oprezan kada su u pitanju obaveze sa aspekta propisa o porezu na dohodak i doprinosima, a razlog tome je česta zloupotreba i pogrešna primjene ugovora o privremenim i povremenim poslovima. U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na pravni osnov za zaključivanje ugovora o privremenim i povremenim poslovima, kao i na tretman istog sa aspekta važećih propisa o porezu na dohodak i doprinosima.
Ključne riječi: privremeni i povremeni poslovi, odmor u toku dana, propisi o penzijskom i invalidskom osiguranju, porez na dohodak, doprinosi, radna dozvola.
Uvod
U vrijeme globalne ekonomske krize i povećane neizvjesnosti na tržištu rada, nezaposlenost postaje jedan od primarnih problema, a sa sobom nosi brojne stresne posljedice i situacije. Pored masovnih otkaza ugovora o radu, veliki broj poslodavaca poseže i za drugim, manje drastičnim mjerama koje se manifestuju kroz smanjenje broja zaposlenika sa stalnim zaposlenjem i povećanjem broja onih koji su zaposleni na privremenoj i povremenoj osnovi.
Privremeni i povremeni poslovi su upravo takva kategorija poslova čije je zaključivanje aktualizirano u ovo vrijeme, a čija se suština često pogrešno tumači. Naime, privremeni i povremeni poslovi su oni poslovi koji se obavljaju van redovnog radnog odnosa i u određenom vremenskom periodu, a koji se često, potpuno neosnovano, poistovjećuju sa ugovorom o djelu.
Međutim, riječ o dva potpuno različita ugovorna osnova, te instituta potpuno različitih zakonskih propisa. S jedne strane je ugovor o djelu, kao institut Zakona o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 57/89; “Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93, 13/93 i 13/94; “Službene novine FBiH”, br. 29/03 i 42/11), koji podrazumijeva faktički, jednokratni posao, tj. izvođenje određenog djela korišenjem fizičkog, intelektualnog rada i sl. Za razliku od toga, ugovor o privremenim i povremenim poslovima je zakonska forma čije je ugovaranje i obavljanje regulisano Zakonom o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 26/16 i 89/18).
U cilju boljeg razumijevanja i pravilne primjene ove vrste ugovornog odnosa, kao i uslijed česte potrebe za njihovom primjenom, u nastavku dajemo pojašnjenje njihovih osnovnih karakteristika, kao i načina na koji je njihovo zaključivanje tretirano u svjetlu propisa o porezu na dohodak i doprinosima.
Pravni osnov za zaključivanje ugovora o privremenim i povremenim poslovima
Zaključivanje ugovora o privremenim o povremenim poslovima uređeno članom 166. Zakona o radu, te su u stavu (1) ovog člana Zakona propisani uslovi koji moraju biti zadovoljeni kako bi ugovor o privremenim i povremenim poslovima mogao biti zaključen, a to su:
- da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu,
- da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom i da ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.
Dakle, prvi uslov koji mora biti ispunjen da bi se mogao zaključiti ugovor o privremenim i povremenim poslovima je da oni kao kategorija moraju biti utvrđeni kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Osnovna karakteristika poslova za koje se može zaključiti ovakav ugovor, a koja je uslovljena samim nazivom ove vrste ugovora, jeste da moraju imati privremen i povremen karakter, odnosno da se za njihovo obavljanje ne zahtjeva kontinuitet, jer je kontinuitet osnovna odrednica ugovora o radu i kao takva zahtijeva zaključivanje jednog takvog ugovora – ugovora o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom.
Nadalje, vremensko trajanje ugovora o privremenim i povremenim poslovima je ograničeno, i to na period do 60 dana u toku jedne kalendarske godine, pri čemu se u taj rok od 60 dana, iako nije posebno naglašeno, podrazumijevaju radni dani, što znači da se u isti ne bi trebali uračunavati nedelja, dani državnih praznika i drugi dani kada se ne radi. Također, napominjemo da je zakonsko ograničenje od 60 dana vezano za obavljanje jednog konkretnog posla, što znači da jedno fizičko lice može biti angažovano po osnovu više ugovora o privremenim i povremenim poslovima u toku jedne kalendarske godine.
Također, za mogućnost angažmana kod istog poslodavca, načelno, nema smetnje. Međutim, ukoliko se potreba za angažmanom na određenim poslovima učestalo ponavlja, onda je u tom slučaju potrebno voditi računa da i ne može biti riječ o poslovima koji kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu biti utvrđeni kao privremeni i povremeni poslovi, već da se radi o poslovima koji zahtijevaju redovni radni angažman, pa bi se u tom slučaju de facto radilo o pogrešnoj primjeni ugovora o privremenim i povremenim poslovima.
