Preskoči na glavni sadržaj Preskoči na pretragu

Povreda na radu i profesionalno oboljenje

Povreda na radu i profesionalno oboljenje

Povreda na radu i profesionalno oboljenje

Povreda na radu i profesionalno oboljenje

 

Autor članka: Ljiljana Ćehajić, dipl.pravnik

 

Povreda na radu, kao posljedica nepreduzimanja adekvatnih preventivnih mjera za zaštitu na radu i zaštitu zdravlja radnika predmet je regulisanja propisa iz oblasti zdravstvenog osiguranja, penzijskog i invalidskog osiguranja, zaštite na radu i drugih propisa, pa ćemo u ovom tekstu razmotriti sve aspekte zakonske zaštite radnika u slučaju da nastupi povreda na radu, odnosno profesionalno oboljenje ili promijenjena radna sposobnost radnika, te s aspekta prava radnika koja iz toga proističu, odgovornosti poslodavca za nastalu povredu ili profesionalno oboljenje, specifična zdravstvena zaštita radnika, evidencije i naknade koje pripadaju radniku, ukoliko povreda na radu nije rezultat krivice radnika.

Ova oblast regulisana je Zakonom o radu, Zakonom o zaštiti na radu, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, Zakonom o zdravstvenom osiguranju i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, kao i provedbenim propisima, čije su odredbe objedinjene u ovom tekstu.


Uvod

 

Povredom na radu[1] smatra se:

a) povreda osiguranika, prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili hemijskim djelovanjem, naglim promjenama položaja tijela, promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva povreda uzročno vezana za obavljanje posla koji je osnov osiguranja,

b) povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno, odnosno radi obavljanja djelatnosti na osnovu koje je osiguran.

Povredom na radu ne smatra se povreda na radu ukoliko je prouzrokovana:

a) namjerno ili iz krajnje nepažnje osiguranika koji je obavljao radne obaveze, kao i na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno,

b) pijanstvom osiguranika,

c) isključivom odgovornosti trećeg lica,

d) zbog više sile,

e) zbog obavljanja aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti,

f) uslijed namjernog nanošenja ozljede osiguraniku od strane drugog lica izazvanog ličnim odnosom s osiguranim licem koje se ne može dovesti u vezu sa radno-pravnom aktivnosti,

g) uslijed namjernog nekorištenja opreme zaštite na radu i nepoštivanja propisa o zaštiti na radu.

 

U slučaju spora o tome da li je neka povreda nastala na radu ili ne, teret dokazivanja je na poslodavcu.

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ne reguliše šta se smatra lakšom odnosno težom povredom na radu, što je posao ovlaštene zdravstvene ustanove, već se, nakon obavljenog ljekarskog pregleda i liječenja, uspostavlja puna radna sposobnost radnika, utvrđuje smanjena radna sposobnost (invalidnost II kategorije) ili potpuna nesposobnost za rad (invalidnost I kategorije), odnosno utvrđuje opasnost po zdravlje radnika nastavkom rada na određenom radnom mjestu.

Ovim zakonom također je propisano da su profesionalne bolesti određene bolesti nastale u toku osiguranja, prouzrokovane dužim neposrednim uticajem procesa rada i uslova rada na radnim mjestima odnosno poslovima koje je osiguranik obavljao.[2] Lista profesionalnih bolesti, radna mjesta i poslove na kojima se te bolesti pojavljuju i uslove pod kojima se smatraju profesionalnim, propisane su Pravilnikom o listi profesionalnih bolesti[3].

Saglasno ovom pravilniku, profesionalne bolesti su određene bolesti nastale u toku osiguranja, prouzrokovane dužim neposrednim djelovanjem štetnosti prisutnim u procesu rada ili radnoj sredini, odnosno poslovima koje je radnik/osiguranik obavljao, kao i bolesti za koje je poznato da mogu biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u vezi sa procesom rada i/ili radnom sredinom, a intenzitet štetnosti i dužina trajanja izloženosti toj štetnosti je na nivou za koji je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja.

Poslovi na kojima se javljaju profesionalne bolesti

Poslovima na kojima se javljaju profesionalne bolesti smatraju se poslovi gdje su radnici izloženi hemijskim, fizičkim i biološkim profesionalnim štetnostima i naprezanjima navedenim u Listi profesionalnih bolesti.

Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Federacije BiH vrši poslove medicinskog vještačenja na zahtjev fizičkih i pravnih osoba, suda, drugih ustanova i organa donosi ocjenu, nalaz i mišljenje na osnovu kojeg nadležni organ odlučuje o ostvarivanju prava u skladu s pravnim propisima iz svoje nadležnosti. Institut, između ostalog, vrši medicinsko vještačenje radne sposobnosti, nesposobnosti za rad i privređivanje, nesposobnost za samostalan život i rad i stepen tjelesnog oštećenja.


Prevencija povreda na radu i profesionalnih oboljenja

 

Zakonom o zaštiti na radu[4] uređena su prava, obaveze i odgovornost poslodavaca i radnika u vezi sa provođenjem i poboljšanjem sigurnosti i zaštite zdravlja radnika na radu, kao i opća načela prevencije, sistem pravila sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, čijom primjenom se postiže sprečavanje povreda na radu, profesionalnih oboljenja i drugih oboljenja u vezi sa radom.

Posebna zaštita se propisuje radi očuvanja duševnog i tjelesnog razvoja mladih, zaštite žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, zaštite lica sa invaliditetom i profesionalno oboljelih lica od daljeg oštećenja zdravlja i umanjenja njihove radne sposobnosti i očuvanja radnih sposobnosti starijih radnika u granicama primjerenim njihovoj životnoj dobi.

U odnosu na radna mjesta radnika, poslodavac je, između ostalog, dužan da vrši procjenu rizika za svako radno mjesto i utvrdi poslove sa povećanim rizikom, obavještava radnike opasnostima i štetnostima po zdravlje radnika na radnom mjestu, osposobljava radnike i izdaje uputstva za siguran rad, zabranjuje rad ukoliko radnik nije osposobljen ili mu prijeti opasnost po zdravlje i život, osigurava prethodne i periodične ljekarske preglede radnika koji rade na poslovima na kojima postoje povećani rizici po zdravlje i preduzima mjere za sprečavanje nastanka invaliditeta i profesionalnih oboljenja radnika,

Propisano je da je poslodavac dužan da radniku koji obavlja poslove sa povećanim rizikom, prije početka rada osigura prethodni ljekarski pregled, kao i periodični ljekarski pregled u toku rada[5].

Poslovi sa povećanim rizikom

Poslovi sa povećanim rizikom utvrđuju se internim aktom/Pravilnikom o zaštiti na radu, koji se donosi na osnovu akta o procjeni rizika na radnim mjestima.

Poslovima sa povećanim rizikom smatraju se:

a) poslovi sa povećanim rizikom od povređivanja, nastanka profesionalnih oboljenja i oštećenja zdravlja radnika,

b) poslovi sa specifičnim zahtjevima koji, u cilju sigurnog i uspješnog rada uvjetuju posebne zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika na tim radnim mjestima,

c) poslovi na kojima, nakon primjene svih tehnički priznatih metoda za smanjenje rizika, postoji preostali rizik za neke radnike.


Najnoviji seminari

  • 1
  • 2

 

Prava radnika na specifičnu zdravstvenu zaštitu/medicinu rada

 

Radnik ima pravo na zdravstvenu zaštitu primjerenu rizicima za sigurnost i zdravlje kojima je izložen na radu, u skladu s posebnim propisima koji uređuju mjere zdravstvene zaštite u vezi sa radom.

Radnik ne može zasnovati radni odnos ukoliko prethodno nije utvrđeno da njegovo zdravstveno stanje i psihofizičke sposobnosti odgovaraju uvjetima rada i zahtjevima radnog mjesta.

