Stečaj – O novom stečajnom zakonodavstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine prima facie

 

Autori članka: Prof. dr. Zinka Grbo i prof. dr. Mehmed Hadžić

 

Siže: U Federaciji Bosne i Hercegovine 5. jula 2021. usvojen je, po hitnom postupku, Zakon o stečaju, čime je nakon osamnaest godina prestao da važi Zakon o stečajnom postupku. Osim izmijenjenog naziva generalnog propisa koji uređuje oblast stečaja, Zakon o stečaju donekle mijenja perspektivu prezaduženog privrednog subjekta u pravcu njegovog opstanka na tržištu uvođenjem novog instituta – predstečajnog postupka. Predstečajni postupak je ujedno i najznačajnija novina u stečajnom pravu Federacije Bosne i Hercegovine. Autori u radu daju kratak osvrt na pojedine evidentne promjene u de lege lata zakonodavstvu.

Ključne riječi: stečaj, stečajni postupak, predstečajni postupak, dužnik pojedinac, stečajni upravnik, FIA

---

 

Uvod

 

U Federaciji Bosne i Hercegovine u julu 2021. stupio je snagu Zakon o stečaju,[1] čime je nakon osamnaest godina prestao da važi Zakon o stečajnom postupku.[2] Zakonom o stečaju učinjen je korak naprijed u reformi domaćeg stečajnog zakonodavstva i njegovog usklađivanja s acquis communaitaire, iako ovo treba shvatiti sa rezervom.[3] Naime, dugoočekivani napredak u oblasti nacionalne stečajne regulative učinjen je još 2016. donošenjem Zakona o stečaju Republike Srpske.[4] Iako skoro identičnog sadržaja i teksta, kao i vremena u kojem je inicijativa za izmjenu zakonodavstva u ovoj oblasti počela, reakcije entitetskih zakonodavaca nisu koincidirale.

Politička podrška za reformom stečajnog zakonodavstva nije izostala u zakonodavnom procesu u Republici Srpskoj, dok to nije bio slučaj u Federaciji Bosne i Hercegovine. Više od pet godina angažmana na izradi teksta Zakona o stečaju nije pohvalno, naročito imajući u vidu da je matrica zakona unaprijed bila dostupna. Ovo je pogotovo neprihvatljivo imajući u vidu da su ranije važeći zakoni iz sfere stečaja usvajani u oba entiteta na istom principu, odnosno kao produkt projekata reforme stečajnog zakonodavstva kojima su rukovodilo i finansiralo iz sredstava međunarodne zajednice. Posljedično, 2003. usvojeni su zakoni o stečajnom postupku, u skoro identičnom tekstu, uz nekoliko kozmetičkih razlika.

Opstrukcije političke prirode zasjenile su praktične probleme u primjeni Zakona o stečajnom postupku i njegove nedostatke koje su dugi niz godina onemogućavale realizaciju stečajnog postupka na (nominalnim) principima zakonitosti i efikasnosti. Za posljedicu, investicijska klima u Federaciji Bosne i Hercegovine okarakterizirana je, sa pravom, kao neatraktivna.[5]

---

 

1. Predstečajni postupak

 

Kao najupečatljiviju novinu, Zakon o stečaju uvodi, u uporednom pravu poznat, a iz perspektive ispunjavanja uslova za članstvo u Evropskoj uniji neophodan, institut predstečajnog postupka, odnosno postupka restrukturiranja. Normiranjem predstečajnog postupka pojačava se intencija i smisao reformiranog, i već etabliranog, cilja stečajnog zakonodavstva, a to je – razumijevanje i primjenjivanje provođenja stečajnog postupka kao instrumenta revitalizacije, a ne prestanka privrednog subjekta.[6] Tradicionalni, višedecenijski pristup pojmovima stečaj i stečajni postupak imao je negativnu konotaciju. Shvatanje ovih pojmova, naročito u prethodnom društveno-ekonomskom uređenju, vezivalo se za gašenje privrednih subjekata, posljedični prestanak radnih odnosa i socijalne posljedice sa tim u vezi.

Reforma sa početka 21. stoljeća u ovoj oblasti je, stoga, sa pravom nazivana revolucionarnom. Njome je stečajni postupak uspostavljen kao način ozdravljenja ekonomski posrnulog privrednog subjekta uvođenjem instituta reorganizacije. U Zakonu o stečaju zadržan je institut reorganizacije, kao tekovine modernog stečajnog zakonodavstva. Imajući u vidu da se reorganizacija stečajnog dužnika provodi nakon otvaranja stečajnog postupka sa ciljem održavanja prezaduženog privrednog subjekta u životu, još jedna prilika za ozdravljenje Zakonom o stečaju predviđa se prije otvaranja stečajnog postupka.

U skladu sa zakonskom definicijom (član 2. stav 2) predstečajni postupak je sudski postupak koji sud provodi prije pokretanja i vođenja stečajnog postupka radi finansijskog i operativnog restrukturiranja dužnika. Provodi se radi uređivanja pravnog položaja dužnika i njegovog odnosa prema povjeriocima, a u cilju nastavka obavljanja njegove djelatnosti (član 3. stav 1). Dakle, predstečajni postupak ima za cilj održavanje privrednog subjekta / dužnika u životu, a vremenski se pozicionira prije stečajnog postupka i sa namjerom da ga preduprijedi. Pri tome, nije zabranjeno da povjerioci i dužnik svojim aranžmanom, nagodbom, riješe dužničke odnose, bez učešća suda, ali to nije predstečajni postupak u smislu Zakona o stečaju.[7]

 

1.1 Dužnik pojedinac

 

Predstečajni, kao i stečajni postupak može se provesti nad imovinom pravnog lica i imovinom dužnika pojedinca (član 4. stav 1). Pasivna legitimacija u (pred)stečajnom postupku Zakonom o stečaju zadržana je na dužniku pojedincu. Ovakva formulacija, na prvi pogled (i) kao posljedica pogrešnog teleološkog i jezičkog tumačenja, može izgledati problematično. Naime, stečajno zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini (oba entitetska zakonska propisa o stečaju) uređuje (samo) stečaj pravnog lica, tzv. privredni, korporativni, odnosno trgovački stečaj, ali ne i stečaj fizičkog lica, tzv. individualni, odnosno civilni stečaj.

Ovim se naše zakonodavstvo svrstava u red konzervativnih stečajnih pravnih sistema.[8] Iako je individualni stečaj institut poznat u većini uporednih zakonodavstava, evidentno nije prepoznat kao potreban u recentnoj reformi stečajnog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to, pojam dužnik pojedinac potrebno je tumačiti u kontekstu privrednog stečaja, što je posebnom definicijom u Zakonu o stečaju i učinjeno.

Dužnik pojedinac je komplementar u komanditnom društvu i član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću (član 4. stav 2). Ovakvom definicijom Zakon o stečaju nastavio je kontinuitet postojanja individualnog stečaja s ograničenim dometom u domaće zakonodavstvo, budući da on nije dostupan svim fizičkim licima. Stečaj privrednog društva personalnog tipa (komanditno društvo i društvo sa neograničenom odgovornošću) je, nesporno, stečaj pravnog lica. U tom se smislu normiranje pasivne stečajne sposobnosti fizičkim licima, članovima privrednih društava personalnog tipa, ne bi smjelo poistovjetiti s istom sposobnošću pravnih lica.

Stečajni postupak nad cjelokupnom imovinom dužnika pojedinca

Stečajni postupak nad cjelokupnom imovinom dužnika pojedinca, fizičkog lica, de lege lata provodi se po istim pravilima za pravno lice. Specifičnosti imovinske odgovornosti članova društva lica za obaveze društva u stečajnom postupku neophodno je posmatrati u kontekstu stečaja pravnog lica. Čini se da je pravna fikcija da je član društva lica pravno lice, pa se sljedstveno tome i stečajni postupak nad njim provodi pod pravilima za pravno lice, a bez uvažavanja specifičnosti statusa fizičkog lica. Zanemarivanje činjenica da je član društva lica fizičko lice i da je subjekt brojnih porodičnih i nasljednih odnosa, znači omalovažiti pojedinca, njegovo dostojanstvo i porodicu.[9] Član 94. Zakona o stečaju ne čini se dovoljnim da ostvari socijalnu funkciju, te je ovo pitanje deregulirano.

---

---

 

2. Nadležnost FIA-e

 

U pravcu ostvarivanja cilja stečajnog postupka, a to je revitalizacija privrednog subjekta koji nije u stanju izmirivati obaveze prema svojim povjeriocima, već je Zakon o stečajnom postupku 2003. predvidio novčanu kaznu za prekršaj organu ovlaštenom za zastupanje stečajnog dužnika ako ne podnese prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Naime, organ ovlašten na zastupanje dužan je podnijeti zahtjev da bi spriječio daljnju finansijsku nestabilnost pravnog lica. Organ ovlašten za zastupanje, kao lice koje ima posebne dužnosti prema društvu[10] u skladu sa Zakonom o privrednim društvima,[11] time bi djelovao u najboljem interesu društva.

Identičnu odredbu sadrži Zakon o stečaju (član 295). Primjena ove odredbe u praksi pokazala se izuzetno problematičnom. Zakon o stečajnom postupku, naime, nije sadržavao direktnu odredbu kojom bi se uspostavila nadležnost organa koji bi bio ovlašten za pokretanje prekršajnog postupka u ovom slučaju. Zakon o stečaju korigovao je ovaj propust normirajući Finansijsko-informativnu agenciju (FIA) kao organ koji izdavanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka pred nadležnim sudom pokreće prekršajni postupak u konkretnom slučaju. Također, visina novčane kazne je povećana.

Sve ovo ukazuje na dobar pravni temelj za obezbjeđenje ciljeva stečajnog postupka, jer je blagovremena reakcija na finansijske probleme u poslovanju neophodna. Ovdje treba skrenuti pažnju da se kazna izriče direktoru, a ne pravnom licu.

---

 

3. Ograničenja i odgovornosti stečajnog upravnika

 

Normiranje de lege lata statusa stečajnog upravnika promijenjeno je u odnosu na raniji propis. U ovom domenu čini se da je zakonodavac reagovao na česte prigovore poslovne zajednice u vezi sa zakonskim odredbama i njihovom primjenom u odnosu na stečajnog upravnika. Jedna od novina u odnosu na ranije zakonodavstvo odnosi se na starosni cenzus. Zakonom o stečaju propisano da stečajni upravnik može biti lice koje nije navršilo 63 godine na dan imenovanja za stečajnog upravnika (član 71. stav 2. tačka c).

Imajući u vidu da je istovremeno Zakonom o stečaju, što također predstavlja novo rješenje, određen vremenski okvir provođenja stečajnog postupka – jedna, odnosno dvije godine – dolazi se do zaključka da je 65 godina starosti limit u kojem je stečajni upravnik dužan okončati stečajni postupak. Međutim, ukoliko se stečajni postupak ne završi u roku od jedne, odnosno dvije godine od dana otvaranja, stečajni postupak će se nastaviti i može trajati najduže još jednu godinu (član 18. stav 2. u vezi sa stavom 1).

Ovakvom formulacijom Zakon o stečaju kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu Federacije BiH[12] omogućava stečajnom upravniku da u određenim slučajevima zadrži radnopravni status i nakon navršenih 65 godina života do okončanja stečajnog postupka, a najduže godinu dana.[13]

Broj stečajnih postupaka koje stečajni upravnik može voditi

Novim stečajnim zakonodavstvom broj stečajnih postupaka koje stečajni upravnik može voditi istovremeno ograničen je na dva (član 76). Ova odredba ima za cilj afirmaciju principa ekonomičnosti i efikasnosti stečajnog postupka, ali i motivaciju stečajnom upravniku za naredni angažman. Ovdje vrijedi napomenuti kako je najbolja motivacija novac, pa bi propisivanje povećane novčane naknade, odnosno bonusa na honorar stečajnom upravniku bio najbolji stimulans da okonča postupak u prijevremenom roku.

Na ozbiljnost i značaj statusa stečajnog upravnika i funkcije koju obavlja ukazuju odredbe Zakona o stečaju kojima mu je propisana obaveza zaključivanja ugovora o osiguranju od odgovornosti kod osiguravajućeg društva za sve rizike koji su povezani sa njegovom djelatnošću u svakom stečajnom predmetu, pri čemu najniža osigurana suma iznosi 50.000 KM (član 79. st. 4 i 5). Ovakvom odredbom domaće zakonodavstvo pratilo je globalne trendove osiguranja od odgovornosti pojedinih djelatnosti već ranijim propisom. Međutim, utvrđivanjem najniže sume u navedenom iznosu i nemogućnost stečajnog sudije da stečajnog upravnika oslobodi ove obaveze pooštren je režim odgovornosti stečajnog upravnika u odnosu na prethodno važeći zakon.

---

 

4. Prodaja stečajnog dužnika

 

Prodaja stečajnog dužnika kao pravnog lica novum je stečajnog zakonodavstva u Federaciji Bosne i Hercegovine (član 163). Osnovni argument koji se ističe u prilog postojanja ovakvog načina prodaje je povoljnije namirenje povjerilaca.[14] Glavna posljedica prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica jeste da se stečajni postupak u odnosu na stečajnog dužnika obustavlja, a u odnosu na stečajnu masu nastavlja (član 164).

Potraživanja prema stečajnom dužniku koja su nastala prije obustavljanja stečajnog postupka prelaze na stečajnu masu; stečajni dužnik i njegov kupac za njih ne odgovaraju.[15] Prodajom dužnika ne dolazi do diskontinuiteta u sprovođenju stečajnog postupka, već se vrši svojevrsna zamjena dužnika.[16] Prodaja stečajnog dužnika predstavlja način unovčenja imovine i okončanja stečajnog postupka u odnosu na privredni subjekt, sa tom razlikom da on ne gubi svoj subjektivitet.

Ovo podrazumijeva da privredni subjekt, pravno lice, nastavlja svoju egzistenciju oslobođeno dugovanja koje je prethodno imalo, uz novog vlasnika i staru (postojeću) firmu. Naravno, sve ove činjenice moraju biti evidentirane u registru privrednih subjekata. Stečajna masa, pri tome, kao subjekt postupka (reorganizacije) je novi subjekt građanskog procesnog prava koji, nakon obustave stečajnog postupka usljed prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica, staje na mjesto stečajnog dužnika i preuzima dugove stečajnog dužnika kao njegov procesni sljednik. Prodaja stečajnog dužnika ima različite pravne posljedice (procesne, statusne, obligacione…) te je u tom smislu neophodno imati u vidu širi kontekst u kojem se provodi ovaj postupak.

---

 

5. Potraživanja iz radnog odnosa i radnopravni status zaposlenih

 

Novi Zakon o stečaju daje dosta visok nivo zaštite prava radnika koja se tiču novčanih potraživanja iz radnog odnosa. Za ostvarivanje prava radnika u kontekstu stečajne mase i raspoređivanja povjerilaca ključne su odredbe člana 90. st. 2. i 4. i člana 92. Zakona. Radnici i bivši radnici sa potraživanjima iz radnog odnosa do dana otvaranja stečajnog postupka u ukupnom bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanoga zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom i potraživanja po osnovu naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti i članovi porodice poginulog radnika na radu, koja se isplaćuje u punom iznosu, svrstana su u stečajne povjerioce viših isplatnih redova koji imaju prvenstvo naplate u odnosu na sve ostale povjerioce, i to dok se svi ne namire, što je jako bitno.

Na ovaj način potraživanja iz radnog odnosa radnika i bivših radnika unutar stečajne mase su zaštićena od mogućnosti dodatnog umanjivanja stavljanjem u isti red s ostalim povjeriocima, imajući u vidu da se stečajni povjerioci istog isplatnog reda namiruju srazmjerno veličini svojih potraživanja. U stečajne povjerioce viših isplatnih redova nisu svrstani članovi uprave društva, članovi nadzornog odbora i članovi odbora za reviziju. Osnovni razlog za normiranje ovako visokog nivoa zaštite potraživanja iz radnog odnosa radnika i bivših radnika uz preciziranje ostalih vrsta naknada, jeste presuda Ustavnog suda Federacije BiH br. U-27/15 od 23. 3. 2016. kojom je utvrđeno da članovi 33. i 40. tada važećeg zakona o stečajnom postupku nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Naime, tadašnjim članom 33. stav 2, prema odluci Ustavnog suda, zakonodavac je ograničio pravo na neometano uživanje imovine i to po dva osnova. Prvo ograničenje se odnosi na visinu plate koju zaposlenici stečajnog dužnika mogu potraživati u stečajnom postupku, te vremenski na posljednjih osam mjeseci do dana otvaranja stečajnog postupka.[17] Ova presuda je bila osnov za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku iz 2018. godine.[18]

U pogledu radnopravnog statusa novim Zakonom je uvedena značajna izmjena jer saglasno članu 133. stav 1. danom otvaranja stečajnog postupka prestaju ugovori o radu radnika stečajnog dužnika. Na temelju ove odredbe ugovori o radu svih radnika stečajnog dužnika danom otvaranja stečajnog postupka prestaju ex lege, odnosno po sili zakona. Ovakvo rješenje je nepovoljnije u odnosu na normu iz prethodnog zakona prema kojoj su ugovori o radu prestajali otkazom od strane stečajnog upravnika u predviđenom roku, na temelju njegove procjene o potrebi za radom određenih radnika.[19]

Nakon što su prestali ugovori o radu svih radnika, saglasno stavu 3. člana 133. stečajni upravnik može zaključiti nove ugovore o radu sa licima koja su mu potrebna za nastavak poslovanja ili odvijanje stečajnog postupka, prvenstveno sa radnicima stečajnog dužnika kojima je prestao ugovor o radu, ako ispunjavaju uslove za rad na poslovima za koje se ukazala potreba kod stečajnog dužnika. Ovom normom se uvodi jedna vrsta zaštitnog mehanizma za radnike stečajnog dužnika, jer imaju prednost pri eventualnom novom zapošljavanju.

Norma stava 5. člana 133

Jedno od relativno otvorenih pitanja jeste norma stava 5. člana 133: „Potraživanja po osnovu prava iz radnog odnosa, izuzev potraživanja iz člana 92. ovog zakona, stečena do dana otvaranja stečajnog postupka, ostvaruju se kao stečajna potraživanja općeg isplatnog reda.“ Argumentum a contrario sve što nije potraživanje eksplicitno navedeno u članu 92. prelazi u opći naplatni red. Za razliku od sintagme „potraživanja iz radnog odnosa“ iz člana 92. u članu 133. stav 5. zakonodavac koristi sintagmu „potraživanja po osnovu prava iz radnog odnosa“. Međutim, i potraživanja iz člana 92. su potraživanja po osnovu prava iz radnog odnosa kao što je pravo na plaću, pravo na naknadu plaće, pravo na otpremninu i sl.

Ovdje se postavlja pitanje koja su to potraživanja po osnovu prava iz radnog odnosa, a koja nisu obuhvaćena sintagmom „potraživanja iz radnog odnosa“ iz člana 92. Ostaje nejasno da li se ova sintagma „potraživanja iz radnog odnosa“ odnosi na sva potraživanja ili na neisplaćene plaće, naknade plaće, regres i sl. Ako se odnosi na sva potraživanja onda je izlišna odredba stava 5. člana 133. Pretpostaviti je da su samo plaće i naknade plaće, jer su u članu 92, eksplicitno imenovana i određena druga potraživanja iz radnog odnosa odnosno povodom radnog odnosa poput otpremnine ili naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti. U tom slučaju odredba člana 133. stav 5. bi se odnosila na potraživanja poput naknade za izum ili tehničko unapređenje, naknade nekih drugih vrsta štete i sl.

---

 

 

6. Načela stečajnog postupka

 

Zakonom o stečaju na nivo zakonskih načela izdignuta su sljedeća načela: načelo sudskog provođenja postupka, načelo utvrđivanja činjenica, načelo jednakog tretmana i ravnopravnosti, odnosno jednakog namirenja, načelo zaštite povjerilaca, načelo zaštite stečajnih povjerilaca, načelo ekonomičnosti, načelo imperativnosti i prekluzivnosti, načelo javnosti, načelo hitnosti, načelo jednakog postupanja prema svim učesnicima i načelo primjene prava države u kojoj je stečajni postupak otvoren.

Prethodni propis je, kao zakonska načela, poznavao samo načelo hitnosti, načelo jednakog postupanja prema svim učesnicima, načelo ravnomjernog namirenja svih dužnikovih povjerilaca i načelo primjene prava države u kojoj je stečajni postupak otvoren.[20] Za razliku od ranije važećeg zakona u ovoj oblasti, u tekstu Zakona o stečaju posvećena je dužna pažnja načelima stečajnog postupka, čime ona nisu više samo doktrinarnog značaja i porijekla.

Afirmacijom najvažnijih pravila stečajnog postupka na nivo zakonskih načela dodatno se doprinosi ispravnom, odnosno ciljnom tumačenju Zakona o stečaju. Ovom cilju svakako treba da doprinesu i načela koja se provlače kroz tekst zakona, iako nisu kao takva nominalno istaknuta, a doktrina ih poznaje, kao što su: načelo univerzalnosti, unovčenja imovine, ograničenja stečajnog dužnika, dispozitivnosti podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, dvostepenosti, supsidijarnosti bankrotstva, itd.[21]

---

 

7. Nomotehnika i jezik

 

Zakon o stečaju je u nomotehničkom smislu konceptualno neznatno izmijenjen. Razlika u odnosu na prethodni propis iz ove oblasti vidljiva je u početnim odredbama Zakona o stečaju. Odredba pod nazivom Definicije pojmova objašnjava značenje izraza i pojmova upotrijebljenih u Zakonu (član 2). Ovim je učinjen doprinos jednostavnijem i preciznijem tumačenju Zakona o stečaju, što je svakako neophodno i u skladu sa savremenim nomotehničkim trendovima.

Već na prvi pogled evidentan je izmijenjeni naziv (sistemskog) stečajnog propisa. Naime, pojmovi stečaj i stečajni postupak nisu sinonimi, iako se kao takvi legitimno upotrebljavaju.[22] Propis koji je ranije bio na snazi nosio je naziv Zakon o stečajnom postupku, dok je sada važeći nazvan Zakon o stečaju. Iako se u oba slučaja radi o hibridnom propisu, u smislu da on obuhvata i materijalnopravni i procesnopravni segment stečaja, naziv de lege lata propisa je, zapravo, odgovarajući.

Također, ne treba izgubiti iz vida činjenicu da procesne i materijalne norme stečajnog prava čine neraskidivo jedinstvo.[23] Stečaj je stanje jednog (pravnog) subjekta prouzrokovano, generalno govoreći, njegovim lošim poslovanjem. Postupak koji se provodi nad imovinom dužnika u stečaju, a sa ciljem njegovog oporavka, odnosno brisanja iz registra, naziva se stečajni postupak. U ovom kontekstu se tradicionalno u teoriji stečajnog prava pravi razlika između stečaja u materijalnom i stečaja u formalnom smislu.[24] Oba ova segmenta, uz posljedice stečajnog postupka obuhvaćene su jednim propisom koji je adekvatno nazvan – Zakon o stečaju.

---

 

8. Razlozi za otvaranje stečajnog postupka

 

Zakonom o stečaju predviđena su četiri razloga za ostvarenje stečajnog postupka (član 6): a) platežna nesposobnost stečajnog dužnika, b) prijeteća platežna nesposobnost, c) nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije i d) ako je plan reorganizacije izdejstvovan prevarom ili na nezakonit način. Za razliku od ranije važećeg propisa, dva posljednja razloga su novina, sa tim da su i uslovi za postojanje prva dva razloga izmijenjeni. Naime, u skladu sa stavom 5. člana 6. stečajni dužnik je platežno nesposoban ako 60 (ranije 30) dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze ili je račun stečajnog dužnika blokiran 60 dana neprekidno.

Prijeteća platežna nesposobnost je razlog za otvaranje stečajnog postupka ako će nastupiti u narednih 12 mjeseci. Postavlja se pitanje opravdanosti produženja pomenutog roka sa 30 na 60 dana, ako se ima u vidu da je stečajni dužnik bio dužan blagovremeno reagovati i pokrenuti stečajni postupak zbog prijeteće platežne nesposobnosti. Čini se da je formulacija Zakona o stečajnom postupku prema kojoj prijeteća platežna nesposobnost postoji ako stečajno dužnik, prema predviđanjima, u vremenu dospjelosti neće biti u stanju da ispuni postojeće obaveze plaćanja bila prikladnija ostvarenju svrhe stečaja.

Posebno se čini problematičnim odredba prema kojoj je blokiran račun privrednog subjekta 60 dana neprekidno razlog za pokretanje stečajnog postupka, ukoliko se uzme u obzir podatak iz Izvještaja Centralne banke Bosne i Hercegovine prema kojem je početkom septembra 2021. u Bosni i Hercegovini bilo blokirano 99.433 računa poslovnih subjekata. [25] Osim toga, nejasno je od kada se rok od 60 dana računa, i da li se u tom kontekstu Zakon o stečaju može primjenjivati retroaktivno ili se rok računa od dana njegovog stupanja na snagu.

---

 

Zaključak prima facie

 

Stupanjem na snagu Zakona o stečaju u Federaciji Bosne i Hercegovine učinjen je korak naprijed ka približavanju članstvu u Evropskoj uniji. Izmjenama i dopunama pojedinih dosadašnjih rješenja stečajnopravna regulativa Bosne i Hercegovine u izvjesnoj mjeri usaglašava se sa propisima Evropske unije. Ovo naročito ima smisla ukoliko se uzme u obzir da je već 2016. u Republici Srpskoj stupio na snagu Zakon o stečaju u vrlo sličnom tekstu.

Ne treba zanemariti ni doprinos Zakona o stečaju socijalnoj sigurnosti radnika i bivših radnika stečajnog dužnika, kao najosjetljivije kategorije stečajnih povjerilaca. Davanjem radnicima i bivšim radnicima stečajnog dužnika status povjerilaca viših isplatnih redova zakonodavac je u najvećoj mogućoj mjeri zaštitio potraživanja iz radnog odnosa.

Uvođenjem instituta predstečajnog postupka i prodaje dužnika kao pravnog lica, skraćivanjem rokova za okončanje stečajnog i predstečajnog postupka, disciplinovanjem položaja stečajnog upravnika Zakonom o stečaju obezbijeđene su formalne pretpostavke unapređenja stečajnog zakonodavstva u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Izlišno je govoriti da ispravno tumačenje i dosljedna primjena zakona jedino može pokazati da li Zakon o stečaju može ispuniti ciljeve kojima bi se, između ostalog, trebalo uticati na: blagovremeno pokretanje stečajnog postupka, finansijsko i operativno restrukturiranje dužnika, skraćivanje perioda trajanja i smanjenje troškova stečajnog postupka.[26] Ovi ciljevi su iz perspektive poslovne zajednice prevalentni u odnosu na činjenicu pro forma usklađivanja domaće legislative s onom Evropske unije.

---

 

Literatura

 

• Grbo, Z., Uvod u pravo privrednih društava, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2017.
• Grbo, Z., Režim posebnih dužnosti prema privrednom društvu u pravu Federacije Bosne i Hercegovine, Godišnjak Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, LIX-2016.
• Radović, V., Osnovi stečajnog prava, Univerzitet u Beogradu – Pravni fakultet, 2018.
• Radović, V., Osnovno koliziono pravilo u međunarodnom stečajnom pravu (lex fori concursus) sa posebnim osvrtom na Uredbu i stečajnim postupcima, Harmonius, 2018.
• Radović, V., Stečaj nad imovinom preduzetnika prema usvojenom Zakonu o stečajnom postupku, Pravo i privreda, br. 9-12/2004.
• Radović, V., Stečajno pravo, knjiga prva, Univerzitet u Beogradu – Pravni fakultet, 2018.

Vasiljević, S. M., Jevremović Petrović, T., Lepetić, J., Kompanijsko pravo privrednih društava, JP Službeni glasnik, Beograd, 2020.

---

[1] „Službene novine Federacije BiH“, broj 53/21.

[2] „Službene novine Federacije BiH“, br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18.

[3] Izvršena je analiza odredaba Uredbe (EU) 2015/848 Evropskog parlamenta i Vijeća od 20. 5. 2015. godine o postupku u slučaju nesolventnosti (L 141/19, 5. 6. 2015) i utvrđeno je da u ovom trenutku odredbe navedene uredbe nisu primjenjive na predmetni Prijedlog zakona o stečaju s obzirom na materiju koju regulira Zakon, te privredni okvir i sistem insolventnosti u Evropskoj uniji. Po dobivanju kandidatskog statusa BiH i intenziviranju pregovora između EU i BiH, bit će potrebno u potpunosti preuzeti predmetnu Uredbu koja će tek tada imati svrhu i biti primjenjiva. Do tada, izvršeno je usklađivanje isključivo s osnovnim načelima Uredbe. Obrazloženje uz Prijedlog zakona o stečaju, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, decembar 2020, str. 120.

[4] „Službeni glasnik RS“, broj 16/16.

[5] Prema Izvještaju Svjetske banke za 2020. koji obuhvata 190 zemalja, Bosna i Hercegovina rangirana je na 184. mjestu. Doing Business in Bosnia and Herzegovina – World Bank Group

[6] Ovaj cilj nije jasno istaknut ako se tekst zakonâ tumači doslovno. Uporediti član 3. Zakona o stečaju i član 2. Zakona o stečajnom postupku.

[7] Simić, M., Zakon o stečaju, dostupno na http://www.upfbih.ba/uimages/dokumenti/Publikacija20Zakon20o20stecaju.pdf , str. 14.

[8] Radović, V., Stečaj nad imovinom preduzetnika prema usvojenom Zakonu o stečajnom postupku, Pravo i privreda br. 9-12/2004, str. 124.

[9] Radović, V., Stečaj nad imovinom preduzetnika prema usvojenom Zakonu o stečajnom postupku, Pravo i privreda br. 9-12/2004, str. 136-137.

[10] O posebnim dužnostima prema društvu vidjeti u Grbo, Z., Režim posebnih dužnosti prema privrednom društvu u pravu Federacije Bosne i Hercegovine, Godišnjak Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, LIX-2016, str. 411-426.

[11] Zakon o privrednim društvima, „Službene novine Federacije BiH“, broj 81/15.

[12] „Službene novine Federacije BiH“, br. 26/16 i 89/18, Presuda Ustavnog suda FBIH U-16/18 „Službene novine Federacije BiH“, broj 23/20.

[13] Saglasno odredbi člana 94 tačka c ugovor o radu prestaje kad radnik navrši 65 godina života i 15 godina staža osiguranja (u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju), ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore.

[14] O prednostima prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica detaljno u: Radović, V., Stečajno pravo, knjiga prva, Univerzitet u Beogradu – Pravni fakultet, 2018, str. 563-568.

[15] Vasiljević, S. M., Jevremović Petrović, T., Lepetić, J., Kompanijsko pravo, Pravo privrednih društava, JP Službeni glasnik, Beograd, 2020, str. 472.

[16] Radović, V., Stečajno pravo, knjiga prva, Univerzitet u Beogradu – Pravni fakultet, 2018, str. 580.

[17] Iz obrazloženja prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku, april 2018. godine

[18] „Službene novine FBiH“, broj 52/18

[19] U prethodnom Zakonu o stečajnom postupku status radnika je bio regulisan na način da, saglasno tada važećoj odredbi člana 74. stav 1. Zakona stečajni upravnik mora pisanim putem, u roku od 60 dana raskinuti radni odnos sa zaposlenikom stečajnog dužnika po osnovu procjene da nema potrebe za radom zaposlenika u toku odvijanja stečajnog postupka. Na temelju ove odredbe stečajni upravnik je donosio odluku o otkazu ugovora o radu u navedenom periodu za one radnike za koje procijeni da za njihovim radnom nema više potrebe.

[20] Ovo posljednje izravna je posljedica činjenice da je Zakon o stečajnom postupku, u mjeri u kojoj je to bilo moguće, pisan sa ciljem prilagođavanja propisima Evropske unije u ovoj oblasti. Načelo primjene prava države u kojoj je stečaj otvoren (lex fori concursus) je osnovno koliziono pravilo stečajnog prava i kao takvo je normirano (i) Uredbom Evropske unije o stečajnim postupcima iz 2000. Više o ovome: Radović, V., Osnovno koliziono pravilo u međunarodnom stečajnom pravu (lex fori concursus) sa posebnim osvrtom na Uredbu o stečajnim postupcima, Harmonius, str. 233-255.

[21] Detaljnije vidi u: Grbo, Z., Uvod u pravo privrednih društava, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2017, str. 91-93; Radović, V., Osnovi stečajnog prava, Univerzitet u Beogradu – Pravni fakultet, 2018, str. 30-35.

[22] Grbo, Z., Uvod u pravo privrednih društava, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2017, str. 89.

[23] Radović, V., Osnovno koliziono pravilo u međunarodnom stečajnom pravu (lex fori concursus) sa posebnim osvrtom na Uredbu o stečajnim postupcima, Harmonius, str. 236.

[24] Radović, V., Osnovi stečajnog prava, Univerzitet u Beogradu – Pravni fakultet, 2018, str. 17.

[25] www.cbbh.ba. Svakako, ovdje se podrazumijevaju i subjekti koji nemaju stečajnu sposobnost i koji imaju multiplicirane blokirane račune, pa bi ovaj broj bio reduciran, ali i dalje izuzetno veliki. Istovremeno pokretanje stečajnih postupaka prema svim subjektima koji imaju blokirane račune je neizvodivo.

[26] Obrazloženje uz Prijedlog zakona o stečaju, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, decembar 2020, str. 117.

 

---

 

Pogledajte i ostale Novosti.

Ovaj članak je objavljen u časopisu Pravo i finansije 10/21

Vezane novosti:

Bolovanje radnika – Ljiljana Ćehajić – stručni članak

Aktuelne izmjene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

Sporazumni raskid ugovora o radu

Instrukcija Federalnog Ministarstva zdravstva za postupanje u vezi privremene spriječenosti za rad uzrokovane koronavirusom

Neplaćeno odsustvo – dopust

CD Priručnik Otkaz ugovora o radu

Smjernice za rad povjerenika za zaštitu na radu FBiH

Odmori i odsustva u radno-pravnom zakonodavstvu FBiH