Ukoliko su, pak, zadovoljeni navedeni uslovi iz člana 166. Zakona o radu, ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova se može zaključiti sa svakim licem koje ispunjava uslove za obavljanje poslova za koje se ovaj ugovor zaključuje. To bi značilo da lice sa kojim se sklapa ovakav ugovor može biti i već zaposleno lice, penzioner, pa i zaposlenik kod tog istog poslodavca, naravno, pod uslovom da se poslovi koje se obavljaju po ovom ugovoru i vrijeme u koje se obavljaju ne poklapaju sa njegovim redovnim poslovima i redovnim radnim vremenom.
Kada su u pitanju prava lica koja se angažuju po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, odnosno obavezama poslodavaca, sa druge strane, ona se bitno razlikuju u odnosu na prava i obaveze po redovnom radnom angažmanu, tj. u odnosu na situaciju kada je u pitanju odnos zaposlenog lica i poslodavca po osnovu ugovora o radu. Naime, za lica koja obavljaju privremene i povremene poslove, članom 166. stav (2) Zakona o radu propisano je koja prava ostvaruju.
Prvo jeste da im se osigurava odmor u toku radnog dana na isti način, odnosno pod istim uslovima kao i za zaposlenike koji su u redovnom radnom odnosu. To znači da ako lice angažovano po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima radi duže od šest sati dnevno, ima pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta, a način i vrijeme korištenja se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Drugo, u stavu (2) člana 166. Zakona o radu propisano je da se licu koje obavlja privremene i povremene poslove osiguravaju i druga prava, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Dakle, lica angažovana po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima ne zasnivaju radni odnos, pa stoga, osim posebno navedenih prava u članu 166. stav (2) Zakona, nemaju pravo na druga prava koja ostvaruju lica u redovnom radnom odnosu, kao što su npr. topli obrok, naknada troškova prevoza na posao i sa posla i dr. Međutim, nema smetnje da se u ugovoru o obavljanju privremenim i povremenim poslova posebno definišu i ova prava (što predstavlja mogućnost, ali ne i obavezu poslodavca).
Prava u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju
Kao što smo prethodno naveli, Zakonom o radu je propisano da se licima koja obavljaju privremene i povremene poslove osiguravaju i druga prava u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, a o kakvim pravima se ovdje radi pojasnit ćemo u nastavku.
Naime, prema ranije važećim propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, odnosno prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12), lica angažovana po osnovu ovakvog ugovora se smatraju licima koja su osigurana u određenim okolnostima, te im se osiguravaju prava u slučaju gubitka radne sposobnosti, a u slučaju smrti članovima njihove porodice pravo na porodičnu penziju, ako je gubitak radne sposobnosti, odnosno smrt posljedica povrede na radu, odnosno profesionalne bolesti nastale za vrijeme obavljanja privremenih i povremenih poslova u smislu propisa o radu.
Odlukom o visini doprinosa za PIO za lica osigurana u određenim okolnostima („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/14), prema član 1. stav 1. tačka 8., za vrijeme obavljanja privremenih i povremenih poslova u smislu propisa o radu, u cilju ostvarenja zakonom definisanih prava, utvrđena je obaveza plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u mjesečnom iznosu od 60,00 KM.
S obzirom na to da je novi Zakon o penzijskom i invalidskog osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, broj 13/18) na snazi od 01.03.2018. godine, a da u međuvremenu nije donesena nova odluka, postavilo se pitanje primjene prethodno navedene odluke. Međutim, ovdje treba imati u vidu da je u članu 150. Zakona propisano da će se do donošenja usaglašenih akata primjenjivati oni koji su bili na snazi na dan stupanja na snagu novog zakona, ako nisu u suprotnosti sa istim. Prema tome, navedena Odluka Upravnog odbora Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje će se primjenjivati sve do donošenja nove Odluke usklađene sa novim Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Ovdje se može postaviti i pitanje do kada će odluka iz 2014. godine zaista primjenjivati i na koji način će u novoj odluci biti definisane obaveze po pitanju plaćanja doprinosa za PIO/MIO kod osiguranja lica u određenim okolnostima.