Zdravstveno stanje i psihofizičke sposobnosti radnika utvrđuju se na osnovu ljekarskog uvjerenja izdatog od strane odjeljenja za medicinu rada i zdravstvenu zaštitu radnika ovlaštene zdravstvene ustanove, a zdravstveno stanje i psihofizičke sposobnosti pripadnika oružanih snaga i policijskih službenika utvrđuju se zdravstvenim pregledom koji organizuje poslodavac.[6]

Prethodni i periodični ljekarski pregledi radnika koji obavljaju poslove sa povećanim rizikom vrše se na način, po postupku i u rokovima utvrđenim posebnim pravilnikom.[7]

Osim toga, Zakonom o radu propisani su periodični pregledi maloljetnih radnika – najmanje jednom u dvije godine[8] i radnika koji rade noću -najmanje jednom u dvije godine.[9] Pored obaveznog zdravstvenog osiguranja radnika i obaveznog reosiguranja pravne i fizičke osobe od rizika[10], poslodavac posebno osigurava od rizika nesreće i povrede na radu radnike koji obavljaju poslove sa povećanim rizikom, koji su utvrđeni internim aktom o zaštiti na radu, radi obezbjeđenja naknade štete, kod osiguravajućih kuća.[11]

Poslodavac bi trebalo da osigura i sve druge radnike, u obimu koji dogovori s osiguravajućom kućom.

Zakonom o zdravstvenoj zaštiti[12] propisane su mjere specifične zdravstvene zaštite koje mora osigurati poslodavac s ciljem stvaranja uvjeta za zaštitu zdravlja uposlenika na radnom mjestu i poticanja zdravstveno odgovornog ponašanja usmjerene su na provođenje:

  • mjera za sprečavanje i otkrivanje profesionalnih bolesti, sprečavanje povreda na radu i pružanje odgovarajuće prve pomoći;
  • mjera za zaštitu zdravlja uposlenika koji su na radnom mjestu izloženi posebnim opasnostima po zdravlje;
  • mjera zdravstvene zaštite propisanih posebnim propisima.

Radi provođenja ovih mjera poslodavac organizira i osigurava iz svojih sredstava zdravstvenu zaštitu uposlenih koja obuhvata najmanje:

  • liječničke preglede radi utvrđivanja sposobnosti za rad po nalogu poslodavca.
  • provođenje mjera za sprečavanje i rano otkrivanje profesionalnih bolesti, bolesti u vezi sa radom i sprečavanje povreda na radu;
  • preventivne preglede uposlenih (prethodne, periodične, kontrolne i ciljane preglede) u zavisnosti od spola, uzrasta i uvjeta rada, kao i pojavu profesionalnih bolesti, povreda na radu i hroničnih bolesti;
  • sanitarne preglede radi zaštite uposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti u skladu sa propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene preglede u skladu sa zakonom;
  • upoznavanje uposlenih sa zdravstvenim mjerama zaštite na radu i njihovo obrazovanje u vezi sa specifičnim uvjetima, kao i na korištenje osobnih i kolektivnih zaštitnih sredstava;
  • osiguranje sanitarno-tehničkih i higijenskih uvjeta u objektima pod sanitarnim nadzorom i drugim objektima u kojima se obavlja djelatnost od javnog interesa u skladu sa propisom o sanitarnom nadzoru, kao i osiguranje i provođenje općih mjera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti u skladu sa propisom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti;
  • druge preventivne mjere (neobavezne vakcinacije, neobavezni sistematski pregledi) u skladu sa općim aktom poslodavca;
  • praćenje uvjeta rada i sigurnosti na radu, kao i procjene profesionalnih rizika u cilju unapređivanja uvjeta rada i ergonomskih mjera prilagođavanjem rada psihofiziološkim sposobnostima uposlenih;
  • praćenje obolijevanja, povređivanja, odsutnosti sa posla i smrtnosti, posebno od profesionalnih bolesti, bolesti u vezi sa radom, povreda na radu i drugih zdravstvenih oštećenja koja utiču na privremenu ili trajnu izmjenu radne sposobnosti;
  • učešće u organizaciji režima rada i odmora uposlenih, kao i u procjeni nove opreme i novih tehnologija sa zdravstvenog i ergonomskog stanovišta;
  • provođenje mjera za unapređivanje zdravlja radnika izloženih zdravstvenim rizicima u toku procesa rada, uključujući i ocjenjivanje i upućivanje radnika uposlenih na posebno teškim i rizičnim poslovima na zdravstveno-preventivne aktivnosti i odmor;
  • ukazivanje prve pomoći u slučaju povrede na radnom mjestu.

Također je propisano da zdravstvena zaštita na primarnom nivou obuhvata, između ostalog, specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika kao dio medicine rada, ako je ugovorena sa poslodavcem.[13]

 

Specifična zdravstvena zaštita zaposlenika

Specifična zdravstvena zaštita zaposlenika ostvaruje se na osnovu ugovora između poslodavca i zdravstvene ustanove koja u svom sastavu ima djelatnost medicine rada, ili ugovorom sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi. Za potrebe praćenja, proučavanja i unapređenja djelatnosti specifične zdravstvene zaštite može se osnovati zavod za medicinu rada kantona, odnosno zdravstvena ustanova za specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika. Troškove specifične zdravstvene zaštite snosi poslodavac. Poslodavac sam određuje period na koji će zaključiti ugovor.[14]

Poslodavac je dužan da zdravstvenim radnicima, koji pružaju usluge specifične zdravstvene zaštite/medicine rada, osigura pristup u sve radne prostorije i prostore .[15]

Poslodavac, radnik za zaštitu na radu, povjerenik za zaštitu na radu, sindikat i drugi radnici dužni su obavijestiti ovlaštenu ustanovu o svim faktorima na radnom mjestu i u radnoj okolini za koje znaju ili pretpostavljaju da se mogu nepovoljno odraziti na zdravlje radnika.[16]


 

Evidencija, izvještavanje i obavještavanje o nesrećama i profesionalnim oboljenjima

Zakonom o zaštiti na radu propisana je evidencija koju vodi poslodavac, o povredama na radu, profesionalnim oboljenjima, smrtnim slučajevima i njihovim uzrocima, obavezno prijavljivanje nastale povrede na radu i oboljenja od profesionalne bolesti, obavještavanje i postupanje inspekcije za zaštitu na radu izvještavanje o povredi na radu koja se dogodi i profesionalnom oboljenju koje nastane na radnom mjestu.

 

Evidencija o povredama na radu, profesionalnim oboljenjima, smrtnim slučajevima i njihovim uzrocima

Zakonom o zaštiti na radu propisano je da je poslodavac dužan da vodi propisanu evidenciju, između ostalih evidencija, i o povredama na radu, profesionalnim oboljenjima, smrtnim slučajevima i njihovim uzrocima, te je dužan dostaviti nadležnoj inspekciji rada godišnji izvještaj o slučajevima iz ove evidencije.[17]

Do donošenja federalnog propisa primjenjuje se Pravilnik o vođenju evidencije, čuvanju isprava i sadržaju godišnjeg izvještaja iz oblasti zaštite na radu.[18]

 

Prijava povrede na radu i oboljenja od profesionalne bolesti

Zakonom o zdravstvenom osiguranju[19] propisano je da su pravne i fizičke osobe obavezne da za svaki slučaj povrede na radu i oboljenja od profesionalne bolesti radnika dostave kantonalnom zavodu osiguranja prijavu, u roku od tri dana od dana povrede odnosno utvrđivanja oboljenja od profesionalne bolesti.

 

Obavještavanje inspekcije

U skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju, o svakom smrtnom slučaju, težoj povredi na radu, profesionalnom oboljenju i svakoj pojavi koja bi mogla ugroziti život ili zdravlje radnika na radu poslodavac je obavezan odmah obavijestiti nadležnu inspekciju rada.

Za svaku povredu na radu poslodavac je dužan na uviđaj pozvati radnika za zaštitu na radu, neposrednog rukovodioca povrijeđenog radnika i povjerenika za zaštitu na radu.[20]

 

Postupanje inspektora kod smrtnog slučaja ili nesreće koja je zadesila jednog ili više radnika

Kantonalna uprava za inspekcijske poslove -inspekcija za zaštitu na radu (dalje: kantonalni inspektor) dužna je odmah po prijemu obavještenja poslodavca izvijestiti Federalnu upravu za inspekcijske poslove (dalje :Federalna uprava) o svakom smrtnom slučaju, nesreći na radu koja dovodi do onesposobljenosti u trajanju od tri ili više dana ili bilo kojem događaju koji je zadesio jednog ili više radnika.

Kantonalni inspektor obavezan je izvršiti uviđaj svakog smrtnog slučaja, nesreće koja je zadesila jednog ili više radnika i teže povrede na radu kod poslodavca.

Nakon izvršenog uviđaja, kantonalna uprava obavezna je preduzeti odgovarajuće mjere i dostaviti izvještaj Federalnoj upravi.

Kod smrtnog slučaja ili nesreće koja je zadesila jednog ili više radnika, uviđaj će izvršiti i federalni inspektor.[21]

 

Izvještaj inspekcije

Izvještaj o povredi na radu koja se dogodi i profesionalnom oboljenju koje nastane na radnom mjestu, poslodavac je dužan, u roku od sedam dana od dana pretrpljene povrede odnosno nastanka oboljenja, dostaviti:

  • radniku koji je pretrpio povredu, odnosno kod kojeg je nastalo oboljenje,
  • nadležnom zavodu zdravstvenog osiguranja kod kojeg je radnik zdravstveno osiguran,
  • ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi koja obavlja usluge specifične zdravstvene
  • zaštite/medicine rada kod poslodavca, kao i
  • nadležnoj inspekciji rada.

Izvještaj se podnosi se na obrascu čiji sadržaj i način podnošenja propisuje federalni ministar u saradnji sa federalnim ministrom zdravstva[22] u roku od 12 mjeseci od stupanja na snagu ZZR.

Do donošenja federalnog propisa primjenjuje se Pravilnik o vođenju evidencije, čuvanju isprava i sadržaju godišnjeg izvještaja iz oblasti zaštite na radu.[23]


 

Prava i obaveze radnika zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja

 

Prava radnika u slučaju privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja

 

Zakonom o radu propisano je da radniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme, niti mu može prestati ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme, za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka, osim ako je počinio teži prijestup ili težu povredu radne obaveze iz ugovora o radu.[24]
Zakonom o zaštiti na radu propisano je da radnik koji se ne pridržava utvrđenih pravila sigurnosti i zaštite zdravlja na radu i propisanih obaveza u smislu ovog zakona čini težu povredu radne obaveze u skladu sa kolektivnim ugovorom, odnosno općim aktom poslodavca.[25]

Saglasno Zakonu o zdravstvenom osiguranju,[26] kod povreda na radu, ili oboljenja od profesionalne bolesti, osiguranicima se obavezno osigurava:

  1. zdravstvena zaštita i sprovođenje mjera otkrivanja i sprečavanja povreda na radu i oboljenja od profesionalne bolesti,
  2. odgovarajuća medicinska pomoć i pravo na ortopedska pomagala radi liječenja i medicinske rehabilitacije od posljedica povreda na radu i oboljenja od profesionalnih bolesti radi uspostavljanja radne sposobnosti
  3. naknada putnih troškova u vezi s korišćenjem zdravstvene zaštite i rehabilitacije prouzrokovane povredom na radu, odnosno oboljenjem od profesionalne bolesti,
  4. naknada plaće za svo vrijeme trajanja bolovanja prouzrokovanog povredom na radu, odnosno oboljenjem od profesionalne bolesti.

Zdravstvena zaštita pruža se osiguranim osobama u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima je kantonalni zavod osiguranja zaključio ugovor o pružanju zdravstvene zaštite.[27]

 

Zaštita radnika s promijenjenom radnom sposobnošću

 

Saglasno Zakonu o radu, ako nadležna ustanova za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja ocijeni da kod radnika postoji promijenjena radna sposobnost (invalid II kategorije), poslodavac mu je dužan u pisanoj formi ponuditi novi ugovor o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban, ako takvi poslovi postoje, odnosno ako uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju postoji mogućnost rasporeda radnika na druge poslove.

U slučaju da ni to nije moguće, poslodavac mu, uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika/sindikata, može otkazati ugovor o radu. Ukoliko vijeće zaposlenika odnosno sindikat uskrati saglasnost , ili nisu osnovani ,rješavanje spora povjerava se arbitraži, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Ukoliko je nezadovoljan odlukom arbitraže, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostavljanja arbitražne odluke zatražiti da predmetnu saglasnost nadomjesti sudska odluka. Svaki otkaz ugovora o radu, ukoliko se ne poštuje navedena procedura, je nezakonit.

Ima li radnik sa promijenjenom radnom sposobnošću pravo na otpremninu u slučaju otkaza?

U slučaju otkaza, radnik s promijenjenom radnom sposobnošću ima pravo na otpremninu u iznosu uvećanom za najmanje 50% u odnosu na otpremninu iz člana 111. ZOR-a, osim ukoliko se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika. [28]

Prilikom ponude novih poslova radniku poslodavac treba primijeniti odredbe Zakona o zaštiti na radu, kojima je propisano da radnik sa promijenjenom radnom sposobnošću ne smije obavljati poslove na kojima postoji opasnost smanjenja preostale radne sposobnosti.[29]

Poslodavac je dužan osigurati da radnik s promijenjenom radnom sposobnošću, i pored osposobljavanja za siguran i zdrav rad, bude u pisanoj formi obaviješten o:

  • rezultatima procjene rizika na radnom mjestu i
  • mjerama kojima se rizici otklanjaju u cilju povećanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.[30]

Zakonom o zaštiti na radu [31] propisano je i pravo radnika na premještaj na drugo radno mjesto, ako se u postupku periodičnog ljekarskog pregleda utvrdi da radnik ne ispunjava posebne zdravstvene uvjete za obavljanje poslova sa povećanim rizikom, U tom slučaju poslodavac je dužan da ga premjesti na drugo radno mjesto koje odgovara njegovim zdravstvenim sposobnostima, ukoliko takvo radno mjesto postoji kod poslodavca. Ukoliko takvo mjesto ne postoji, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o radu. Postavlja se pitanje o kojim je “odgovarajućim” odredbama Zakona o radu riječ.

 

Postupanje u slučaju utvrđene promijenjene radne sposobnosti radnika

Naime, Zakonom o radu propisano je postupanje u slučaju utvrđene promijenjene radne sposobnosti radnika odnosno utvrđene invalidnosti II kategorije.[32]

Također, Zakon o radu reguliše da je radniku koji radi noću , ako se na ljekarskom utvrdi da radniku prijeti nastanak invalidnosti zbog rada noću, poslodavac dužan ponuditi zaključivanje ugovora o radu za obavljanje istih ili drugih poslova izvan noćnog rada, ukoliko takvi poslovi postoje, odnosno ako uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju postoji mogućnost rasporeda na druge poslove. Iz navedenih odredaba proističe da, ukoliko ne postoji mogućnost raspoređivanja radnika jer poslovi ne postoje, poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu i to primjenom člana96.stav (1) tačka b. Zakona o radu, jer radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa. I za ovaj otkaz potrebno je pribaviti saglasnost vijeća zaposlenika ili sindikata, ukoliko su osnovani u pravnom licu.[33]

Ukoliko ta saglasnost izostane, ne primjenjuju se odredbe koje se odnose na arbitražu i sud, kao kod invalidnosti II kategorije.

Da ne bi došlo do otkazivanja ugovora o radu smatramo da bi poslodavac trebalo da radnika, kojeg ne može rasporediti na druge poslove, uputi na ocjenu radne sposobnosti , u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju[34], odnosno utvrđivanje invalidnosti II ili I kategorije.

Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju propisana su prava osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnošću, koja obezbjeđuje poslodavac kod koga je radio u vrijeme nastanka invalidnosti i to pravo na:

a) raspoređivanje na drugo radno mjesto,

b) prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, koja se obezbjeđuje osiguraniku do navršenih 55 godina života.

c) novčanu naknadu u vezi sa promijenjenom radnom sposobnošću.[35]

 

Naknada plaće radnika za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja

 

Zakonom o radu propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za period odsustvovanja sa rada iz opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena spriječenost za rad, porođajno odsustvo, plaćeno odsustvo i sl.).

Za vrijeme privremene spriječenosti za rad, u slučaju povrede na radu i profesionalnog oboljenja, naknadu plaće obračunava i isplaćuje osiguraniku na teret svojih sredstava pravna ili fizička osoba za prvih 42 dana bolovanja , a nakon toga na teret kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja.[36]

Naknada plaće utvrđuje se od osnovice za naknadu koju čini plaća isplaćena osiguraniku za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na temelju kojeg se stiče pravo na naknadu. Ako u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio slučaj na temelju koga se stiče pravo na naknadu osiguranik nije ostvario plaću, kao osnovica za naknadu uzima se prosječna plaća na razini kantona za odgovarajući mjesec.

Kada osiguranik prima naknadu plaće neprekidno duže od tri mjeseca, osnovica za utvrđivanje naknade valorizira se saglasno prosječnom porastu plaća zaposlenih kod pravne, odnosno fizičke osobe, ako je taj porast veći od 5%. Naknada plaće prema stavku 3. ovog članka, pripada osiguraniku od prvog dana idućeg mjeseca po isteku tri mjeseca neprekidnog korištenja naknade plaće, ako je ispunjen uvjet za povećanje naknade.[37]

Za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti, naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu.

Visinu naknade plaće i najviši iznos naknade plaće koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja utvrđuje upravno vijeće kantonalnog zavoda osiguranja[38]

 

Naknada plaće radnika s promijenjenom radnom sposobnošću

 

Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je pravo osiguranika na naknadu plaće.[39]

Osiguranik kome se na osnovu promijenjene radne sposobnosti obezbjeđuje pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto, odnosno pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ima pravo na:

    • naknadu plaće od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda na drugo radno mjesto, odnosno do upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, kao i od dana završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije do rasporeda na drugo radno mjesto ( naknada zbog čekanja) i ona pripada radniku bez obzira na uzrok invalidnosti,
    • naknadu plaće za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije ( naknada za vrijeme
    • prekvalifikacije ili dokvalifikacije), koja također pripada radniku bez obzira na uzro invalidnosti i
    • naknadu plaće zbog manje plaće na drugom radnom mjestu ( naknada zbog manje plaće), pod uslovom da je promijenjena radna sposobnost nastala po osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti.
Osnovica za određivanje naknade plaće

Osnovica za određivanje naknade plaće (u daljnjem tekstu: osnovica naknade) je prosječna neto plaća koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti, valorizacijom dovedena na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada.

Valorizacija se vrši tako što se prosječna neto plaća koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti usklađuje sa kretanjem prosječne neto plaće svih zaposlenih kod poslodavca i dovodi na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada.

Naknada plaće ne može biti manja od najniže plaće utvrđene Općim kolektivnim ugovorom za teritorij Federacije BiH.[40]Ova odredba nije usaglašena sa izmijenjenim članom 78. stav (1) i (3) Zakona o radu, saglasno kojem Vlada Federacije utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem. Vlada Federacije će na prijedlog Federalnog ministarstva finansija – Federalnog ministarstva financija u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće

 

Isplata naknade

 

Naknada zbog čekanja pripada od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda na drugo radno mjesto, odnosno do dana upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, kao i od dana završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije do dana rasporeda na drugo radno mjesto I isplaćuje se u visini osnovice naknade.

Naknada za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije pripada za vrijeme trajanja prekvalifikacije ili dokvalifikacije i isplaćuje se u visini osnovice naknade.

Naknada zbog manje plaće pripada od dana rasporeda na drugo radno mjesto i isplaćuje se u visini razlike između osnovice naknade i neto plaće osiguranika na drugom radnom mjestu.[41]


Novčana naknada za fizičku onesposobljenost

 

Fizička onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio gubitak, ozbiljnu povredu ili značajnu onesposobljenost organa ili dijelova tijela što pogoršava prirodnu aktivnost organizma i zahtijeva veći napor za zadovoljavanje životnih potreba, bez obzira da li je na taj način prouzrokovana invalidnost ili ne.

Pravo na novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljenosti stiče osiguranik čija je fizička onesposobljenost u iznosu od najmanje 30% nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti uzrokovane radom.

Vrste fizičke onesposobljenosti na osnovu kojih se stiče pravo na novčanu naknadu kao i procent takve onesposobljenosti utvrđuju se zakonom.

Osnov za novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost je najniži iznos penzije utvrđen u skladu sa ovim zakonom.

Novčana naknada za fizičku onesposobljenost se utvrđuje prema procentu fizičke onesposobljenosti i izražava se u odgovarajućem procentu od osnova te iznosi:

 

Za fizičku
onesposobljenost
Stepen Novčana naknada izražena kao procenat od osnove
100% 1 60%
90% 2 54%
80% 3 48%
70% 4 42%
60% 5 36%
50% 6 30%
40% 7 24%
30% 8 18%

 

Osiguranik ima pravo na novčanu naknadu od momenta nastupanja fizičke onesposobljenosti ukoliko je zahtjev za naknadu podnesen u roku od tri mjeseca od dana nastupanja fizičke onesposobljenosti. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka predviđenog perioda, osiguranik ima pravo na novčanu naknadu od prvog dana u mjesecu nakon podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad.

Ako je osiguranik za isti slučaj fizičke onesposobljenosti stekao pravo na novčanu naknadu i na osnovu ovog zakona i na osnovu drugih propisa, u tom slučaju može po sopstvenom izboru koristiti bilo koji od ova dva osnova za naknadu.[42]


[1] Član 49. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (”Službene novine Federacije BiH”, broj 13/18) (dalje: Zakon PIO)

[2] Član 50. i 51. Zakona PIO

[3] Pravilnik o listi profesionalnih bolesti („Službene novine Federacije BiH“, broj 49/19)

[4] Zakon o zaštiti na radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 79/20) (dalje:ZZR)

[5] Član 57. ZZR

[6] Član 24. ZZR

[7] Član 60. ZZR i Pravilnik o uslovima za utvrđivanje radnih mjesta sa posebnim uslovima rada i ljekarskim pregledima radnika na tim radnim mjestima (“Službeni list SR BiH”, broj 2/91).

[8] Član 58. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 26/16 i 89/18) (dalje: ZOR)

[9] Član 41. ZOR-a

[10] Člana 81. stav (2) Zakona o zdravstenom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, br.30/97, 7/02, 70/08 i 48/11) (dalje: ZZZ)

[11] Član 73. ZZR

[12] Član 15. ZZZ

[13] Član 33. ZZZ

[14] Član 37. ZZZ

[15] Član 54. stav (2) ZZR

[16] Član 56. ZZR

[17] Član 62. ZZR

[18] Pravilnik o vođenju evidencije, čuvanju isprava i sadržaju godišnjeg izvještaja iz oblasti zaštite na radu (“Službeni list SR BiH”, broj 2/91)

[19] Član 28. stav (3) ZZR

[20] Član 78. ZZR

[21] Član 79. ZZR

[22] Član 62. ZZR

[23] Pravilnik o vođenju evidencije, čuvanju isprava i sadržaju godišnjeg izvještaja iz oblasti zaštite na radu (“Službeni list SR BiH”, broj 2/91).

[24] Član 71. ZOR – a

[25] Član 52. stav (2) ZZR

[26] Član 36. ZZO

[27] Član 37. ZZO

[28] Član 73. i 74. ZOR-a

[29] Član 59. ZZR

[30] Član 42. ZZR

[31] Član 59. ZZR

[32] Član 73. i 74. ZOR-a

[33] Član 26. Zakona o vijeću povjerenika („Službene novine Federacije BiH“, broj 38/04)

[34] Član 97. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene nobine Federacije BiH“, broj 13/18 (dalje Zakon PIO

[35] Član 52. Zakona PIO

[36] Član 56. ZZO

[37] Član 46. ZZO

[38] Član 47. ZZO

[39] Član 55. Zakona PIO

[40] Član 56. Zakona PIO

[41] Član 57. Zakona PIO

[42] Član 67. Zakona PIO


 

Pogledajte i ostale Novosti.

Ovaj članak objavljen je u martovskom izdanju časopisa Pravo i finansije,