Preskoči na glavni sadržaj Preskoči na pretragu

Obračun plate prema izmjenama i dopunama Zakona o radu u Republici Srpskoj – Stručni članak

Objavljeni novi kontni planovi i novi obrasci finansijskog izvještavanja

Obračun plate prema izmjenama i dopunama Zakona o radu u Republici Srpskoj – Stručni članak

Obračun plate prema izmjenama i dopunama Zakona o radu u Republici Srpskoj

 

Autor članka: Danijela Radonić, dipl pravnik

Viši privredni sud Banja Luka

 

Siže: U radu autorica razmatra osnovne elemente obračuna plate koji u sebi objedinjuje zakonska određenja plate i drugih primanja kao i odnos obračuna sa podacima iz evidencije prisustva na radu. Pismeni obračun plate će biti detaljnije uređen pravilnikom koji treba biti donesen do 01.03.2022. godine. Do tada, a kako bi se poslodavci pripremali za primjenu pravilnika autorica je dala svoje preliminarno viđenje sadržaja pismenog obračuna plate. U radu su obrađeni i postupci za naplatu potraživanja iz radnog odnosa.

Ključne riječi: plata, osnovna plata, bruto plata, neto plata, naknada plate, porez, doprinosi, obračun plate, izvšni naslov.


 

Uvod

Polovinom 2018. godine u Republici Srpskoj je izmijenjen legislativni okvir definisanja plate. Prvo je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu[1] (u daljem tekstu: ZOR) izvršeno ukidanje pojma neto plata, uveden pojam plate koja od tada sadrži porez na dohodak, te izmijenjen pojam bruto plate. Nakon toga izvršene su izmjene propisa koji uređuju plate zaposlenih u javnom sektoru Republike Srpske kao i povećanje iznosa poreskog odbitka.

U cilju pobljšanja materijalnog položaja svih radnika u Republici Srpskoj sada dolazi do ponovnog korigovanja pojmova vezanih za platu. Najbitnija promjena odnosi se na ukidanje pojma „plata prije oporezivanja“ i vraćanje pojma „neto plata“ u pozitivnu legislativu. Ponovo dolazi do povećanja iznosa poreskog odbitka (sada će iznositi 1.000,00 KM na mjesečnom nivou) ali i povećanja iznosa najniže plate u 2022. godini. Novinu predstavlja snižavanje poreske stope na primanja iz radnog odnosa, distinkcija poreske stope za samostalne preduzetnike (samostalna djelatnost) te povećanje poreske stope na sve ostale vrste dohotka. No osnov svih izmjena je izmjena ZOR u dijelu regulisanja plate koju ćemo obraditi.



Više informacija o obračunu plate možete saznati na interaktivnom seminaru:

NOVOSTI I AKTUELNOSTI OBRAČUNA PLATA OD 01.01.2022. GODINE

 

S obzirom na izmjene i dopune seta zakona koje je Narodna skupština Republike Srpske usvojila s ciljem stvaranja pretpostavki za povećanje plata u javnom i privatnom sektoru, REC d.o.o. organizuje seminar kako bi upoznao sve zainteresovane strane o najnovijim izmjenama i njihovoj primjeni u praksi, posebno, kada je riječ o izmjenama pravilnika o radu, ugovora o radu i novom načinu obračuna plata. S druge strane, važno je istaći rokove do ispunjenja ovih obaveza.

Banja Luka 18. 1. 2022. Hotel Marriott – 09:30h
Istočno Sarajevo 26. 1. 2022. Restoran Kula – 09:30h
Snimak seminara 21. 1. 2022. 10:00h

Seminar - ZAKON O ZAŠTITI OD UZNEMIRAVANJA NA RADU I VEZI SA RADOM

Izmjene zakona predstavljaju jednu od mjera Vlade Republike Srpske koje doprinose privrednom rastu i povećanju plata radnika, kao i poboljšanju ekonomsko-socijalnog položaja radnika kroz povećanje ličnih primanja radnika, a to se svakako može cijeniti kao mjera od opšteg interesa u Republici Srpskoj.

Više informacija o seminaru

 

STRUKTURA PLATE PREMA NOVIM ZAKONSKIM DEFINICIJAMA

 

Jedno od osnovnih prava radnika je pravo na platu, naknadu plate i druga primanja u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.[2]

Nakon posljednjih izmjena ZOR usvojenim u decembru 2021. godine, platu poistovjećujemo da bruto platom.[3] Bruto plata je iznos novca koji radnik dobija od poslodavca za rad obavljen u radnom odnosu. Međutim, iznos bruto plate se ne isplaćuje radniku u potpunosti, nego poslodavac u njegovo ime vrši obračun poreza i doprinosa i iste uplaćuje nadležnim fondovima odnosno Budžetu Republike, a radniku isplaćuje neto platu. Neto plata radnika je bruto plata umanjena za porez na dohodak i doprinose.[4]

Strukturu plate sada predstavlja novi pojam plate i isti obuhvata osnovnu platu, uvećanja plate propisana ZOR, porez na dohodak i obavezne doprinose.[5]

 

Osnovna plata

Osnovna plata se određuje na osnovu uslova potrebnih za rad na poslovima za koje je radnik zaključio ugovor o radu utvrđenih kolektivnim ugovorom, opštim aktom i vremena provedenog na radu.[6]

Uslovi za rad na određenom radnom mjestu se propisuju zakonom (opšti uslovi) i aktom o sistematizaciji (posebni uslovi). Opšti uslovi su najmanje 15 godina života i odgovarajuća zdravstvena sposobnost. Posebni uslovi neophodni za zasnivanje radnog odnosa su: vještine, radno iskustvo, vrsta i stepen stručne spreme, odnosno nivoi obrazovanja i zanimanja potrebnih za obavljanje sistematizovanih radnih mjesta i dr.