Naime, u novom Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđen je potpuno drugačiji tretman ugovora o privremenim i povremenim poslovima u odnosu na ranije zakonsko rješenje. Međutim, takvo zakonsko rješenje po pitanju statusa lica prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju pretpostavlja izmjenu propisa o doprinosima s obzirom na to da u članu 11. tačka j) novog Zakona o PIO/MIO lice koje obavlja privremene i povremene poslove u skladu sa propisima o radu ima status osiguranika zaposlenika. U tekstu Prijedloga novog Zakona o doprinosima, za ovu kategoriju obveznika zaista je predviđena obaveza plaćanja doprinosa za PIO po stopi kao za osiguranike iz osnova radnog odnosa.
Međutim, sve dok novi Zakon o doprinosima ne stupi na snagu, lica angažovana po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima ne mogu imati status osiguranika kao zaposlenici (kako je to predviđeno novim Zakonom o PIO/MIO) već samo status osiguranih lica u određenim okolnostima za koje i dalje postoji obaveza plaćanja doprinosa za PIO u skladu sa navedenom Odlukom Upravnog odbora Federalnog zavoda za PIO (tj. 60 KM na mjesečnom nivou).
Također, napominjemo u novom Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju (član 17.) lica za vrijeme obavljanja privremenih i povremenih poslova preko omladinskih zadruga do navršenih 26 godina života ako se nalaze na redovnom školovanju, su svrstana u kategoriju lica koja su obavezno osigurana za slučaj invalidnosti i smrti zbog povrede na radu i profesionalne bolesti, te je i u ovom dijelu, unaprijed, izvršeno usklađivanja sa odredbama Zakona o doprinosima koji tek treba biti usvojen.
Zaključivanje ugovora o privremenim i povremenim poslovima
Ugovor koji se zaključuje u slučaju angažmana na privremenim i povremenim poslovima mora biti u pisanoj formi, te obavezno sadržavati slijedeće elemente:
- vrstu posla (navođenje konkretnog posla),
- način izvršenja posla, kao i načina korištenja odmora u toku radnog vremena,
- rok izvršenja posla,
- iznos naknade koju će lice ostvariti za izvršeni posao.
Kada je u pitanju vrsta posla, ugovor o privremenim i povremenim poslovima je, kao što je već naglašeno, dozvoljeno zaključiti samo u slučaju da za takve poslove nije moguće zaključiti ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme (sa punim ili nepunim radnim vremenom), a da je u takvim situacijama, kolektivnim ugovorom predviđena mogućnost sklapanja ugovora o privremenim i povremenim poslovima. To bi npr. bili slijedeći slučajevi: sezonska potreba za radnicima za vrijeme turističke sezone, privremeno i povremeno angažovanja studenata preko studentskih centara, izvođenje nekih vremenski ograničenih projekata, iznenadno povećanja obima poslovanja, hitne zamjene privremeno odsutnih radnika (uslijed godišnjih odmora, bolovanja i sl.), privremene potrebe za radnicima drugačijeg profila za potrebe obavljanje nekih „neredovnih“ poslova firme, za koje ne postoje stručni zaposlenici i sl.
Porezni tretman ugovora o privremenim i povremenim poslovima
Pod pretpostavkom da su prethodno navedeni uslovi zadovoljeni, odnosno da se ne radi o poslovima za koje je potrebno zaključiti ugovor o radu, obaveze isplatioca po osnovu poreza na dohodak i doprinosa temeljem ugovora o privremenim i povremenim poslovima obrazlažemo u nastavku.
Zakonom o porezu na dohodak („Službene novine Federacije BiH”, br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13) i pratećim Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Službene novine Federacije BiH“, br. 67/08, 4/10, 86/10, 10/11, 53/11, 20/12, 27/13, 71/13, 90/13, 45/14, 52/16, 59/16, 38/17, 3/18, 30/18 i 21/20) nije posebno tretirano oporezivanje dohotka ostvarenog po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima. Međutim, propisi o porezu na dohodak kao predmet oporezivanja, u skladu sa članom 4. Zakona, poznaju, između ostalih, dohodak od nesamostalne djelatnosti, te dohodak od samostalne djelatnosti, pri čemu se pri definisanju jedne, odnosno druge djelatnosti daju bliže smjernice za njihovo određivanje.
Stoga, u ovom slučaju je od ključnog značaja napraviti razliku u tome šta se smatra nesamostalnom djelatnošću po osnovu koje se ostvaruju prihodi iz člana 10. Zakona, u odnosu na samostalnu djelatnost iz člana 12. Zakona o porezu na dohodak. Za odlučivanje o tome da li se radi nesamostalnoj ili samostalnoj djelatnosti, shodno članu 8. stav (2) Pravilnika, odlučujuća je cjelovita slika međusobnih odnosa, pa je pojašnjeno da nesamostalnu djelatnost karakterišu sljedeće činjenice:
- poslodavac je taj koji određuje vrstu, mjesto i vrijeme rada,
- poslodavac stavlja na raspolaganje zaposleniku sredstva za rad (kao što je radna odjeća, potreban materijal, poslovni prostor sa opremom i sl.),
- poslodavac snosi sve poslovne izdatke za zaposlenika (putne troškove, dnevnice itd.)
- zaposlenik pri obavljanju djelatnosti koristi samo svoju sposobnost (fizičku ili umnu), a ne i kapital,
- zaposlenik je obavezan da ima određeni učinak, ali ne i određeni uspjeh.
S druge strane, o drugim samostalnim djelatnostima, u sklopu kojih je i kategorija povremenih samostalnih djelatnosti, radilo bi se samo u slučaju da se u pitanju oni poslovi koji se obavljaju samostalno i neredovno u većim prekidima i/ili relativno kratkotrajno (u skladu sa članom 12. Zakona i članom 32. stav (4) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak), u kom kontekstu se pominju samo angažmani po osnovu ugovora o djelu i autorskom djelu.
Na osnovu prethodno navedenog, proizlazi da za pravilno određivanje poreznog tretmana isplate određenog dohotka nije bitna samo forma ugovora koji je zaključen, već karakteristike djelatnosti koje lice angažovano po određenom ugovoru zaista obavlja. S obzirom na navedene karakteristike nesamostalne djelatnosti koje su opisane u članu 8. Pravilnika (kontinuitet u obavljanju, rad po uputama poslodavca, sredstvima poslodavca, u prostorijama poslodavca itd.), ugovor o privremenim i povremenim poslovima po svojoj suštini ima karakter nesamostalnog rada za poslodavca, i bez obzira na to što bi se po samom nazivu „povremeni“ mogli svrstati u kategoriju povremenih samostalnih djelatnosti, za takvo nešto im nedostaje osnova odrednica – samostalnost, po kojoj bi pripadali ovoj kategoriji.
Stoga, obračun i plaćanje poreza na dohodak na isplate po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima vrši se u skladu sa članom 27. st. (1) i (2) Zakona o porezu na dohodak na način da se porez na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje pri svakoj isplati naknade po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, istog dana ili prvog dana po izvršenoj isplati oporezive naknade.
Pri tome, napominjemo, oporezivom naknadom lica angažovanog po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima se smatra ukupno isplaćeni iznos naknade, što znači da bi se i eventualno isplaćeni topli obrok, naknada troškove prevoza na posao i sa posla, dnevnice i dr. (ukoliko bi takve naknade bile ugovorene, jer, kako smo prethodno naveli, nisu obaveza poslodavca) smatrale oporezivim, i to iz razloga što pravo na takve vrste neoporezivih primanja (do propisanih maksimalno neoporezivih iznosa u skladu sa Zakonom i Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak) mogu ostvarivati samo lica koja su u radnom odnosu, tj. zaposlenici.
Nadalje, s obzirom na to da primaoci naknade po ovom ugovoru nemaju svojstvo zaposlenika, kod utvrđivanja osnovice za obračun mjesečnih akontacija poreza na isplaćene naknade u toku poreznog perioda isti ne mogu koristiti pravo na lične odbitke iz člana 24. st. (1) i (2) Zakona o porezu na dohodak.
Međutim, po isteku poreznog perioda isti imaju mogućnost da iskoriste svoje pravo na godišnji iznos ličnog odbitka (srazmjerno vremenu ostvarivanja oporezivog dohotka), naravno, pod uslovom da u periodu ostvarivanja oporezivih naknada imaju važeću poreznu karticu, te da u propisanom roku podnesu svoju godišnju poreznu prijavu (Obrazac GPD-1051) sa vjerodostojnom dokumentacijom kojom dokazuju svoje pravo na lične odbitke.
Nadalje, kod zaključivanja ugovora o privremenim i povremenim poslovima postoji obaveza prijavljivanja lica nadležnoj ispostavi Porezne uprave Federacije BiH na Obrascu JS3120 Prijave/Odjava lica osiguranih u određenim okolnostima (šifra 28), shodno propisima o Jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa. Dakle, u ovom slučaju se ne vrši prijavi za osiguranje na Obrascu JS3100, jer se ne radi o zaposlenicima koja prijavom u Jedinstveni sistem stiču status osiguranika i za koje poslodavac plaća obavezne doprinose u skladu sa propisima o doprinosima.
Obračun doprinosa po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima
S aspekta propisa o doprinosima, u članu 5. stav 1. alineja 6. Zakona o doprinosima („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06, 14/08, 91/15, 104/16, 34/18, 99/19 i 4/21), kao obveznik plaćanja doprinosa iz plaće navodi se i fizička osoba rezident Federacije koja ostvaruje primanja od drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada, a kao obveznik doprinosa na plaću navodi se isplatitelj tih primanja (član 5. stav 3. alineja 6. Zakona). U članu 10.a Zakona propisano je da se na ovakva primanja doprinosi plaćaju po stopama:
– 4% za osnovno zdravstveno osiguranje (na teret osiguranika) i
– 6% na penzijsko-invalidsko osiguranje (na teret isplatioca primanja).
Dakle, propisi o doprinosima poznaju kategoriju tzv. povremenog nesamostalnog rada, a obračun i plaćanje doprinosa za primanja po ovom osnovu izjednačavaju sa primanjima od druge samostalne djelatnosti na koja se plaćaju „mali“, a ne „puni“ doprinosi. Naime, lica angažovana na ovakvim poslovima, prema trenutno važećim propisima o doprinosima, nemaju status osiguranika zaposlenika, kao što je to slučaj kod zaključivanja redovnog radnog odnosa, pa nisu ni u poziciji da „povlače“ prava po osnovu plaćenih obaveznih doprinosa (tzv. „punih“ doprinosa). Iz toga slijedi da oni i ne mogu biti obveznici plaćanja „punih“ doprinosa iz i na plaću koji bi se plaćali da je s njima zaključen ugovor o radu i da su prijavljeni u Jedinstveni sistem kao „redovni“ zaposlenici.
Napominjemo, ukoliko bi se novi Zakon o doprinosima usvojio u tekstu koji je trenutno predložen, obaveze za doprinose po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima koji se zaključuje u skladu sa propisima o radu bi bile promijenjene (kako smo to prethodno naveli), a slijedom novog Zakona o PIO/MIO, koji je već na snazi, takve promjene su izvjesne, odnosno u budućem periodu se može očekivati obaveza plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u punom iznosu koji će biti propisan za lica koja su u radnom odnosu, što znači da će vrijeme provedeno na radu po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima ulaziti u staž osiguranja lica koja po istom budu angažovana. Naime, prema trenutnom zakonskom rješenju, to nije slučaj.
Također, napominjemo, osim prethodno navedenih obaveza koje je isplatilac oporezivih naknada po ovom osnovu dužan obračunati, obustaviti i uplatiti u ime primaoca, on ima obavezu obračunati i na svoj teret uplatiti posebnu naknadu za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća, u skladu sa tačkom 3. Uputstva o načinu obračunavanja i uplati posebne naknadu za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine Federacije BiH”, broj 81/08), kao i opću vodnu naknadu u skladu sa odredbama Pravilnika o načinu obračunavanja, postupku i rokovima za obračunavanje i plaćanje i kontroli izmirivanja obaveza na osnovu opće vodne naknade i posebnih vodnih naknada („Službene novine Federacije BiH”, br. 92/07, 46/09, 79/11 i 88/12), oboje po stopi od 0,5% od neto iznosa naknade.
Angažman stranih državljana po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima
Kada je u pitanju angažovanje stranih državljana po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, potrebno je napomenuti da je Zakonom o zapošljavanju stranaca (“Sl. novine FBiH”, broj 111/2012), propisano je da stranac ne može zaključiti ugovor o radu i ugovor obavljanju privremenih i povremenih poslova prije nego što dobije radnu dozvolu, u skladu sa ovim zakonom.
Radna dozvola se izdaje strancu, pod uvjetom da ima odobrenje za stalno nastanjenje ili privremeni boravak u Federaciji BiH i da u evidenciji za zapošljavanje među nezaposlenim nema lica koje ispunjavaju uslove koje poslodavac zahtjeva za zaključivanje ugovora i radu ili ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova. Dakle, radna dozvola je propisana kao uvjet za zaključivanje ovakvog ugovora, te su propisane i sankcije u slučaju zaključivanje ovakvog ugovora bez poštivanja prethodno navedene zakonske odredbe, tj. bez posjedovanja radne dozvole.
Pogledajte i ostale Novosti.
Više informacija o našem interaktivnom webinaru iz oblasti finansija i računovodstva možete pronaći klikom na obavijest:
Interaktivni webinar – Računovodstvo i finansije – April 2021
Aneks ugovora o radu ili otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu