Preskoči na glavni sadržaj Preskoči na pretragu

Obračun najniže plaće u Federaciji BiH – stručni članak

Obračun najniže plaće u Federaciji BiH

Obračun najniže plaće u Federaciji BiH – stručni članak

Obračun najniže plaće u Federaciji BiH

 

Autor članka: Mirela Mašić, dipl. oec


 

Rezime: Od 01. januara 2022. godine u Federaciji BiH je povećan iznos najniže plaće na 543 KM. S aspekta prava radnika, nema dileme da je ovakva promjena u radno-pravnom zakonodavstvu dobrodošla, posebno u trenutnim uslovima značajno povećanih troškova života. S druge strane, jasno je da povećanje iznosa najniže plaće za poslodavce znači veće obaveze ne samo prema radnicima, već i prema državi po osnovu poreza i doprinosa.

Upravo s aspekta obaveza za porez na dohodak i doprinose, već na samom početku primjene nove Uredbe o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plaće pojavio se čitav niz pitanja i dilema, na koje ćemo pokušati odgovoriti u ovom tekstu.

Također, potrebno je voditi računa o tome koji poslodavci su obveznici primjene nove Uredbe, a u kojim slučajevima nije potrebno vršiti nikakvo usklađivanje plaće, a time ni izmjenu pravilnika o radu i ugovoru o rada sa zaposlenicima.

Ključne riječi: najniža plaća, bruto plaća, neto plaća, uvećanja plaće, nepuno radno vrijeme, niskoakumulativna djelatnost


Uvod

Na samom kraju prošle godine, u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 106/21 od 31.12.2021. godine, objavljena je Uredba o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plaće (u daljem tekstu: Uredba), a stupila je na snagu narednog dana od dana objave, tj. od 01.01.2022. godine.

Prethodno, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 89/18 od 09.11.2018. godine) izmijenjen je stav (1) člana 78. Zakona, te je propisano da Vlada Federacije utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, a u izmijenjenom stavu (3) Zakona propisano je da će Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva finansija u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće iz stava (1) ovog člana.

Konačno, nakon više od dvije godine od kada su ove izmjene Zakona o radu objavljene u službenim novinama, Vlada Federacije BiH je donijela Uredbu kojom se propisuje metodologija utvrđivanja iznosa najniže plaće i usklađivanje najniže plaće.

U međuvremenu, od kada se Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 48/16 i 62/16) prestao primjenjivati[1], tj. od 28.02.2018. godine, pa sve do 01.01.2022. godine, kada je Uredba stupila na snagu, pitanje najniže plaće nije bilo adekvatno uređeno. Međutim, u tom „međuvremenu“ i dalje se primjenjivala najniža satnica u iznosu od 2,31 KM iz Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH, iz razloga što nakon utvrđivanja najniže satnice u pomenutom iznosu nije postignut drugačiji dogovor o najnižoj satnici, kako je svojim mišljenjem potvrdilo i Federalno ministarstva rada i socijalne politike (akt broj: 03-34/11-42/19 AG od 11.01.2019. godine).

Napominjemo, najniža satnica u Općem kolektivnom ugovoru je bila utvrđena u iznosu 2,31 KM prije oporezivanja, te se tako utvrđeni iznos uvećavao za doprinose iz plaće, odnosno, primjenom koeficijenta 1,449275, dobijala se najniža bruto satnica u iznosu od 3,35 KM.

Obračun najniže plaće se vršio na način da se najniža satnica, usaglašena između socijalnih partnera, množila sa brojem sati u fondu rada za pojedini mjesec, pa se najniža plaća razlikovala od mjeseca do mjeseca, jer nije bila utvrđena u fiksnom iznosu.

Podsjećamo, po pitanju primjene odredbi Zakona o doprinosima („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06, 14/08,91/15, 104/16, 34/18, 99/19 i 4/21) koje se odnose na najnižu osnovicu za obračun doprinosa, Federalno ministarstvo finansija je izdalo stav, broj: 03-02-1074/09 od 17.02.2009. godine, na samom početku primjene novog bruto principa oporezivanja plaća (od 01.01.2009. godine), te je u tom stavu pojašnjeno da se najniža osnovica (najniža bruto plaća) utvrđuje odvojeno za svaki mjesec kao umnožak najniže bruto satnice i punog radnog vremena u mjesecu za koji se vrši obračun (8 sati x broj radnih dana u mjesecu).

Od 01.01.2022. godine najniža plaća u Federaciji BiH je utvrđena u iznosu od 543 KM, bez obzira na mjesečni fond radnih sati. Najniža plaća je utvrđena u neto iznosu. Iznos najniže plaće može biti i veći ukoliko radnik ima pravo na uvećanje plaće po nekom osnovu u skladu sa propisima o radu. Iako konačno imamo poseban propis kojim se uredilo pitanje izračuna najniže plaće, na samom početku primjene nove Uredbe pojavio se čitav niz dilema, uključujući i ono osnovnu: koja je najniža osnovica za obračun doprinosa od 01. januara ove godine? Ali, krenimo redom…



Više informacija vezanih za plaće možete saznati na našem webinaru:

ZAKON O RADU ZA RAČUNOVOĐE

– praktična primjena i mišljenja nadležnih organa –

 

Webinar će se održati 26.7.2022., a snimak webinara možete pogledati 28.7.2022.


Webinar - Zakon o radu za računovođe
Webinari se boduju sa 7 BODOVA KPE!

Više informacija o webinaru

 

Ko su obveznici primjene nove Uredbe?

 

Članom 4. stav (1) Uredbe propisano je da pravo na najnižu plaću, utvrđenu prema odredbama ove uredbe, imaju svi radnici koji rade u Federaciji BiH, neovisno o sjedištu ili registraciji poslodavca. Prema tome, svi poslodavci koji zapošljavaju radnike na teritoriji Federaciji BiH su dužni isplatiti plaću najmanje u iznosu koji je propisan novom Uredbom.

Međutim, potrebno je voditi računa o tome da je poslodavac dužan obračunati i isplatiti najnižu plaću definisanu Uredbom samo u slučaju kada je plaća radnika po kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu niža od najniže plaće utvrđene u skladu sa ovom uredbom.

Dakle, Uredba o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže uređuje pravo radnika na najnižu plaću, a ista obavezuje poslodavca samo u slučaju kada je plaća radnika po kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu niža od najniže plaće utvrđene u skladu sa ovom uredbom, kako je propisano u članu 4. stav (2) Uredbe.

Ukoliko je granskim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrđen iznos najniže plaće koji je veći od iznosa koji je propisan Uredbom, onda se i dalje primjenjuje taj iznos najniže plaće, a ne iznos koji je propisan Uredbom. Naime, članom 19. stav (3) Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18) jasno je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ovim zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo osim ako to ovim zakonom nije izričito zabranjeno.

Nadalje, odredbe Uredbe se ne primjenjuju na radnike kojima se isplaćuje plaća viša od najniže plaće. S tim u vezi, članom 4. stav (3) Uredbe propisano je da poslodavac ne može koristiti najnižu plaću koju utvrđuje Vlada u skladu sa ovom uredbom, niti najnižu satnicu koja bi se izračunala na osnovu najniže plaće, kao ni bilo koju obračunsku jedinicu koja bi se izvela na osnovu utvrđene najniže plaće, za obračun plaće, naknade ili bilo kojeg drugog davanja radniku čija je plaća viša u odnosu na najnižu plaću, utvrđenu u skladu sa ovom uredbom.

Dakle, ukoliko primjenom metodologije obračuna plaće iz granskog kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o rad obračunati iznos najniže plaće premašuje iznos najniže plaće koji je propisan Uredbom, u tom slučaju nije potrebno vršiti bilo kakvo usklađivanje plaće radnika, jer je u tom slučaju pravo na najnižu plaću uređeno povoljnije u odnosu na Uredbu.

Na primjer, ukoliko je pravilnikom o radu definisano da se osnovna plaća radnika utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova sa najnižom satnicom po granskom kolektivnom ugovoru i tako utvrđeni iznos plaće je veći od iznosa najniže plaće definisane Uredbom, na takve poslodavcu se ne odnose odredbe ove Uredbe. U protivnom, ukoliko je primjenom pravilnika o radu, obračunati iznos osnovne plaće za određene kategorije radnih mjesta ispod iznosa koji je definisan članom 2. Uredbe kao najniža neto plaća, u tom slučaju poslodavac je dužan obračunati i isplatiti najnižu plaću iz Uredbe, što je propisano članom 4. stav (2) iste.



PRIJAVA NA NEWSLETTER

 

Ukoliko želite pravovremeno dobijati korisne informacije slične ovoj, prijavite se na naš newsletter.

Odaberite oblasti iz kojih želite primati obavijesti:

  • FBiH Radni odnosi
  • RS Radni odnosi
  • Javne nabavke
  • FBiH Finansije / računovodstvo
  • RS Finansije / računovodstvo
  • Zaštita na radu FBiH

 

Nadzor nad primjenom Uredbe

 

Nadzor nad primjenom nove Uredbe obavljat će federalni, odnosno kantonalni inspektori rada, koji su prema posebnim propisima ovlašteni za nadzor u vezi sa radom i zapošljavanjem.

Naime, federalni inspektor rada, shodno članu 160. Zakona o radu, obavlja neposredni inspekcijski nadzor u privrednim društvima, preduzećima i ustanovama od interesa za Federaciju BiH. S druge strane, članom 161. Zakona propisano je da kantonalni inspektor rada obavlja poslove neposrednog inspekcijskog nadzora iz člana 159. ovog zakona kod poslodavca, osim poslova nadzora za koje je ovim ili drugim zakonom utvrđeno da ih obavljaju federalni inspektori rada. Pri tome, direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove može, uz saglasnost kantonalnog rukovodioca inspekcije, u slučaju potrebe, prenijeti ovlaštenje kantonalnom inspektoru rada da obavlja poslove inspekcijskog nadzora iz nadležnosti federalne inspekcije rada na teritoriji Federacije.

Dodatno, propisano je da nadzor obračuna i uplate javnih prihoda vrši Porezna uprava Federacije, a za šta je svakako nadležna shodno Zakonu o Poreznoj upravi Federacije BiH (“Službene novine FBiH”, br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15).

 


 

Definicija najniže plaće u Uredbi

Članom 2. Uredbe propisano je da je najniža plaća u smislu ove uredbe najniži mjesečni iznos plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu, a utvrđuje se u neto iznosu.

Nadalje, definisano je da u iznos najniže plaće ne ulaze uvećanja plaće koja radniku pripadaju za prekovremeni rad, noćni rad, rad u dane sedmičnog odmora, rad u dane praznika ili drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Također, precizirano je da se najniža plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje i isplaćuje srazmjerno ugovorenom radnom vremenu.

Prvo pitanje koje se, neposredno po objavi Uredbe, odmah nametnulo je bilo da li se neto iznos najniže plaće koji je definisan u Uredbi odnosi na iznos prije ili poslije oporezivanja, a razlog za to sasvim jasan: iznos neto satnice od 2,31 KM koji se ranije primjenjivao u obračunu najniže plaće je bio iznos sa uključenim porezom na dohodak, tj. iznos prije oporezivanja, a preračunom tako utvrđene neto satnice prije oporezivanja vršio se izračun najniže bruto satnice (3,35 KM), kako je prethodno navedeno.

Međutim, u članu 3. Uredbe, kojim je definisan način utvrđivanja najniže plaće, propisano je da najniža neto plaća ne može iznositi manje od 55% prosječne mjesečne neto plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nadalje, definisano je da je prosječna mjesečna neto plaća u Federaciji BiH u smislu ove uredbe, prosječan iznos mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u Federaciji BiH u periodu januar – septembar tekuće godine koji objavljuje Federalni zavod za statistiku. Dakle, iz toga proizlazi da se najniža neto plaća koje je propisana Uredbom odnosi na najnižu neto plaću koje se isplaćuje radniku, tj. misli se na iznos koji radnik dobija „na ruke“.

U Uredbi je dalje pojašnjeno da će Vlada Federacije Bosne i Hercegovine odlukom, u skladu sa članom 78. stav (1) Zakona o radu, utvrditi iznos najniže plaće za 2022. godinu, te da se utvrđeni iznos najniže plaće primjenjuje na plaću za januar 2022. godine i sve naredne mjesece do 31.12.2022. godine, a nakon toga se usklađuje jednom godišnje u rokovima i na način propisan čl. 5. i 6. ove uredbe.

U „Službenim novinama Federacije BiH“ broj 3/22 od 12.01.2021. godine objavljena je Odluka o iznosu najniže plaće za 2022. godinu, te je utvrđena najniža plaća za period od 01. januara do 31. decembra 2022. godine u neto iznosu od 543,00 KM.

Dakle, neto iznos plaće od 543,00 KM je najniži iznos koji poslodavac može isplatiti radniku u 2022. godini. Međutim, ukoliko radnik ima pravo na povećanje plaće po bilo kojem osnovu iz člana 76. Zakona o radu, u tom slučaju iznos uvećanja plaće se dodaje na iznos od 543,00 KM i na takav način se utvrđuje najniži iznos neto plaće koji je poslodavac dužan isplatiti radniku za rad u punom radnom vremenu.

Naime, plaća radnika je definisana u članu 75. Zakona o radu, te je u stavu (2) ovog člana propisano da se plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji od:

  1. osnovne plaće;
  2. dijela plaće za radni učinak ukoliko je isti ostvaren i
  3. uvećane plaće iz člana 76. ovog zakona.

Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuju se elementi za određivanje osnovne plaće i dijela plaće po osnovu radnog učinka. Radni učinak definiše poslodavac u skladu sa općim propisima, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Pravo na povećanu plaću je propisano u članu 76. Zakona o radu, te je uređeno da radnik ima pravo na povećanu plaću za:

  • otežane uvjete rada,
  • prekovremeni rad i
  • noćni rad, te
  • za rad na dan sedmičnog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je zakonom određeno da se ne radi,

u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Dakle, ukoliko je kolektivnim ugovorom za određenu granu djelatnosti ili pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrđeno uvećanje osnovne plaće radnika po osnovama iz člana 76. Zakona o radu, u tom slučaju najniža plaća radnika od 543,00 KM u mjesecu u kojem je radnik ostvario pravo na uvećanje plaće po nekom od osnova, npr. po osnovu prekovremenog rada, uvećava se za utvrđeni iznos u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, te tako obračunati iznos predstavlja najniži iznos neto plaće na koji radnik ostvaruje pravo u skladu sa Uredbom.


 

Obaveza uvećanja najniže plaće po osnovu radnog staža („minuli rad“)

 

Kako je prethodno navedeno, članom 2. stav (2) Uredbe je propisano da u iznos najniže plaće ne ulaze uvećanja plaće koja radniku pripadaju po osnovama koje se zapravo propisane u članu 76. Zakona o radu. S obzirom na to da Zakon o radu i ne uređuje pravo na uvećanje plaće po osnovu radnog staža, postavilo se pitanje da li uvećanje plaće radnika po tom osnovu ulazi ili ne u iznos najniže plaće od 543,00 KM koji je utvrđen Uredbom.

Prije svega, podsjetimo se na to da je u ranije važećem Općem kolektivnom ugovoru bilo uređeno da se osnovna plaća povećava za 0,4% za svaku godinu radnog staža, kod poslodavca sa kojim radnik ima zaključen ugovor o radu. Pri tome, pod radnim stažom podrazumijevao se i radni staž proveden kod istog poslodavca uključujući promjenu pravnog oblika privrednog subjekta (npr.: zbog prodaje, nasljeđivanja, spajanja, pripajanja, te promjene oblika Društva).

S obzirom na to da je Opći kolektivni ugovor prestao da važi, uvećanje plaće po osnovu minulog rada nakon 28.02.2018. godine može biti uređeno granskim kolektivnim ugovorima, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ukoliko radnik ostvaruje pravo na uvećanje plaće po osnovu minulog rada, to znači da se njegova osnovna plaća uvećava za utvrđeni procenat, na isti način kao što se osnovna plaća radnika uvećava u skladu sa članom 76. Zakona o radu, npr. po osnovu prekovremenog rada – za procenat uvećanja koji je utvrđen granskim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Dakle, iznos uvećanja najniže plaće po osnovu minulog rada nikako ne može biti uključeno u iznos od 543,00 KM. Naravno, kako ne bi bilo dileme po ovom pitanju, najbolje rješenje je bilo da se u članu 2. stav (2) Uredbe navede i uvećanje plaće po osnovu radnog staža, uz ostala uvećanje koja ne ulaze u iznos najniže plaće.

Međutim, kako bi se u praksi izbjeglo različito tumačenje na ovu temu, ipak se nije pristupilo izmjenama i dopunama Uredbe. Umjesto toga, Federalno ministarstvo finansija je donijelo Pravilnik o izmjeni Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa („Službene novine Federacije BiH“, broj 6/22), te je izmijenjen član 20. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa (“Službene novine Federacije BiH”, br. 64/08, 81/08, 98/15, 6/17, 38/17, 39/18 i 12/21). Uz izmjene u dijelu definisanja najniže osnovice za obračun doprinosa (najniže bruto plaće), čime ćemo se u nastavku ovog teksta posebno baviti, u novom članu 20. Pravilnika u stavu (2) sadržana je odredba prema kojoj se takva osnovica (najniža osnovica za obračun doprinosa) uvećava za iznos primanja po osnovu uvećanja plaće koji zaposleniku pripada za prekovremeni rad, noćni rad, rad u dane sedmičnog odmora, rad u dane praznika ili drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, odnosno druga uvećanja plaće koja zaposleniku pripadaju u skladu sa propisima o radu. Dakle, ovim posljednjim dijelom rečenice pokušala su se obuhvatiti i sva druga uvećanja plaće koja zaposleniku pripadaju u skladu sa propisima o radu, osim onih koja su definisana u Uredbi, a u skladu sa članom 76. Zakona o radu.

Prema tome, iz nove formulacije člana 20. Pravilnika proizlazi da se i uvećanje plaće po osnovu radnog staža (minuli rad) ne uključuje (odnosno, za isti se uvećava) najniža osnovica za obračun doprinosa, a što je najniža bruto plaća koja se utvrđuje preračunom propisanog iznosa najniže neto plaće iz Uredbe u bruto iznos.


 

Usklađivanje najniže plaće

 

Uredbom je propisano usklađivanje najniže plaće za narednu kalendarsku godinu odlukom Vlade, i to će biti izvršeno do kraja tekuće godine – najkasnije do 31. decembra tekuće godine, na način da se usklađivanje vrši u visini zbira 50% porast potrošačkih cijena i 50% procenta porasta bruto domaćeg proizvoda u Federaciji BiH u tekućoj godini za period januar – septembar, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku.

Također, propisano je da će prvo usklađivanje visine najniže plaće biti izvršeno za 2023. godinu, a nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem.

Pretpostavljena je i situacija nepostizanja dogovora Vlade i Ekonomsko-socijalnog vijeća o novom usklađenom iznosu najniže plaće, te u tom slučaju minimalna plaća za narednu godinu ne može biti niža od iznosa koji je bio utvrđen za prethodnu godinu.


Osnovica za obračun doprinosa

 

U članu 6a. Zakona o doprinosima propisano je da je plaća iz čl. 6., 7. i 8. ovog Zakona novčano i svako drugo primanje, bez obzira na oblik isplate, oporeziv prema propisima o porezu na dohodak, koji je na osnovu radnog odnosa poslodavac isplatio ili je bio dužan isplatiti zaposleniku prema odredbama Zakona o radu, kolektivnom ugovoru i drugim propisima iz oblasti rada, a sastoji se od:

  • doprinosa iz osnovice,
  • poreza na dohodak i
  • iznosa koji se isplaćuje zaposleniku sa tog osnova.

Osnovica iz čl. 2. do 8. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa, shodno članu 19. istog, jeste plaća (naknada) koja se sastoji iz doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i neto plaće.

Dakle, jasno je da se osnovicom za obračun doprinosa smatra bruto plaća, odnosno, da u potpunosti budemo precizni: dohodak od nesamostalne djelatnosti koji je bliže definisan članom 10. Zakona o porezu na dohodak („Službene novine Federacije BiH“, br. 10/08,9/10, 44/11, 7/13 i 65/13). Naime, ovim članom Zakona propisano je da se prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra bruto plaća koju zaposleniku isplaćuje poslodavac na osnovu ugovora o radu, odnosno radnog odnosa ili daje u stvarima, koristima, protuuslugama i/ili u vidu premija i drugih prihoda za rad obavljen prema njegovim uputama, osim prihoda iz čl. 5. i 6. ovog Zakona.

Kada je u pitanju najniža osnovica za obračun doprinosa, ista je propisana u članu 7. Zakona o doprinosima. Prema stavu 1. ovog člana Zakona, osnovica iz člana 6. tač. 1. do 9. ovog zakona je plaća, odnosno naknada plaće zaposlenika, utvrđena u skladu sa zakonom ili drugim propisima, s tim da osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od najniže plaće utvrđene Općim kolektivnim ugovorom.

Nadalje, u članu 22. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Službene novine Federacije BiH“, br. 48/21, 77/21 i 20/22) propisano je da u slučaju da poslodavac sa zaposlenikom ugovori isplatu naknade za rad u iznosu koji čini razliku između bruto naknade i obaveznih doprinosa iz te naknade, tada će poslodavac biti dužan da ugovoreni iznos naknade preračuna u bruto iznos.

Bruto iznos naknade može se utvrditi množenjem ugovorenog iznosa naknade sa koeficijentom zbirne stope obaveznih doprinosa iz plaće:

                                                  zbirna stopa doprinosa x 100

koeficijent    =  1 +     (   ————————————–    ÷  100   )

                                                  100 – zbirna stopa doprinosa

što znači primjenu koeficijenta 1,449275 za utvrđivanje bruto iznosa plaće.

Dakle, shodno propisima o porezu na dohodak i doprinosima, plaća može biti ugovorena:

  • u bruto iznosu ili
  • u iznosu prije oporezivanja (bruto – doprinosi „iz“ plaće).

Naime, sistem poreza na dohodak i doprinosa zasniva se na bruto principu obračuna plaće, te su porez na dohodak i doprinosi iz plaće sastavni dio plaće zaposlenika, jednako kao i iznos koji se istom isplaćuje na njegov žiro račun.

Članom 27. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak je precizirano da je obveznik i dužnik poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti zaposlenik, ali poslodavac iz člana 14. ovog pravilnika kao porezni agent je odgovoran: a) za porez koji je dužan da obračuna, obustavi i uplati na propisan način u skladu sa odredbama čl. 27. i 37. Zakona, b) za pravilno vođenje evidencija propisanih članom 28. stav (2) Zakona, c) za dostavljanje Godišnjeg izvještaja o ukupno isplaćenim plaćama i drugim ličnim primanjima (Obrazac GIP-1022), poreznom obvezniku – zaposleniku i Poreznoj upravi u skladu sa članom 28. stav (3) Zakona.

Kada su u pitanju obaveze za doprinose koji se obračunavaju iz i na plaću, odnosno ukupni oporezivi dohodak od nesamostalne djelatnosti, shodno članu 5. Zakona o doprinosima obveznik doprinosa iz osnovice (31%) je fizičko lice – rezident Federacije BiH koje je u radnom odnosu kod pravnog ili fizičkog lica – rezidenta Federacije BiH, kao i nerezidenta Federacije BiH, međunarodne organizacije i ustanove ili stranog diplomatskog i konzularnog predstavništva, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno, kao i u inostranstvu kod inostranog poslodavca, ako nije obavezno osigurano kod inostranog nosioca socijalnog osiguranja. Obveznik doprinosa na plaću (10,5%) je poslodavac, odnosno, pravno ili fizičko lice – rezident Federacije, koje zapošljava zaposlenike, za zaposlenike u radnom odnosu i s njima izjednačene osiguranike.

Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se i obustavlja pri svakoj isplati plaće i/ili oporezive naknade prema propisima koji se primjenjuju na dan isplate, a uplaćuje se istog dana ili prvog dana po izvršenoj isplati plaće i/ili oporezive naknade.

Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem je zaposlenik dostavio svoju poreznu karticu, obračunava se mjesečno od porezne osnovice koju čine:

  • svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, a
  • umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona (tj. doprinose iz osnovice) i
  • za iznos mjesečnih ličnih odbitaka iz člana 24. st. (1) i (2) ovog Zakona primjenom stope iz člana 9. ovog Zakona.

Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem zaposlenik nije dostavio svoju poreznu karticu, obračunava se mjesečno od porezne osnovice koju čine:

  • svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu,

umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona (doprinose iz osnovice) primjenom stope od 10%

 


Obaveza preračuna najniže plaće u bruto iznos

 

U izmijenjenom članu 20. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa, u stavu (1) propisano je da je prilikom utvrđivanja iznosa najniže osnovice za obračun doprinosa (najniže bruto plaće) iz člana 7. stava (1) Zakona, isplatitelj prihoda od nesamostalne djelatnosti dužan preračun propisanog iznosa neto najniže plaće iz Uredbe o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plaće (“Službene novine Federacije BiH”, broj 106/21) u bruto iznos, uskladiti s propisanim povlasticama po osnovu ličnog odbitka zaposlenika skladu sa propisima o porezu na dohodak.

Pravo na lični odbitak je propisano u članu 24. Zakona o porezu na dohodak, te na osnovu važeće porezne kartice, rezidentni porezni obveznici iz člana 2. stav (3) i (4)ovog Zakona, mogu ostvariti pravo na osnovni lični odbitak (3.600 na godišnjem nivou, odnosno 300 KM mjesečno), kao i:1) 0,5 osnovnog ličnog odbitka za izdržavanog bračnog druga, kao i za bivšeg bračnog druga kojem plaća alimentaciju, 2) 0,5 osnovnog ličnog odbitka za izdržavano prvo dijete, 3) 0,7 osnovnog ličnog odbitka za izdržavano drugo dijete, 4) 0,9 osnovnog ličnog odbitka za izdržavano treće i svako sljedeće dijete, 5) 0,3 osnovnog ličnog odbitka za svakog drugog izdržavanog člana uže porodice, 6) 0,3 osnovnog ličnog odbitka za utvrđenu vlastitu invalidnost, kao i za utvrđenu invalidnost svakog člana uže porodice koje porezni obveznik izdržava.

S obzirom na to da je isplatitelj dohotka od nesamostalne djelatnosti obavezan da izvrši preračun propisanog iznosa najniže plaće iz Uredbe (543,00 KM) u bruto iznos, a pri tome da isti uskladiti sa propisanim „povlasticama“ po osnovu ličnog odbitka, postavilo se pitanje šta to u stvarnosti znači. Kako smo prethodno pojasnili, obveznik poreza na dohodak je zaposlenik, a po osnovu ličnog odbitka iz člana 24. Zakona o porezu na dohodak isti ostvaruje pravo na umanjenje ukupnog iznosa oporezivog dohotka prilikom utvrđivanja oporezive osnovice, što ustvari znači da u konačnici plaća manji iznos poreza na dohodak što ima veći faktor ličnog odbitka.

Ukoliko bi se prilikom obračuna obaveza za porez na dohodak i doprinose „krenulo“ od iznosa 543,00 KM, koeficijent ličnog odbitka po poreznoj kartici ne bi igrao nikakvu ulogu. Štaviše, manji koeficijent ličnog odbitka bi značio veći iznos bruto plaće, pa bi se poenta ličnog odbitka i porezne kartice u potpunosti izgubila. Zapravo, onaj zaposlenik koji nema poreznu karticu, tj. kojem je koeficijent ličnog odbitka nula, bi bio u najpovoljnijem položaju posmatrajući ukupan (bruto) iznos dohotka tog zaposlenika.

Po pitanju primjene novog člana 20. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa u slučajevima različitog faktora ličnog odbitka (1; 1.3; 1.5; 1,8 i više), Federalno ministarstvo finansija je dalo svoje pojašnjenje u Odgovoru br. 04-02-4-806/22 od 02.02.2022. godine, na način da su dati su primjeri izračuna bruto plaće, shodno članu 20. stav (1) Pravilnika, i to:

Koeficijent ličnog odbitka 1 Koeficijent ličnog odbitka 1,3 Koeficijent ličnog odbitka 1,5 Koeficijent ličnog odbitka 1,8 Koeficijent ličnog odbitka 2
BRUTO PLAĆA 826 826 826 826 826
DOPRINOSI IZ PLAĆE 256 256 256 256 256
PLAĆA SA POREZOM 570 570 570 570 570
LIČNI ODBITAK 300 390 450 540 600
POREZ 27 18 12 3 0
NETO PLAĆA 543 552 558 567 570

 

Dakle, u navedenom odgovoru Federalnog ministarstva finansija dat je preračun najniže osnovice za obračun doprinosa (bruto plaće) polazeći od toga da je iznos najniže neto plaće koji je propisan Uredbom iznos koji se isplaćuje zaposleniku koji ima koeficijent ličnog odbitka 1, te se sa tom polaznom osnovom preračunala najniža bruto plaća na iznos od 826 KM. Na ovaj način pokušao se zadovoljiti bruto princip obračuna plaće, a koji se primjenjivao i na najnižu osnovicu za obračun doprinosa prije stupanja na snagu nove Uredbe.

Naime, kako smo prethodno naveli, članom 7. stav 1. Zakona o doprinosima propisano je da je osnovica za obračun doprinosa plaća zaposlenika, utvrđena u skladu sa zakonom ili drugim propisom, te da ta osnovica ne može biti niža od najniže plaće utvrđene Općim kolektivnim ugovorom. U ranije pomenutom stavu Federalnog ministarstva finansija iz 2009. godine pojašnjeno je da se najniža osnovica za obračun doprinosa utvrđuje kao umnožak najniže bruto satnice i punog radnog vremena u mjesecu za koji se vrši obračun doprinosa (8 sati x broj radnih dana u mjesecu).

Dakle, najniža plaća kao najniža osnovica za obračun doprinosa bila je propisana u bruto iznosu, te se utvrđivala na osnovu najniže bruto satnice iz Općeg kolektivnog ugovora, pa se razlikovala od mjeseca do mjeseca u zavisnosti od broja radnih sati u tom mjesecu.

S obzirom na to da je od 01.01.2022. godine u primjeni Uredba kojom se najniža plaća utvrdila u neto iznosu (bez uključenog poreza na dohodak), postavilo se pitanje kako na pravilan način utvrditi najnižu osnovicu za obračun doprinosa – najnižu bruto plaću.

Napominjemo da se član 7. stav 1. Zakona o doprinosima nije izmijenio, ali da je Pravilnikom o načinu obračuna i uplate doprinosa, u članu 2. stav 1., propisano da mjesečnu osnovicu za zaposlenike na osnovu ugovora o radu, odnosno radnog odnosa prema članu 4. stav 2. tačka 1. Zakona, poslodavac utvrđuje istovremeno sa obračunom mjesečne plaće svakog zaposlenika, s tim da ta osnovica ne može biti niža od najniže plaće utvrđene u skladu s odredbama propisa o radu. Propis o radu od 01.01.2022. godine jeste Uredba o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plaće koja je donesena na osnovu članu 78. Zakona o radu. Stoga, najniža osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od najniže plaće utvrđene u skladu sa Uredbom.

Međutim, kako primijeniti Uredbu kojom je najniža plaća utvrđena u neto iznosu, a najniža osnovica za obračun doprinosa je najniža bruto plaća, odnosno koja je to najniža bruto plaća koja se može smatrati najnižom osnovicom za obračun doprinosa?

Ukoliko bismo primijenili formulu iz ranije važećeg člana 20. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa, mogli bismo od neto iznosa najniže plaće (543 KM) „doći“ od najniže bruto plaće, s tim da bi se ista razlikovala od zaposlenika do zaposlenika u zavisnosti od koeficijenta ličnog odbitka.

Na primjer, ukoliko je faktor ličnog odbitka 1, obračun je sljedeći:

osnovica (bruto plaća) = ( (543 – 300)/0,9 +300 ) / 0,69 = 826 KM

Ukoliko je faktor ličnog odbitka 1,5, obračun bi bio sljedeći:

osnovica (bruto plaća) = ( (543- 450)/0,9 + 450 ) / 0,69 = 801,93 KM

Ukoliko je faktor ličnog odbitka 0, tj. ukoliko zaposlenik nema važeću poreznu karticu, obračun je sljedeći:

osnovica (bruto plaća) = ( 543/0,9 ) / 0,69 = 874,4 KM

Dakle, primjenom navedene formule, koja se “izbačena” u posljednjim izmjenama Pravilnika, najniža bruto plaća bi bila veća što je koeficijent ličnog odbitka manji. Smisao ličnog odbitka jeste da zaposlenik sa većim koeficijentom ličnog odbitka ima manju poreznu obavezu, s obzirom na to da se osnovica za obračun poreza umanjuje za iznos ličnog odbitka koji zaposlenik ima pravo na osnovu važeće porezne kartice, ali nikako da se primjenom većeg koeficijenta ličnog odbitka utvrdi niži iznos bruto plaće za tog zaposlenika.

Uostalom, članom 77. Zakona o radu je izričito propisano da je poslodavac dužan radnicima isplatiti jednake plaće za rad jednake vrijednosti bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, spolnu, političku i sindikalnu pripadnost kao i drugi diskriminatorni osnov iz člana 8. stav 1. ovog zakona.

Stoga, jedino smisleno je bilo da najniža plaća i dalje bude utvrđena u neto iznosu sa uključenim porezom na dohodak, kako je to sve do 01.01.2022. godine i bio slučaj. Preračun najniže bruto plaće na iznos od 826 KM, odnosno 570 KM u neto iznosu sa uključenim porezom na dohodak, zapravo je pokušaj u navedenom odgovoru Federalnog ministarstva finansija da se zadrži raniji način obračuna najniže osnovice za obračun doprinosa i na neki način zaštiti pravo radnika na lične odbitke koje je Zakonom o porezu na dohodak istom osigurano. Međutim, da li je to najbolje i jedino rješenje, sigurno je da se neće svi složiti.

U prilog tome, ne može se ne primijetiti da je u navedenim primjerima obračuna najniže bruto plaće u odgovoru Federalnog ministarstva finansija izostao primjer kada je koeficijent ličnog odbitka nula, tj. kada zaposlenik nema poreznu karticu. Naime, u tom slučaju, navedenim načinom obračuna bi neto plaća tog zaposlenika iznosila 513 KM (570 KM – 570 x 10%), što nije u skladu sa Uredbom i Zakonom o radu, jer najniža neto plaća ne može iznositi manje od 543 KM, a šta dalje znači da bi bruto plaća tog zaposlenika iznosila 874,4 KM. I ponovo, javlja se nesklad u pokušaju poštivanja prava radnika na jednakost plaća, prava na lični odbitak i najnižu plaću u skladu sa novom Uredbom…

Napominjemo, ukoliko bi se usvojio novi Zakon o porezu na dohodak koji je trenutno ponovo u parlamentarnoj proceduri, a na čije usvajanje se čeka već duži vremenski period, trenutno aktuelni problem utvrđivanja najniže bruto plaće bi mogao biti i zaboravljen. Naime, novim Zakonom bi se propisao novi način oporezivanja dohotka od nesamostalne djelatnosti, te bi se dohodak do 800 KM oporezivao stopom od 10%, a sa 20% bi bili oporezivi prihodi preko 800 KM. Lični odbitak, prema ovom zakonu bi iznosio 8.400 KM godišnje, odnosno700 KM mjesečno, što znači da bi prelazio iznos najniže plaće, pa i ne bi bilo uticaja ličnog odbitka na bruto iznos najniže osnovice za obračun doprinosa u tom slučaju.

 


Obračun doprinosa za nepuno radno vrijeme

 

Osnovica za obračun doprinosa, shodno članu 7. stav 1. Zakona o doprinosima, ne može biti niža od najniže plaće, a od 01.01.2022. godine najniža plaća utvrđena je Uredbom o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plaće, te je u članu 2. Uredbe propisano sljedeće:

  • stav (1): Najniža plaća u smislu ove uredbe je najniži mjesečni iznos plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu, a utvrđuje se u neto iznosu;
  • stav (3): Najniža plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje srazmjerno ugovorenom radnom vremenu.

Dakle, konačno je definisana najniža plaća za nepuno radno vrijeme, a koja je ujedno i najniža osnovica za obračun doprinosa. Prema tome, ne bi trebalo više biti dileme, koja je bila prisutna u ranijim mišljenjima nadležnih organa uslijed nedovoljno preciznih odredbi u samim propisima, odnosno, trebalo bi konačno biti jasno da se najniža osnovica za obračuna doprinosa u slučaju nepunog radnog vremena utvrđuje srazmjerno ugovorenom radnom vremenu.


 

Obračun doprinosa u niskoakumulativnim djelatnostima

 

Član 20a. Zakona o doprinosima propisano je da, izuzetno od odredbe člana 6. tačka 10., osnovicu doprinosa čini proizvod prosječne plaće iz člana 6a. stav 2. i koeficijenta 0,29 za zaposlenike u rudnicima uglja, tekstilnoj, kožnoj i industriji obuće i niskoakumulacijskim djelatnostima tradicionalnih esnafskih zanata kojima se isplaćuje mjesečna plaća u visini do 60% prosječne mjesečne neto – plaće u skladu sa članom 6a. stav 2., u periodu do 31. decembra 2022. godine.

Osnovice za obračun doprinosa određenih obveznika za 2022. godinu su objavljene u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 101/21, te je za obveznike doprinosa iz člana 6. tačka 10. Zakona o doprinosima mjesečna osnovica za obračun doprinosa utvrđena u iznosu od 443,00 KM.

Prosječna isplaćena mjesečna neto plaća po zaposlenom ostvarena u Federaciji Bosne i Hercegovine za period januar – septembar 2021. godine iznosi 987 KM. Dakle, povlaštena mjesečna osnovica iz člana 20 a. Zakona o doprinosima u 2022. godini iznosi 443,00 KM, uz uslov da se zaposlenim u navedenim djelatnostima isplaćuje neto plaća u iznosu do 592,20 KM (987KM x 0,6).

S obzirom na to da je Uredbom utvrđeno da najniža plaća od 01.01. do 31.12.2022. godine iznosi 543,00 KM, te da u taj iznos ne ulaze uvećanja plaće koja radniku pripadaju za prekovremeni rad, noćni rad, rad u dane sedmičnog odmora, rad u dane praznika ili drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi uvećanja plaće, postavlja se pitanje šta ukoliko nakon uvećanja plaće npr. po osnovu noćnog rada iznos neto plaće u niskoakumulativnoj djelatnosti prelazi iznos od 592 KM, tj. da li se u tom slučaju može primijeniti povlaštena osnovica za obračun doprinosa koja iznosi 443,00 KM.

Imajući u vidu da se član 20a. Zakona o doprinosima, kojim je propisano pravo na korištenje povlaštene osnovice pod propisanim uslovima, nije mijenjao nakon stupanja na snagu Uredbe, stav nadležnih organa je da ne postoji zakonski osnov za proporcionalno povećanje propisanog uslova u vezi sa isplatom plaće radniku za primjenu povlaštene osnovice za obračun doprinosa. To u prevodi znači da ukoliko obračunata plaća radniku u niskoakumulativnoj djelatnosti prelazi iznos od 592,00 KM, poslodavac ne može primijeniti povlaštenu osnovicu za obračun doprinosa, te se obračun doprinosa mora izvršiti na stvarni iznos bruto plaće za tog radnika.


Zadaci komisije za popis

 

Nakon izvršenih pripremnih radnji, popisna komisija treba izvršiti popis sredstava i obaveza.

Provođenje popisa obuhvata sljedeće faze:

  • Utvrđivanje, mjerenje, prebrojavanje i bliže opisivanje sredstava i unošenje tih podataka u naturalnom obliku, u popisne liste,
  • Upisivanje naturalnih promjena nastalih između dana popisivanja i određenog dana pod kojim se popis obavlja,
  • Unošenje knjigovodstvenog naturalnog stanja sredstava u popisne liste,
  • Utvrđivanje naturalnih razlika između stanja utvrđenog popisom i knjigovodstvenog stanja,
  • Vrijednosno obračunavanje stanja i razlika,
  • Utvrđivanje uzroka neslaganja između stanja po popisu i knjigovodstvenog stanja,
  • Potpisivanje popisnih lista i
  • Sačinjavanje izvještaja o izvršenom popisu, koji obavezno sadrži i prijedloge o načinu likvidiranja utvrđenih popisnih razlika.

Način utvrđivanja naturalnih stanja zavisit će od vrste materijala i drugih sredstava koji su predmet popisa, načina pakovanja, veličine i sl. Tako da prilikom obavljanja poslova popisa treba imati u vidu:

  • Sredstva koja su u originalnim i neoštećenim pakovanjima, popisuju se na osnovu deklarisanih oznaka i isprava (faktura, sprovodnica, prijemnica i slično),
  • Količina kabastog materijala, poluproizvoda, proizvoda i robe može se procjenjivati na osnovu obima specifične težine ili na drugi pogodan način,
  • Zalihe ili druga sredstva čija je vrijednost umanjena zbog oštećenja, neispravne su, zastarjele i sl. popisuju se u posebne popisne liste, o čemu se u izvještaju o popisu treba dati poseban prijedlog o postupanju s ovim sredstvima,
  • Popis gotovog novca u blagajni, vrijednosnih papira i stranih sredstava plaćanja obavlja se brojanjem prema apoenima i unosi u posebne liste,
  • Novčana, devizna i ostala sredstva na računima i depozitima kod banaka, popisuju se na osnovu izvoda, odnosno izvještaja o stanju tih sredstava na dan 31. 12.,
  • Popis potraživanja i obaveza obavlja se prema stanju u knjigovodstvu. To znači da komisija pored tačnosti iskazanih obaveza i potraživanja na dan 31. 12. mora da provjerava i utvrđuje osnovanost i realnost iskazanih iznosa i razloga nepravovremene naplate, odnosno isplate, eventualnu zastarjelost obaveza ili potraživanja, zavisno od toga da li se radi o obavezama ili potraživanjima zavisit će da li će se dati prijedlozi za prenos na sumnjiva i sporna potraživanja, ispravku vrijednosti ili otpis potraživanja, oprihodovanje zastarjelih obaveza i sl.

Nakon obavljenog popisa i unošenja stvarnog stanja, u popisne liste se unosi i knjigovodstveno stanje tih sredstava. Važno je da se podaci iz knjigovodstva u popisne liste unose tek nakon naturalnog popisa, tj. da članovi komisije ne raspolažu knjigovodstvenim vrijednostima prije ili u toku popisa. Na taj način se jedino može postići objektivnost kod popisa.

Poslije obavljenog naturalnog popisa i novčanog obračunavanja vrši se utvrđivanje manjkova i viškova. Za utvrđene manjkove i viškove komisija ispituje uzroke nastanka tih manjkova i viškova. O tome će se zatražiti izvještaj u pismenom obliku od odgovornog rukovodioca, a za količine koje su primljene kao neupotrebljive ili sa greškom utvrđuje se da li je obavljena reklamacija. Novčana obračunavanja vrijednosti manjkova i viškova obavljaju se po cijenama iz knjigovodstva, a za viškove za koje nema knjigovodstvene cijene vrijednost procjenjuje komisija za popis ili posebna komisija određena odlukom o popisu. Za viškove stalnih sredstava utvrđuje se tržišna vrijednost, kao i za viškove sitnog inventara i ambalaže u upotrebi.

Komisija za popis je obavezna da sastavi izvještaj o izvršenom popisu i dostavi ga nadležnom organu pravnog lica na usvajanje.


Umjesto zaključka

 

Kako je na početku ovog teksta konstatovano, povećanje najniže plaće u Federaciji BiH predstavlja pozitivan korak u postupku poštivanja prava radnika na pravičnu plaću koje je zagarantovano Zakonom o radu. Vlada Federacije BiH je time, kako je javnosti pojašnjeno, ispunila ranija obećanja i najave, te je najniža plaća od 01.01. ove godine veća za cca. 136 KM ili 33,56% (što je, zapravo, iznos povećanja u odnosu na prethodno važeću najnižu plaća od 406,56 KM – iznos sa uključenim porezom na dohodak).

Također, obrazloženo je da uz mjesečnu plaću, većina radnika u Federaciji BiH također ostvaruje pravo na neoporezive naknade poput toplog obroka, prijevoza i regresa, po čemu je Federacija BiH jedinstvena u Evropi. S obzirom na to da te naknade u prosjeku po zaposlenom iznose 174 KM, povećanje najniže plaće, prema procjenama Vlade Federacije BiH, dalje garantira ukupna primanja koja su znatno viša od najniže plaće i koja će za većinu radnika biti najmanje 717 KM mjesečno. Također, najavljeno je da će nakon što Parlament Federacije BiH usvoji nove fiskalne zakone (misli se na nove zakone o porezu na dohodak i doprinosima), biti stvorene pretpostavke za još veći rast najniže plaće bez štetnih posljedica za privredu i zaposlenost.

Naime, kao što je svima poznato, primanja radnika uključuju oporezivi dio koji se u širem, poreznom smislu, naziva dohodak od nesamostalne djelatnosti, a obuhvata ne samo plaću, već i druga primanja radnika koje se na isti način porezno tretiraju. Drugi dio je neoporezivi dio ukupnog dohotka, a prije svega, tu se uključeni topli obrok i naknada za prijevoz.

Međutim, ukoliko se na umu ima činjenica da Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH, koji je bio obavezujući za sve poslodavce, odavno nije na snazi, a da mnogi poslodavci nisu ni obveznici primjene granskih kolektivnih ugovora kojima je uređeno pravo radnika na topli obrok i naknadu za prijevoz, jasno je da će mnogi poslodavci i dalje kalkulisati i pokušati zadržati ukupan trošak plaće na približno istom nivou.

Jednostavno, ukoliko nema propisa (čitaj: Općeg kolektivnog ugovora) kojim su svi poslodavci obavezani na isplatu toplog obroka i prijevoza na posao i sa posla, pitanje je koliki će broj poslodavca nastaviti iste isplaćivati ove naknade, iako su iste još uvijek neoporezive. Još uvijek, jer ukoliko se usvoji novi Zakon o porezu na dohodak, neće biti mnogo prostora za neoporezivanje bilo kakvih naknada zaposleniku. Stoga, realno se može postaviti pitanje koliko će suštinski radnici imate od nove povećane najniže plaće. U iščekivanju najavljenih daljih izmjena fiskalnih propisa, ostaje da vidimo.

[1]Odluka o raskidu Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 48/16 i 62/16) objavljena je u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 19/18, te je stupila na snagu danom donošenja, tj. 28.02.2018. godine.

 

Pogledajte i ostale Novosti.