Elementi za određivanje osnovne plate su koeficijenti složenosti posla i cijena rada, ukoliko zakonom i kolektivnim ugovorom nije drugačije uređeno.

Koeficijenti složenosti posla utvrđeni su granskim kolektivnim ugovorima ili posebnim propisima za javni sektor i uglavnom zavise od stepena stručne spreme, radne sposobnosti, radnog iskustva i drugih posebnih uslova za rad na poslovima koji su radniku povjereni. Cijenu rada kao element za obračun plata određuju zajednički subjekti koji su zaključili kolektivne ugovore za oblasti, područja i grane.[7]

Ukoliko cijena rada za područje, oblast ili granu nije utvrđena zakonom ili kolektivnim ugovorom, cijenu rada odlukom utvrđuje Vlada Republike Srpske na prijedlog Ekonomsko-socijalnog savjeta Republike Srpske, a na osnovu zahtjeva zainteresovane strane. Ukoliko izostane prijedlog odluke Ekonomsko-socijalnog savjeta u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva zainteresovane strane, odluku o cijeni rada donosi Vlada Republike Srpske u narednom roku od 15 dana.[8]

Ugovorom o radu može da se utvrdi osnovna plata u većem iznosu od osnovne plate utvrđene na osnovu elemenata iz kolektivnog ugovora ili opšteg akta.[9] To omogućava primjenu principa povoljnosti prema kojem se kolektivnim ugovorom i opštim aktima u odnosu na ZOR i ugovorom o radu u odnosu na kolektivni ugovor i opšti akt daju veća prava, a što podrazumijeva i veću osnovnu platu uglavnom kroz cijenu rada i radni učinak odnosno doprinos radnika poslovnom rezultatu poslodavca.[10]

Iako nije izričito propisano, ugovorom o radu može da se utvrdi osnovna plata u manjem iznosu od osnovne plate utvrđene na osnovu propisanih elemenata. Određeni poslodavci radnicima isplaćuju najnižu platu, te iznos najniže plate navode u ugovoru o radu. Prema Odluci o najnižoj plati u Republici Srpskoj za 2021. godinu[11] najniža plata u Republici Srpskoj za 2021. godinu je iznosila 540,00 konvertibilnih maraka. Vlada Republike Srpske je 30. decembra 2021. godine donijela Odluku o najnižoj plati u Republici Srpskoj za 2022. godinu i ona je utvrđena u neto iznosu od 590 KM.[12] U momentu pisanja ovog rada odluka još nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, ali će se ista primjenjivati od 01.01.2022. godine.

Iako su jasni napori koji se u posljednje tri godine čine na povećanju iznosa najniže plate zaključujemo da njen iznos ipak nije dostatan zbog čega smatramo da iznos najniže plate nije kompatibilan zakonskoj normi kojom je određeno da se najniža plata isplaćuje za puno radno vrijeme i prosječno ostvarene rezultate radnika u skladu sa aktima poslodavca, te da se najniža plata isplaćuje radniku samo kada je iznos plate radnika, obračunate u skladu sa ZOR, opštim aktom ili ugovorom o radu, ispod iznosa najniže plate.

Posljednjim izmjenama i dopunama ZOR otkolonjen je različit tretman zaposlenih koji primaju najnižu platu. Najniža plata koja se isplaćuje radniku uvećava se po osnovu radnog staža.[13] Drugačiji tretman uvećanja po osnovu radnog staža na iznos najniže plate (u kojem bi radni staž bio već ukalkulisan u iznos najniže plate) bi doveo do nejednakog tretmana pojedinih radnika koji primaju najnižu platu jer bi bili diskriminisani u odnosu na zaposlene čija je osnovna plata veća od iznosa najniže plate i koji pravo na to uvećanje ostvaruju. S tim u vezi ističemo da primjenom istog prinicipa radnici koji ostvare pravo na uvećanje plate po osnovu noćnog rada ili rada u dane državnih praznika imaju pravo na ta uvećanja bez obzira što primaju najnižu platu. U suprotnom, oni bi za svoj povećan angažman bili potplaćeni.


Uvećanje plate

Uvećanje plate sada propisuje se ZOR, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu. Svaki radnik ima pravo na uvećanu platu po osnovu radnog staža. Po tom osnovu plata se uvećava za 0,3% za svaku godinu radnog staža ukoliko drugim zakonom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno.[14] U posebnom režimu radnog odnosa uvećanje po osnovu radnog staža se vrši u istom procentu do navršenih 25 godina, a nakon navršenih 25 godina svaka naredna godina se uvećava za 0,5%. Pri ovom obračunu u obzir se uzima ukupan radni staž radnika koji je upisan u radnu knjižicu, a ne samo radni staž kod trenutnog poslodavca. Ostala uvećanja plate se ustanovljavaju zakonom kao kompenzacija za rad u manje povoljnim okolnostima. Radnik ima pravo na uvećanje plate kako slijedi:

  • po osnovu radnog učinka – pri čemu iznos uvećanja nije propisan zakonom niti opštim aktom,
  • po osnovu otežanih uslova rada – uobičajeno 35%,
  • po osnovu prekovremenog rada – najmanje 25%,
  • po osnovu rada noću – najmanje 30%,
  • po osnovu rada praznikom i drugim danima u koje se po zakonu ne radi – najmanje 40%.

 

Kolektivnim ugovorom, opštim aktom i ugovorom o radu mogu se utvrditi i drugi slučajevi u kojima radnik ima pravo na uvećanje plate.

Za razliku od ranijeg normiranja, sada je radni učinak razdvojen od plate i tretira se kao uvećanje plate. To proizilazi iz posljednjih izmjena jer je dosadšnji član 122. ZOR[15] brisan u cjelosti.

Kako bi poslodavac pravilno odredio uvećanje plate po osnovu radnog učinka smjernice mu daje odredba člana 124. stav 3. ZOR. Radni učinak iz stava 2. tog člana određuje se na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla, kao i doprinosa radnika poslovnom rezultatu poslodavca koji se utvrđuje kolektivnim ugovorom, opštim aktima, ugovorom o radu ili drugim aktima poslodavca.

Nije svaki posao mjerljiv radi ocjene radnog učinka. Zbog toga poslodavac radni učinak radnika može mjeriti direktno ili indirektno. Ako radnik radi na poslovima na kojima su utvrđeni standardi i normativi rada radni učinak je direktno mjerljiv. Ukoliko radnik radi na poslovima na kojima se učinak ne može mjeriti preko normativa i standarda ocjenu učinka daje neposredni rukovodilac. Kao kriteriji ove ocjene koristiće se ostvareni obim planiranih poslova, kreativnost, kvalitet, poštovanje rokova i sl.

Dozvoljeno je kriterijume za uvećanje plate po osnovu radnog učinka odrediti kolektivnim ugovorom, opštim aktima, ugovorom o radu ili drugim aktima poslodavca.

Ukoliko se istovremeno steknu uslovi za uvećanje plate po više osnova, osnovi se međusobno ne islljučuju niti ograničavaju.

 

Porez na dohodak

Dohodak koji ostvari fizičko lice u poreskom periodu je predmet oporezivanja porezom na dohodak.[16]

Određeni oblici poreza na dohodak plaćaju se po odbitku, a to znači da isplatilac oporezivog dohotka (poslodavac) odbija iznos poreza i uplaćuje taj iznos u ime i za račun poreskog obveznika (radnika). Dohodak od ličnih primanja su sva direktna i indirektna plaćanja iz radnog odnosa koja su taksativno navedena u članu 11. stav 1. ZPD.

Poreska osnovica poreza na dohodak od ličnih primanja predstavlja zbir bruto ličnih primanja (direktnih i indirektnih) koji su taksativno navedeni u članu 11. stav 1. ZPD.

Sljedeća bitna izmjena koja će uticati na primanja zaposlenih jeste povećanje iznosa odbitka od poreske osnovice. Prema članu 10. stav 3. tačka 1) ZPD, poreski obveznik poreza na lična primanja ima pravo na osnovni lični odbitak u iznosu od 12.000 KM godišnje, što znači da isti na mjesečnom nivou iznosi 1.000,00 KM.

Primanja koja prelaze 1.000,00 KM na mjesečnom nivou će se oporezovati po stopi od 8%. Posljednjim izmjenama ZPD izvršeno je smanjenje poreske stope na lična primanja. Sa druge strane, stopa poreza na prihod od samostalne djelatnosti je ostala neizmijenjena u odnosu na raniji period (10%), dok je je izvršeno uvećanje poreske stope (13%) za prihod od autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine, kapitala, kapitalnih dobitaka i ostalog dohotka.

Međutim, bitno je naglasiti da su poreske osnovice različite za razne vrste prihoda. Tako npr. poreska osnovica za obračun poreza na dohodak od samostalne djelatnosti predstavlja razliku između prihoda i rashoda nastalih obavljanjem samostalne djelatnosti u poreskom periodu.[17]

 

Doprinosi

Osnovica doprinosa je ukupan prihod obveznika doprinosa na koji se plaća porez na dohodak koji uključuje doprinose koji se plaćaju u skladu sa tim zakonom.[18] Doprinos se plaća po stopama koje, prema članu 22. stav 1. Zakona o doprinosima iznose:

  • za penzijsko i invalidsko osiguranje iznosi 18,5%,
  • za zdravstveno osiguranje iznosi 10,2%,
  • za osiguranje od nezaposlenosti iznosi 0,6%
  • za dječju zaštitu iznosi 1,7%.

Plata utiče na socijalni aspekt radnika te je prirodno intervencionizam prisutan u definisanju plate, najniže plate i drugih primanja radnika. No to nije dovoljno za obračun plate. Drugi faktor za obračun plate je tačna i uredna evidencija prisustva na radu.



PRIJAVA NA NEWSLETTER

 

Ukoliko želite pravovremeno dobijati korisne informacije slične ovoj, prijavite se na naš newsletter.

Odaberite oblasti iz kojih želite primati obavijesti:

  • FBiH Radni odnosi
  • RS Radni odnosi
  • Javne nabavke
  • FBiH Finansije / računovodstvo
  • RS Finansije / računovodstvo

 

EVIDENCIJA PRISUSTVA NA RADU KAO PREDUSLOV ZA OBRAČUN PLATE

 

Poslodavac je dužan da vodi dnevnu evidenciju o prisustvu radnika na radu.[19] U ovoj evidenciji poslodavac je dužan da navede vrijeme početka i završetka dnevnog rada radnika. Iz toga proizilazi da će izvršiti obračun sati koje je radnik proveo na radu odnosno van rada.

Pravilnikom o vođenju evidencija o prisustvu radnika na radu[20] propisani su sadržaj i način vođenja evidencije o prisustvu radnika na radu i odsustvima.

Poslodavac disponira sa načinom vođenja evidencije o prisustvu radnika na radu i odsustvima te istu može da vodi u materijalnom obliku ili u elektronskom obliku. Takođe, poslodavac ima mogućnost automatizacije korišćenjem odgovarajućih kartica za prijavljivanje i odjavljivanje dolaska na rad i odlaska sa rada. Mnogi poslodavci ne koriste mogućnost uvođenja automatizacije te koriste tradicionalne tehnike (potpisivanje radnika u knjigu ulazaka i izlazaka, izlaznice i sl.).

Članom 3. Pravilnika propisan je obavezni sadržaj evidencije:

1) ime i prezime radnika;

2) mjesec u godini;

3) datum u mjesecu;

4) vrijeme provedeno na radu:

  1. početak rada – sat i minut,
  2. vrijeme završetka rada – sat i minut,
  3. redovno radno vrijeme,
  4. rad noću,
  5. prekovremeni rad,
  6. rad u dane praznika i druge dane kada se po zakonu ili drugom osnovu ne radi,
  7. vrijeme terenskog rada,
  8. vrijeme dežurstva,

5) vrijeme pripravnosti;

6) vrijeme odsustva radnika sa rada:

  1. vrijeme korišćenja odmora (sedmičnog i godišnjeg),
  2. neradni dani i praznici utvrđeni posebnim propisom,
  3. vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog povrede ili bolesti,
  4. vrijeme porodiljskog odsustva,
  5. vrijeme plaćenog odsustva,
  6. vrijeme neplaćenog odsustva,
  7. vrijeme odsustva sa rada do kojeg nije došlo zbog krivice radnika (na primjer viša sila…),
  8. ostalo plaćeno ili neplaćeno odsustvo[21] (npr. mirovanje prava, vrijeme provedeno u štrajku, privremeno udaljenje radnika sa rada).

 

Poslodvac je dužan da evidencija o prisustvu radnika na radu i odsustvima vodi na obrascu koji je dat u Prilogu 1 uz Pravilnik, i koji je sastavni dio tog pravilnika. Međutim, ima mogućnost da obrazac evidencije prilagodi svojoj organizaciji.[22]

Pravilnikom je propisan i način vođenja evidencija i to na dnevnom i mjesečnom nivou. Evidencija mora da se vodi uredno, razumljivo i ažurno na završetku radnog dana radnika. Ako neki od podataka nije poznat na kraju radnog dana radnika, poslodavac taj podatak unosi u evidenciju odmah po saznanju tog podatka. Time se istovremeno izvršava i obaveza poslodavca na mjesečnom nivou – poslodavac evidenciju vodi za kalendarski mjesec, odnosno obračunski period koji je utvrđen za isplatu plate.

U praksi se često zapaža da poslodavci ne uručuju primjerak evidencije radnik. Poslodavac na kraju mjeseca, odnosno obračunskog perioda koji je utvrđen za isplatu plate, radniku mora da dostavi kopiju evidencije. To je bitno iz više razloga, međutim najbitnije je da radnik bude upoznat sa evidencijom kako bi mogao cijeniti da li je ista tačno popunjena i da li mu je pravilno obračunata plata. Radnik koji smatra da evidencija o prisustvu na radu nije uredno i tačno vođena ima pravo da poslodavcu podnese pisani prigovor u roku od osam dana od dana dostavljanja kopije evidencije. Kako bi se pravilno cijenila blagovremenost prigovora poslodavac mora biti u mogućnosti da dokaže kada je radniku uručena evidencija, a to je najsigurnije putem dostavnice ili na drugi primjeren način.[23]

Ukoliko radnik podnese prigovor na vođenje evidencije, poslodavac je dužan da u roku od osam dana od dana dostavljanja prigovora pisanim putem odluči o prigovoru na vođenje evidencije. Drugim riječima, poslodavac će donijeti rješenje kojim će biti odlučeno o prigovoru.

Značaj evidencije se ne iscrpljuje samo u obračunu plate. Bitno je voditi evidenciju i za slučajeve izostanka radnika sa rada i ona tada predstavlja osnov za obračun naknade plate. Radnik ima pravo na naknadu plate za vrijeme odsustvovanja s rada u slučajevima predviđenim ZOR, kolektivnim ugovorom, opštim aktom i ugovorom o radu.[24]

Zakonom, kolektivnim ugovorom, opštim aktom i ugovorom o radu uređeni su ostali slučajevi i uslovi za ostvarivanje prava na naknadu plate, visina naknada, način isplate i druga pitanja u vezi sa ostvarivanjem prava radnika na naknadu plate. Naknada plate ne može biti niža od 50%, a kreće se i do 100% od osnova – zavisno šta je razlog odsustvovanja sa rada.

Međutim, postoji još jedna bitna prednost vođenja evidencije. Ukoliko radnik neopravdano izostane sa rada poslodavac će to evidentirati u posljednjoj rubrici propisanog obrasca evidencije (Odsustvo po drugom osnovu) te će to dodatno obrazložiti. Tako popunjena evidencija ima dvostuki značaj za poslodavca: prvo, osnov je da se radniku ne izvrši obračun plate odnosno naknade plate i drugo, dokaz je da je radnik počinio težu povredu radne obaveze iz člana 179.stav 2. tačka 7) ZOR (neopravdan izostanak s posla u trajanju od tri dana u kalendarskoj godini) ili radnju nepoštovanja radne discipline iz člana 179. stav 3. tačka 2) ZOR (nedostavljanje potvrde o privremenoj spriječenosti za rad u smislu člana 119. ZOR). Zbog toga je uputno da je poslodavac radniku blagovremeno istekom mjeseca uručio kopiju evidencije na koju radnik nije prigovorio u roku od osam dana.

Ukoliko je poslodavac radniku uručio evidenciju, a radnik nije prigovorio u roku od osam dana poslodavac ima zakonsko uporište da izjašnjenje radnika na obavještenje o povredi radne obaveze cijeni na način da ne prihvati osnovnaost navoda iz izjašnjenja, te može da donese rješenje o otkazu ugovora o radu.

Zbog toga, ali i zbog eventualnog spora u vezi obračuna i isplate plate poslodavac evidencije čuva najkraće dvije godine, a u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u vezi sa ostvarivanjem prava iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarivanje tih prava mogle biti relevantne i evidencije, te evidencije čuva do pravnosnažnog okončanja tog spora.[25]

I pored toga, mnogi poslodavci radnicima ne uručuju primjerak evidencije prisustva na radu što svakako u narednom periodu treba svesti na najnižu mjeru.

Nakon isteka obračunskog perioda, do 5-og u mjesecu vrši se obračun plate za prethodni mjesec i radniku isti dostavlja u pisanoj formi.


 

OBRAČUN PLATE

 

Prilikom donošenja ZOR obračun plate je bio definisan sa određenim manjkavostima, prema našem shvatanju. Prva je da je poslodavac dužan da radniku uruči pismeni obračun plate prilikom svake isplate. To je bitno, međutim smatramo da je bitnije da obračun plate radniku uruči kada ne isplati platu jer obračun plate ima snagu izvršne isprave. Takvo rješenje je prisutno u uporednim pravnim sistemima.[26]

Druga manjkavost se odnosila na nedostatak propisivanja obaveznog sadržaja obračuna plate, što je sada otklonjeno. Naime, dodana je odredba kojom je dato ovlašćenje ministru (nadležnom za oblast rada) da donese pravilnik kojim se propisuje sadržaj pismenog obračuna plate za šta mu je određen rok od 60 dana od dana stupanja Zakona o izmjenama i dopunama ZOR.[27]

Manjkavost je što se obaveza pisanog obračuna odnosi samo na platu. Radnici koji u skladu sa zakonom odsustvuju sa rada ostvaruju naknadu plate. Stoga smo mišljenja da obaveza pismenog obračuna odnosi i na platu i na naknadu plate, iako je to u zakonskom određenju izostalo.

Nesporno je da obračun plate mora biti u pisanoj formi. No kako obračun plate ima snagu izvršne isprave potrebno je ukazati šta mora biti sadržano u obračunu. Sadržaj je određen članom 27. Zakona o izvršnom postupku[28] (u daljem tekstu: ZIP). Da bi obračun plate (izvršna isprava) bio podoban za izvršenje u njoj trebaju biti navedeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Kada sadržaj izvršne isprave dovedemo u vezu sa pravilnikom kojim će se propisati sadržaj obračuna plate utvrdićemo da obračun plate treba da sadrži:

1) podatke o poslodavcu (potencijalnom izvršeniku), i to:

(1) za pravno lice: naziv, sjedište (adresa), JIB i matični broj, broj računa i naziv banke kod koje se račun vodi,

(2) za preduzetnika: poslovno ime, sjedište (adresa), JIB, matični broj, broj računa i naziv banke kod koje se račun vodi,

(3) za fizičko lice: ime i prezime, adresu, JMBG,[29] broj računa i naziv banke kod koje se račun vodi;

2) podatke o radniku (potencijalnom tražiocu izvršenja): ime i prezime, adresu, JMBG, naziv banke i broj računa na koji se isplaćuje plata;

3) podatke o periodu na koji se odnosi obračun (predmet i vrsta obaveze): mjesec, odnosno period na koji se odnosi obračun plate, odnosno naknade plate;

4) podatke potrebne za obračun plate, odnosno naknade plate, kao i doprinosa za obavezne vidove osiguranja i poreza u skladu sa zakonom, kao i iznos plate odnosno naknade (obim obaveze);

5) datum određen za isplatu plate, odnosno naknade plate (datum dospjelosti – vrijeme ispunjenja obaveze).

 

Svi ovi podaci su potrebni kako bi eventualni prijedlog za izvršenje bio identičan sa izvršnom ispravom.

Pored toga, kompletan obračun plate bi trebao da sadrži podatke iz evidencije prisustva na radu kako slijedi:

  1. ostvarene časove rada, odnosno druge podatke od kojih zavisi iznos plate;
  2. časove pripravnosti;
  3. časove za koje radnik ostvaruje pravo na naknadu plate – s posebno iskazanim časovima: godišnjeg odmora, privremene spriječenosti za rad, praznika, plaćenog odsustva, porodiljskog odsustva, odsustava sa rada do kojih je došlo bez krivice radnika, udaljenja sa rada zbog nepoštovanja radne discipline, odnosno povrede radne obaveze i dr.,
  4. časove za koje radnik ne prima naknadu – s posebno iskazanim časovima: neplaćenog odsustva ili neopravdanih izostanaka;
  5. iznos plate za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu, i to:
    1. iznos osnovne plate na osnovu ostvarenih časova rada,
    2. iznos uvećane plate, na osnovu ostvarenih časova rada,
    3. iznos plate za radni učinak;
  6. iznos naknade troškova (topli obrok, regres i dr.);
  7. iznos drugih primanja iz radnog odnosa;
  8. iznos naknade plate,
  9. vrstu, osnovicu, stopu i iznos doprinosa za obavezna osiguranja na platu, odnosno naknadu plate, koje je poslodavac dužan da obračuna i uplati u ime i u korist radnika, i to za: penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti i dječiju zaštitu.
  10. stopu poreza, iznos osnovnog ličnog odbitka, osnovicu za plaćanje poreza na platu i iznos poreza na dohodak;
  11. iznos plate, odnosno naknade plate bez iznosa pripadajućih doprinosa i poreza (neto),
  12. iznos i vrstu obustava;
  13. dan isplate,
  14. potpis ovlašćenog lica i pečat poslodavca.

 

Iznos neto plate koji je naveden u obračunu plate radniku se isplaćuje samo u novcu i to na tekući račun radnika.

Poslodavac je dužan da radniku uruči pismeni obračun plate najmanje jednom mjesečno, a najkasnije do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.[30]

Ukoliko to ne učini poslodavac je u prekršaju[31] a radnik može da inicira odgovarajući postupak za naplatu potraživanja.


 

ROKOVI ZASTARJELOSTI I POSTUPAK ZA NAPLATU PRIMANJA PO OSNOVU PLATE

 

Za razliku od uporednih rješenja (Republika Srbija, Republika Hrvatska, Federacija Bosne i Hercegovine) u Republici Srpskoj nisu propisani posebni rokovi zastarjelosti za novčana potraživanja iz radnog odnosa. Stoga ocjena rokova zavisi od oklonosti da li je radniku uručen pismeni obračun plate (tj.da li radnik ima izvršni naslov) ili nije.

Ukoliko radniku nije uručen pismeni obračun plate, radnik ima mogućnost da se obrati poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu svog prava (zahtjev za dostavljanje obračuna plate i isplatu plate) u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri mjeseca od dana učinjene povrede.[32] Međutim, kod neisplate plate smatramo cjelishodnijim da radnik direktno zaštitu potražuje kroz postupke propisane članom 201. ZOR. Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese prijedlog za mirno rješavanje radnog spora Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova u roku od 30 dana od dana saznanja zapovredu prava, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana učinjene povrede. Ukoliko postupak mirnog rješavanja radnig spora bude okončan bezuspješno,[33] radnik može da podnese tužbu nadležnom sudu u roku od šest mjeseci od dana saznanja za povredu prava ili dana učinjene povrede. Ovi rokovi nisu rokovi zastarjelosti, već njihovim protekom nastupa prekluzija što znači da radnik gubi pravo da traži zaštitu povrijeđenog prava.

No ukoliko radnik blagovremeno inicira postupak mirnog rješavanja radnog spora ili podnese tužbu sudu, prekidaju se rokovi zastare.[34]

Radnik koji je dobio pismeni obračun plate a plata mu nije isplaćena (u cjelini ili djelimično) može da podnese prijedlog za izvršenje nadležnom sudu jer ima izvršni naslov. Mjesna nadležnost suda se određuje prema sjedištu izvršenika.

Prijedlog za izvršenje se podnosi u dovoljnom broju primjeraka (najmanje četiri) sa prilozima – dokazima.

Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna isprava (obračun plate) na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba sprovesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za sprovođenje izvršenja.[35] Podrazumijeva se da će na prijedlogu za izvršenje biti navedeno označenje suda i potpis tražioca izvršenja. Uz prijedlog za izvršenje radnik neće biti u obavezi da dostavi dokaz o uplati sudske takse na prijedlog i rješenje jer je oslobođen plaćanja takse.[36] Međutim, uz prijedlog za izvršenje tražilac izvršenja treba da dostavi pismeni obračun plate te izvod sa tekućeg računa (iz kojeg se može utvrditi da plata nije isplaćena). Umjesto izvoda sa tekućeg računa radnik može da dostavi potvrdu poslodavca kojom se potvrđuje da plata nije isplaćena (u cjelsoti ili djelimično) u roku. Ovo je potrebno kako bi sud prilikom prethodnog ispitivanja prijedloga za izvršenje utvrdio da plata nije isplaćena i dozvolio izvršenje.

U rješenju o izvršenju sud će izvršeniku ostaviti rok od osam dana da izvrši zahtijevanu radnju, a ukoliko izvršenik to propusti pristupa se prinudnom izvršenju.

S obzirom da se radi o manjim iznosima potraživanja (jedna plata radnika) u većini slučajeva će kao predmet i sredstvo izvršenja biti označena novčana sredstva odnosno pljenidba istih sa računa poslodavac te prenos na račun tražioca izvršenja. Ukoliko je račun izvršenika već blokiran, tražilac izvršenja može da odredi drugo sredstvo i predmet izvršenja, npr. prodaju pokretnih stvari.

Na rješenje o izvršenju izvršenik može izjaviti prigovor. Sud je dužan da prigovor dostavi tražiocu izvršenja radi davanja odgovora na prigovor te da nakon toga donese rješenje po prigovoru. Rješenje protiv koga je prigovor odbijen, postaje izvršno, a ako protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba i pravosnažno.

Prigovor ne zaustavlja tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru.

Kako radnik ima izvršni naslov, sudski postupak prinudne naplate može da pokrene u opštem roku zastarjelosti iz člana 370. Zakona o obligacionim odnosima.[37] No imajući u vidu da platu poistovjećujemo sa podmirenjem egzistencijalnih potreba radnika i njegove porodice jasno je da će radnik inicirati postupak prinudne naplate u što skorije vrijeme nakon dospijeća isplate plate.


 

ZAKLJUČAK

 

Glavni element pismenog obračuna plate predstavlja iznos neto plate koji se isplaćuje radniku nakon što se uplate porez i doprinosi. Izmjenama ZOR izvršenim u toku 2018. godine došlo je do transformacije iskazivanja plate radi usklađivanja sa ciljevima poreske politike. Smatramo da to nije bilo najprimjerenije rješenje, što potvrđuju posljednje izmjene i dopune ZOR kojim se ukida pojam „plata prije oporezivanja“ i vraća pojam „neto plata“.

Plata je obavezni element ugovora o radu, te će zbog promjena na plati poslodavac biti u obavezi da izvrši aneksiranje svih ugovora o radu. Ova obaveza je posebno propisana za poslodavce koji sa radnicima imaju zaključene ugovore o radu na iznos plate prije oporezivanja.

Svrha izmjena svih ovih propisa je poboljšanje materijalnog položaja svih radnika. U ovom slučaju to se postiže izmjenom visine ličnog poreskog odbitka, drugačijim određivanjem poreske osnovice, snižavanjem poreske stope na dohodak od ličnih primanja, snižavanje zbirne stope doprinosa (sa 32,8% na 31%) kroz smanjenje doprinosa za zdravstvo, te povećanjem iznosa najniže plate.

Potreba usklađivanja sa novim propisima nameće poslodavcima da provedu propisanu proceduru izmjene ugovorenih uslova rada, kao i da Poreskoj upravi Republike Srpske dostave izmjene propisanih obrazaca. Rok za usklađivanje je 31. januar 2022. godine kako bi se povećanje plate kod svih radnika u Republici Srpskoj osjetilo od januarske plate. Stoga smatarmo da je opravdano da ministar donese pravilnik o sadržaju obračuna plate istom roku koji je ostavljen poslodavcima za usklađivanje kako bi se obračun plate za januar 2022. u svim djelatnostima izvršio u potpunosti u skladu sa izmjenama i dopunama zakona.

Pored toga, proces poboljšanja materijalnog položaja radnika mora biti prioritet i u narednom periodu posebno kada se posmatraju statistički podaci o broju radnika koji primaju iznos najniže plate i analize Saveza sindikata Republike Srpske.[38] Naime, procjenjuje se da oko 125.000 radnika u Republici Srpskoj prima platu od 600,00 KM koja je sada na granici sa iznosom najniže plate. Procjena sindikata je da bi samo oko 13.000 radnika u Republici Srpskoj trebalo da prima najnižu platu – isključivo oni bez kvalifikacija i na najjednostavnijim poslovima, što sada nije slučaj. Stoga nosioci izvršne vlasti trebaju iznalaziti rješenja razmatranjem prijedloga poslovne zajednice i poslodavaca kako bi se što veći broj radnika izuzeo od isplate najniže plate.

Tako se na Strategiju razvoja turizma Republike Srpske za period 2021 – 2027. godine[39] naslanja zahtjev Udruženja poslodavaca trgovine i turizma Republike Srpske HoReCa da se uvede minimalna poreska osnovica za zaposlene u tom sektoru koji podvode pod strateški cilj 3. – Razvoj kvalitetnih ljudskih resursa. Njihov prijedlog je da se porezi i doprinosi plaćaju na osnovicu od 700,00 konvertibilnih maraka bez obzira na iznos konkretne neto plate (između 700,00 i 1500,00 konvertibilnih maraka) čime bi de facto zaposleni u ovom sektoru primali platu koju realno zarade, a ne iznos najniže plate. Pored drugih benefita, izražena je korist i za javni sektor jer bi Budžet bio povećan za 8 miliona konvertibilnih maraka na godišnjem nivou, prema grubim procjenama Udruženja. Usvajanjem takvog pristupa u dijelu poreske politike postigli bi se sljedeći ciljevi: poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih u ovoj djelatnosti (prema nezvaničnim podacima radi se o 18.500 radnika), uvećanje Budžeta za dažbine koje predstavljaju razliku između sadašnje osnovice (najniža plata) i osnovice koja bi iznosila 700,00 konvertibilnih maraka, realizacija strateških ciljeva i povećanje prihoda od turizma. Dakle, korist bi imali i radnici i poslodavci i društvenopolitička zajednica.

Prema izloženom možemo zaključiti da obračun plate determinišu brojni faktori koji zahtijevaju nastavak aktivnosti svih socijalnih partnera na poboljšanju materijalnog položaja radnika.

 


[1] Službeni glasnik Republike Srpske, broj 66/2018

[2] Zakon o radu, Službeni glasnik Republike Srpske, broj 1/16, 66/18, 91/21 – Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 119/21), član 12.

[3] ZOR, član 120. stav 1.

[4] ZOR, član 121. stav 3.

[5] ZOR, član 121. stav 1.

[6] ZOR, član 123. stav 1.

[7] Kličković, R., Radić, B., Komentar Zakona o radu, Centar za demokratizaciju društva, Banja Luka, 2016., str. 185.

[8] ZOR, član 123. st. 3. i 4.

[9] ZOR, član 123. stav 5.

[10] Kličković, R., Radić, B., Komentar Zakona o radu, Centar za demokratizaciju društva, Banja Luka, 2016., str. 186.

[11] Službeni glasnik Republike Srpske, broj 129/2020, 6/21, 47/21

[12] https://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/media/vijesti/Pages/odrzana-152-sjednica-vlade-republike-srpske.aspx

[13] ZOR, član 127. stav 3.

[14] ZOR, član 124. stav 1.

[15] Član 122. ZOR: Plata za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji se od osnovne plate i dijela plate za radni učinak.

[16] Zakon o porezu na dohodak, Službeni glasnik Republike Srpske, broj 60/2015, 5/16, 66/18, 105/19, 49/21, 119/21 – u daljem tekstu: ZPD

[17] ZPD, član 15. stav 1.

[18] Zakon o doprinosima, Službeni glasnik Republike Srpske, broj 114/17, 112/19, 49/21, 119/21, član 10.

[19] ZOR, član 67. stav 4.

[20] Službeni glasnik Republike Srpske, broj 40/16

[21] Poslodavac u evidenciji obavezno navodi osnov ostalog plaćenog ili neplaćenog odsustva.

[22] Npr. Poslodavac kod kojeg rad nije organizovan noću, odnosno nema radnike koji obavljaju terenski rad ili nema predviđena dežurstva i pripravnosti nije dužan da u svojim evidencijama o prisustvu radnika ima predviđene te rubrike.

[23] Poslodavci koji radnicima elektronski dostavljaju evidencije ili druga pismena mogu to dokazivati štampanjem poslanog e-maila ili potvrde o čitanju istog, ali ovi dokazi kao dokazno sredstvo nisu u potpunosti pouzdani.

[24] ZOR, član 129.

[25] Pravilnik, član 8.

[26] Zakon o radu, Službeni glasnik RS, broj 24/2005, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14, 13/17, 113/17, 95/18, član 121. stav 2.

[27] ZOR, član 126. stav 5. u vezi sa članom 268a.

[28] Službeni glasnik Republike Srpske, broj 59/03, 85/03, 64/05,

118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17, 66/18

[29] Jedinstveni matični broj je zaštićen kao lični podatak, međutim smatramo uputnim da se izvršenik identifikuje po tom osnovu iako ZIP još uvijek ne propisuje obavezu navođenja JMB izvršenika.

[30] ZOR, član 126. stav 1.

[31] ZOR, član 264. Stav 1. tačka 29)

[32] ZOR, član 200.

[33] Bez zaključenog sporazuma

[34] ZOR, član 201.

[35] ZIP, član 36. stav 1.

[36] Zakon o sudskim taksama, Službeni glasnik Republike Srpske, broj 73/2008, 49/09, 67/13, 63/14, 66/18, 67/20, član 10. stav 1. tačka g)

[37] Službeni list SFRJ, broj 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, Službeni glasnik Republike Srpske, broj 17/93, 3/96, 74/04

[38] https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-minimalac-plate/31621486.html

[39] Strategija je dostupna na. https://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/MTT/Documents/%D0%A1%D1%82%D1%80%D0%B0%D1%82%D0%B5%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0%20%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%B0%20%D1%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D0%B7%D0%BC%D0%B0%20%D0%A0%D0%B5%D0%BF%D1%83%D0%B1%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B5%20%D0%A1%D1%80%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%B5%202021-2027_184076603.pdf , stranici pristupljeno 31.12.2021. godine


 


 

Pogledajte i ostale Novosti.

Vezane novosti: